DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 99     <-- 99 -->        PDF

Iver Samset:


RJEŠENJE PROBLEMA RESURSA PRIRODNOM TEHNIKOM
TRANSPORTA DRVA


(Naturens egen transportteknikk leste et ressursproblem)


Norveški institut za šumarstvo i istraživanje
(Nork institutt for skogforskning)
As-NLH, 1990. str. 31.


Kad su se prvi vikinzi naselili na Island tijekom 870—930. A. D., trećina tog
otoka bila je obrasla šumom. Te šume činila su niska stabla, većinom krive
breze (Betula pubescens). One su mogle dati skloništa i ogrijevno drvo, ali je
u njima teško bilo naći građevno drvo.


Prema islandskim zapisima šume su pokrivale područje od morske obale
do podnožja planina. Tijekom proteklih 1000 godina, a naročito poslije 1700.
godine, poljodjelstvo i pašarenje degradirali su većinu tih šuma. Ispaša ovaca
posebno je djelovala na prirodu. Ovčija paša svih bilina i olujni vjetrovi naglo
su erodirali fina vulkanska tla, uzrokujući duboka oštećenja terena. Zbog toga
i dandanas traje sporenje između šumara i vlasnika ovčarskih farmi. Kad ispaša
stane krajolik se ponovo ozeleni. Na zaštićenim područjima s prikladnom
klimom, šumari su uspješno podizali smrekove i arišove šume. Danas je svega
1% ploštine Islanda obraslo šumama. To su uglavnom brezove šume s malim
prirastom.


Uprkos činjenici da je Island zemlja siromašna šumama, sjeverni i zapadni
dio morske obale i kopna, između najviše razine plime i najniže razine oseke,
pokriveni su velikim trupcima (vidi SI. 1). Klimatski uvjeti nisu omogućavali
rast velikih stabala tijekom proteklog razdoblja od najmanje 10000 godina. Veliki
trupci nalazili su se također u dubokim močvarnim tlima. Na otoku Jan
Mayer, sjeverno od Islanda, našli su se trupoi koji su ondje proveli više od
4000 godina. Te interesantne činjenice poznate su više od 200 godina.


Knjiga o naseljima bila je napisana oko 200 godina poslije vremena naseljavanja
vikinga. Ona opisuje odakle su se vikinzi doselili i gdje su se naselili.
Naplavljeno drvo i zaustavljeni trupci mogli su biti važni izvori doseljenicima
pri izgradnji njihovih prvih domova.


Naplavljeno drvo i zaustavljeni trupci na dragim obalama


Najveća količina zaustavljenog drva su trupci bora (Plnus sp.) i ariša (Larix
sp.). Postoje i manje količine ostalih vrsta drveća kao na primjer breze, topole,
smreke i jele. Najveća količina ariša i činjenica da je pronađena jela (Abies si




ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 100     <-- 100 -->        PDF

birica), ukazuju na mogućnost da doneseno drvo na Islandu potječe iz istočnog
dijela Sibira, a ne iz sjevernog dijela Kanade i Aljaske.


Goleme količine drva plovile su na sjever uzduž širokih sibirskih rijekauplovile u more. Lomljenje leda tijekom proljeća moglo je razarati plovila, a
poplavne vode mogle su voditi izgubljeno i doneseno drvo.


Olujni vjetar i uzburkana voda na otvorenom moru mogli su donijeti naplavljeno
drvo i ostaviti velike količine u zaljevima i na obalama. U zaljevu i
uvalama izvan rijeka (kao što su oni kod Arhangelska i zaljev u koji se ulijeva
Jenisej), nalaze se milioni kubnih metara drva izgubljenih zbog potapanja. Na
morskim obalama naslagale su se velike gomile odlutalih trupaca. Zadaća današnjih
nastojanja je briga o ovim vrijednim resursima.


Pregled i sakupljanje uzoraka na sjeverozapadnom Islandu


Profesor dr. Ivar Samset i regionalni šumar zapadnog Islanda Haukur Ragnarsson,
pregledali su sjevernozapadni dio Islanda 1990. godine. Oni su posjetili
obalne farme od Thorpar-a do Munadarnes-a i Seljanes. Pri tom su sakupili
uzorke naplavljenog drva i zalutalih trupaca.


