DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 99 <-- 99 --> PDF |
Iver Samset: RJEŠENJE PROBLEMA RESURSA PRIRODNOM TEHNIKOM TRANSPORTA DRVA (Naturens egen transportteknikk leste et ressursproblem) Norveški institut za šumarstvo i istraživanje (Nork institutt for skogforskning) As-NLH, 1990. str. 31. Kad su se prvi vikinzi naselili na Island tijekom 870—930. A. D., trećina tog otoka bila je obrasla šumom. Te šume činila su niska stabla, većinom krive breze (Betula pubescens). One su mogle dati skloništa i ogrijevno drvo, ali je u njima teško bilo naći građevno drvo. Prema islandskim zapisima šume su pokrivale područje od morske obale do podnožja planina. Tijekom proteklih 1000 godina, a naročito poslije 1700. godine, poljodjelstvo i pašarenje degradirali su većinu tih šuma. Ispaša ovaca posebno je djelovala na prirodu. Ovčija paša svih bilina i olujni vjetrovi naglo su erodirali fina vulkanska tla, uzrokujući duboka oštećenja terena. Zbog toga i dandanas traje sporenje između šumara i vlasnika ovčarskih farmi. Kad ispaša stane krajolik se ponovo ozeleni. Na zaštićenim područjima s prikladnom klimom, šumari su uspješno podizali smrekove i arišove šume. Danas je svega 1% ploštine Islanda obraslo šumama. To su uglavnom brezove šume s malim prirastom. Uprkos činjenici da je Island zemlja siromašna šumama, sjeverni i zapadni dio morske obale i kopna, između najviše razine plime i najniže razine oseke, pokriveni su velikim trupcima (vidi SI. 1). Klimatski uvjeti nisu omogućavali rast velikih stabala tijekom proteklog razdoblja od najmanje 10000 godina. Veliki trupci nalazili su se također u dubokim močvarnim tlima. Na otoku Jan Mayer, sjeverno od Islanda, našli su se trupoi koji su ondje proveli više od 4000 godina. Te interesantne činjenice poznate su više od 200 godina. Knjiga o naseljima bila je napisana oko 200 godina poslije vremena naseljavanja vikinga. Ona opisuje odakle su se vikinzi doselili i gdje su se naselili. Naplavljeno drvo i zaustavljeni trupci mogli su biti važni izvori doseljenicima pri izgradnji njihovih prvih domova. Naplavljeno drvo i zaustavljeni trupci na dragim obalama Najveća količina zaustavljenog drva su trupci bora (Plnus sp.) i ariša (Larix sp.). Postoje i manje količine ostalih vrsta drveća kao na primjer breze, topole, smreke i jele. Najveća količina ariša i činjenica da je pronađena jela (Abies si |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 100 <-- 100 --> PDF |
birica), ukazuju na mogućnost da doneseno drvo na Islandu potječe iz istočnog dijela Sibira, a ne iz sjevernog dijela Kanade i Aljaske. Goleme količine drva plovile su na sjever uzduž širokih sibirskih rijekauplovile u more. Lomljenje leda tijekom proljeća moglo je razarati plovila, a poplavne vode mogle su voditi izgubljeno i doneseno drvo. Olujni vjetar i uzburkana voda na otvorenom moru mogli su donijeti naplavljeno drvo i ostaviti velike količine u zaljevima i na obalama. U zaljevu i uvalama izvan rijeka (kao što su oni kod Arhangelska i zaljev u koji se ulijeva Jenisej), nalaze se milioni kubnih metara drva izgubljenih zbog potapanja. Na morskim obalama naslagale su se velike gomile odlutalih trupaca. Zadaća današnjih nastojanja je briga o ovim vrijednim resursima. Pregled i sakupljanje uzoraka na sjeverozapadnom Islandu Profesor dr. Ivar Samset i regionalni šumar zapadnog Islanda Haukur Ragnarsson, pregledali su sjevernozapadni dio Islanda 1990. godine. Oni su posjetili obalne farme od Thorpar-a do Munadarnes-a i Seljanes. Pri tom su sakupili uzorke naplavljenog drva i zalutalih trupaca. Farme koje su posjetili I. Samset i H. Ragnarrson naselili su vikinzi iz zapadne Norveške u razdoblju 870—930 A. D. Te farme posluju i dandanas. Kad je doneseno drvo voda izbacila na kopno, ono postaje vlasništvo farmera kojeg 558 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 102 <-- 102 --> PDF |