Farme koje su posjetili I. Samset i H. Ragnarrson naselili su vikinzi iz
zapadne Norveške u razdoblju 870—930 A. D. Te farme posluju i dandanas. Kad
je doneseno drvo voda izbacila na kopno, ono postaje vlasništvo farmera kojeg


558




ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 102     <-- 102 -->        PDF

mßäHRk


Slika 2. H. Ragnarsson pri uzimanju uzoraka iz testiranih trupaca u blizini
Yhorpar-a (Samset 1990.).


jugozaapdnoj obali Grenlanda. Tu informaciju napisao je poznati istraživač
Fridtjof Nansen planirajući ekspediciju sa svojim polarnim brodom »Fram«.
On je plovio sa sjevera Norveške sjevernom obalom Sibira i pritom ostao zaleđen
u ledu rujna 1893. godine. Brod se je kretao s ledom koji je nosila morska
struja. Tri godine kasnije, srpnja 1896. godine, oslobođen od leda sjeverno
od otočja Svalbard, vratio se u sjevernu Norvešku svojim vlastitim pogonom.
Fairbridge (1966) otkrio je da je najmanja ploština pokrivena ledom debljega
od 0,5 metara u rujnu mjesecu, a najveća u travnju. Soaeter, Ronhovede i Allen
(1971) izvijestili su da je brzina kretanja leda između 400 i 1000 km godišnje.
Općenito, ledeni pokrov prolazi polagano sjevernu granicu od Beringova prolaza




ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 103     <-- 103 -->        PDF

\ / / v — /
Sannsynlig tttmmerdrift fra Sibir
til Jan Mayen (ig Island
Knkelte havdyb´Jer i mtr. ~^~--^. /
i V.
V. SVIKK.I
C
^ S
ZOOm-ßrensen er ;:ngitt J — (60´
3U" 20* 10´ .« r—j ü


Slika 3. Pregled strajanja vode u Sjevernom ledenom moru (Sverdrup, Johnson
i Flemming, 1942.).




ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 101     <-- 101 -->        PDF

zemljište graniči s obalom. Ti farmeri imaju male pilane koje pogone poljoprivredni
traktori. Veliki trupci koriste se za proizovdnju građevnog drva i
ploča za oblaganje zidova. Manji i kraći trupci cijepaju se i koriste pri ograđivanju
pašnjaka i prostora za ovce i konje. Budući da su ti trupci impregnirani
solju iz slane vode, kolci i stupovi ograde mogu izdržati više od 40 godina
u tlu a da ne strunu. Kad se ovakvo drvo koristi za ogrijev, slane pare iz vatre
korodiraju i razaraju željezne peći.


Sjeverno od Munadarnes-a


Munadarnes je najsjevernija farmi na Islandu koja je još uvijek naseljena
i posluje na morskoj obali. Farme koje se nalaze sjevernije uz morsku obalu
nisu naseljene, a doneseno drvo i zaustavljeni trupci se uglavnom ne koriste tijekom
posljednjih 20 godina. Budući da nema ceste pored tih obala, područje
je pregledano putujući ribarskim brodom. Prolazeći obalom moglo se vidjeti
velike gomile trupaca po cijelom vodenom rubu. Kod Skjaldabjarnarvik-a I.
Samset i H. Ragnarsson izašli su na obalu. Farmu koja se nalazi ondje, naselio
je poznati viking Hellabjern. On je bio neprijatelj kralja Haralda koji je
ujedinio cijelu Norvešku u jednu kraljevinu 872. godine. Uskoro poslije toga Hellabjorn
se je naselio na zemljištu pored obale. On je doplovio ondje njegovim
vikingškim brodom napunjenjim Vikinzima, njihovim ženama i djecom, keltskim
robovima, govedima, konjima i ovcama, te opremom i oružjem. Hellabjorn je
podigao njegovu prvu farmu na poluotoku Skjaldabjarnarvik, a kasnije drugu
farmu u Bjarnanes-u. U jednom od zaliva I. Samset je mjerio složajeve donesenih
trupaca koji pokrivaju ploštinu od 6,4 daa (0,64 ha). Volumen trupca
dužih od 1 m i debljih od 10 cm bio je 339 m:i. Osim toga, bilo je i 150 m3 sitnog
drva, usitnjenog ledom ili jakim valovima pri izbacivanju donesenih trupaca
na stijene i kamenje duž morske obale. Prosječni volumen naplavljenog drva iznosi
76 m:l/daa (760m:l/ha). Većina toga drva sakupljena je tijekom proteklih 20
godina, odnosno godišnje 3,8 m3/daa (38 m:!/ha). Trupci su bili dužine od 1 do
15,4 metara, promjera od 9 do 67 cm i volumena od 0,01 do 1,66 m3. Starost stabala
iz kojih su trupci nastali bila je od 55 do 365 godina (Slika 2). S obzirom
na vrste drveća u izmjerenoj masi bilo je 47% bora, 43%, ariša, 7%, smreke, 1%
jele i 2% topole. Akademik Ivan Stefanovič Melekov, jedan je od vodećih sovjetskih
šumara, bogatog znanja o njihovim šumama. On smatra da, tako veliko
učešće ariša u donesenom drvu, zajedno s činjenicom da se u tom drvu nalazi
i jela (Abies sibirica), pokazuje da to drvo mora biti porijeklom iz rijeka Istočnog
Sibira kao što su Ob, Jenisej i Lena. U okviru istraživanja na ovom
projektu, I. Samset posjetio je otok Jan Mayen u studenom 1990. godine. Taj
otok nalazi se na 71° geografske širine. Južna strana morskih struja iz Sjevernog
ledenog mora prolazi pored otoka Jan Mayen prije nego što stignu do Islanda.
U uzorcima drva koje su našli ondje, bilo je 25% ariša i 70% bora. Kvaliteta
tog drva bila je slična kvaliteti drva koje su našli na Islandu.