mßäHRk Slika 2. H. Ragnarsson pri uzimanju uzoraka iz testiranih trupaca u blizini Yhorpar-a (Samset 1990.). jugozaapdnoj obali Grenlanda. Tu informaciju napisao je poznati istraživač Fridtjof Nansen planirajući ekspediciju sa svojim polarnim brodom »Fram«. On je plovio sa sjevera Norveške sjevernom obalom Sibira i pritom ostao zaleđen u ledu rujna 1893. godine. Brod se je kretao s ledom koji je nosila morska struja. Tri godine kasnije, srpnja 1896. godine, oslobođen od leda sjeverno od otočja Svalbard, vratio se u sjevernu Norvešku svojim vlastitim pogonom. Fairbridge (1966) otkrio je da je najmanja ploština pokrivena ledom debljega od 0,5 metara u rujnu mjesecu, a najveća u travnju. Soaeter, Ronhovede i Allen (1971) izvijestili su da je brzina kretanja leda između 400 i 1000 km godišnje. Općenito, ledeni pokrov prolazi polagano sjevernu granicu od Beringova prolaza |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 103 <-- 103 --> PDF |
\ / / v — / Sannsynlig tttmmerdrift fra Sibir til Jan Mayen (ig Island Knkelte havdyb´Jer i mtr. ~^~--^. / i V. V. SVIKK.I C ^ S ZOOm-ßrensen er ;:ngitt J — (60´ 3U" 20* 10´ .« r—j ü Slika 3. Pregled strajanja vode u Sjevernom ledenom moru (Sverdrup, Johnson i Flemming, 1942.). |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 101 <-- 101 --> PDF |
zemljište graniči s obalom. Ti farmeri imaju male pilane koje pogone poljoprivredni traktori. Veliki trupci koriste se za proizovdnju građevnog drva i ploča za oblaganje zidova. Manji i kraći trupci cijepaju se i koriste pri ograđivanju pašnjaka i prostora za ovce i konje. Budući da su ti trupci impregnirani solju iz slane vode, kolci i stupovi ograde mogu izdržati više od 40 godina u tlu a da ne strunu. Kad se ovakvo drvo koristi za ogrijev, slane pare iz vatre korodiraju i razaraju željezne peći. Sjeverno od Munadarnes-a Munadarnes je najsjevernija farmi na Islandu koja je još uvijek naseljena i posluje na morskoj obali. Farme koje se nalaze sjevernije uz morsku obalu nisu naseljene, a doneseno drvo i zaustavljeni trupci se uglavnom ne koriste tijekom posljednjih 20 godina. Budući da nema ceste pored tih obala, područje je pregledano putujući ribarskim brodom. Prolazeći obalom moglo se vidjeti velike gomile trupaca po cijelom vodenom rubu. Kod Skjaldabjarnarvik-a I. Samset i H. Ragnarsson izašli su na obalu. Farmu koja se nalazi ondje, naselio je poznati viking Hellabjern. On je bio neprijatelj kralja Haralda koji je ujedinio cijelu Norvešku u jednu kraljevinu 872. godine. Uskoro poslije toga Hellabjorn se je naselio na zemljištu pored obale. On je doplovio ondje njegovim vikingškim brodom napunjenjim Vikinzima, njihovim ženama i djecom, keltskim robovima, govedima, konjima i ovcama, te opremom i oružjem. Hellabjorn je podigao njegovu prvu farmu na poluotoku Skjaldabjarnarvik, a kasnije drugu farmu u Bjarnanes-u. U jednom od zaliva I. Samset je mjerio složajeve donesenih trupaca koji pokrivaju ploštinu od 6,4 daa (0,64 ha). Volumen trupca dužih od 1 m i debljih od 10 cm bio je 339 m:i. Osim toga, bilo je i 150 m3 sitnog drva, usitnjenog ledom ili jakim valovima pri izbacivanju donesenih trupaca na stijene i kamenje duž morske obale. Prosječni volumen naplavljenog drva iznosi 76 m:l/daa (760m:l/ha). Većina toga drva sakupljena je tijekom proteklih 20 godina, odnosno godišnje 3,8 m3/daa (38 m:!/ha). Trupci su bili dužine od 1 do 15,4 metara, promjera od 9 do 67 cm i volumena od 0,01 do 1,66 m3. Starost stabala iz kojih su trupci nastali bila je od 55 do 365 godina (Slika 2). S obzirom na vrste drveća u izmjerenoj masi bilo je 47% bora, 43%, ariša, 7%, smreke, 1% jele i 2% topole. Akademik Ivan Stefanovič Melekov, jedan je od vodećih sovjetskih šumara, bogatog znanja o njihovim šumama. On smatra da, tako veliko učešće ariša u donesenom drvu, zajedno s činjenicom da se u tom drvu nalazi i jela (Abies sibirica), pokazuje da to drvo mora biti porijeklom iz rijeka Istočnog Sibira kao što su Ob, Jenisej i Lena. U okviru istraživanja na ovom projektu, I. Samset posjetio je otok Jan Mayen u studenom 1990. godine. Taj otok nalazi se na 71° geografske širine. Južna strana morskih struja iz Sjevernog ledenog mora prolazi pored otoka Jan Mayen prije nego što stignu do Islanda. U uzorcima drva koje su našli ondje, bilo je 25% ariša i 70% bora. Kvaliteta tog drva bila je slična kvaliteti drva koje su našli na Islandu. Transport drva preko Sjevernog ledenog mora Brod »Jeanette« jedrio je u Sjeverno ledeno more i potonuo razoren ledom u blizini Novosibirskih otoka 1881. godine. Ostaci broda našli su se kasnije na 559 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 104 <-- 104 --> PDF |
preko Sjevernog ledenog mora i područja Sjevernoga pola, a zatim nastavlja južnom granicom između Grenlanda i Spitsbergena (Slika 3). Postupno, ledeni pokrov se deblja i dosiže dimenzije planina. Većina dijelova Sjevernog ledenoga mora su vrlo duboki. Neka mjesta su dublja od 4000 m. Pokraj Sjevernog pola nalazi se hrbat na morskom dnu. Međutim, dubina mora i na tom području veća je od 1000 metara. Ima mnogo slobodne vode između hrbata na morskome dnu i najnižih dijelova ledenoga pokrova. To se je pokazalo na plovnim putovima nuklearnih podmornica Sjedinjenih američkih država u Sjevernom ledenom moru 1958—62. godine. Uzduž sjevernih dijelova Norveške, Rusije i Sibira, voda je prilično plitka, većinom je dubine 40—60 metara. Tijekom kretanja vode iz Atlanskog oceana u Sjeverno ledeno more njena slanost iznosi 35 %o. Slanost vode koja protiče kroz Beringov prolaz iznosi 32 %o. Slanost vode izvan velikih rijeka uzduž sibirske morske obale, iznosi svega nekoliko promila. Slanost vode se povećava s njenim odmicanjem od obale i mješanjem sa slanom morskom vodom. Površinska strujanja vode pokreću naplavljene trupce i ledeni pokrov. Površinska strujanja kreću se od velikih sibirskih rijeka u sjeverno-istočnome smjeru do njihova ulijevanja u glavnu struju koja dolazi iz Beringova prolaza u Sjeverno ledeno more. Količina slatke vode koja utiče u more iz rijeka iznosi oko 0,16 milijuna m3 u sekundi, a kroz Beringov prolaz utječe u Sjeverno ledeno more oko 0,30 milijuna m;l vode u sekundi (Sverdrup, Johnson i Flemming, 1942.). »gflgj Iz sličnosti vrsta drveća u plavljenom drvu i donesenim trupcima na Island sa vrstama drveća u sibirskim šumama, logično je tvrditi da su trupci plovili i odlutali iz Jeniseja zahvaćeni olujnim vjetrom i morskom strujom, nošeni u sjevero-istočnom smjeru do njihova zaustavljanja u ledu. Oni su zatim nošeni s ledom preko Sjevernog ledenog mora dalje između Spitsbergena i Grenlanda sve do obala Grenlanda, Spitsbergena, Jan Mayen-a i Islanda. Prema pričanju farmera sa Islanda, trupci ponekad dospiju na obalu obloženi ledom tako da ih moraju osloboditi od leda prije spašavanja od odnošenja. Inače trupci stižu na obalu odvojeni od leda. Vrlo često stižu grupe od 5 do 10 trupaca. Takvo taloženje trupaca ne događa se u ujednačenim godišnjim ciklusima. Neke su godine »bolje« od drugih, kažu islandski farmeri. Na primjer 1960. i 1978. godina kaže se da su bile dobre godine. U budućnosti može se očekivati smanjenje količina donesenog drva na obale Sjevernog ledenog mora. S boljom operativnom, radnom i transportnom teh nikom u sibirskom i ruskom iskorišćivanju šuma, mogle bi opadati količine izgubljenoga i naplavljenog drva. Simeun Tomanić |