Transport drva preko Sjevernog ledenog mora


Brod »Jeanette« jedrio je u Sjeverno ledeno more i potonuo razoren ledom
u blizini Novosibirskih otoka 1881. godine. Ostaci broda našli su se kasnije na


559




ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 104     <-- 104 -->        PDF

preko Sjevernog ledenog mora i područja Sjevernoga pola, a zatim nastavlja
južnom granicom između Grenlanda i Spitsbergena (Slika 3). Postupno, ledeni
pokrov se deblja i dosiže dimenzije planina. Većina dijelova Sjevernog ledenoga
mora su vrlo duboki. Neka mjesta su dublja od 4000 m. Pokraj Sjevernog pola
nalazi se hrbat na morskom dnu. Međutim, dubina mora i na tom području
veća je od 1000 metara. Ima mnogo slobodne vode između hrbata na morskome
dnu i najnižih dijelova ledenoga pokrova. To se je pokazalo na plovnim
putovima nuklearnih podmornica Sjedinjenih američkih država u Sjevernom
ledenom moru 1958—62. godine. Uzduž sjevernih dijelova Norveške, Rusije i Sibira,
voda je prilično plitka, većinom je dubine 40—60 metara. Tijekom kretanja
vode iz Atlanskog oceana u Sjeverno ledeno more njena slanost iznosi 35 %o.
Slanost vode koja protiče kroz Beringov prolaz iznosi 32 %o. Slanost vode izvan
velikih rijeka uzduž sibirske morske obale, iznosi svega nekoliko promila.
Slanost vode se povećava s njenim odmicanjem od obale i mješanjem sa slanom
morskom vodom.


Površinska strujanja vode pokreću naplavljene trupce i ledeni pokrov. Površinska
strujanja kreću se od velikih sibirskih rijeka u sjeverno-istočnome
smjeru do njihova ulijevanja u glavnu struju koja dolazi iz Beringova prolaza
u Sjeverno ledeno more. Količina slatke vode koja utiče u more iz rijeka iznosi
oko 0,16 milijuna m3 u sekundi, a kroz Beringov prolaz utječe u Sjeverno
ledeno more oko 0,30 milijuna m;l vode u sekundi (Sverdrup, Johnson i Flemming,
1942.). »gflgj


Iz sličnosti vrsta drveća u plavljenom drvu i donesenim trupcima na Island
sa vrstama drveća u sibirskim šumama, logično je tvrditi da su trupci
plovili i odlutali iz Jeniseja zahvaćeni olujnim vjetrom i morskom strujom,
nošeni u sjevero-istočnom smjeru do njihova zaustavljanja u ledu. Oni su zatim
nošeni s ledom preko Sjevernog ledenog mora dalje između Spitsbergena i
Grenlanda sve do obala Grenlanda, Spitsbergena, Jan Mayen-a i Islanda.


Prema pričanju farmera sa Islanda, trupci ponekad dospiju na obalu obloženi
ledom tako da ih moraju osloboditi od leda prije spašavanja od odnošenja.
Inače trupci stižu na obalu odvojeni od leda. Vrlo često stižu grupe od 5 do 10
trupaca. Takvo taloženje trupaca ne događa se u ujednačenim godišnjim ciklusima.
Neke su godine »bolje« od drugih, kažu islandski farmeri. Na primjer
1960. i 1978. godina kaže se da su bile dobre godine.


U budućnosti može se očekivati smanjenje količina donesenog drva na obale
Sjevernog ledenog mora. S boljom operativnom, radnom i transportnom teh


nikom u sibirskom i ruskom iskorišćivanju šuma, mogle bi opadati količine
izgubljenoga i naplavljenog drva.
Simeun Tomanić