DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 91 <-- 91 --> PDF |
goričnih vrsta drveća sa različitih gledišta ali i zato što je danas omogućeno čitatelju da istovremeno čita hrvatski i engleski tekst i da na taj način obogati svoje znanje engleskog jezika terminima iz oblasti botanike, dendrologije i Šumarske genetike na dva jezika — hrvatskom i engleskom. Za šumarske stručnjake a posebno za šumarske znanstvenike to je prilika za njihovo usavršavanje. U tome vidim veliku vrijednost hrvatskog i engleskog izdanja. Kad imam u rukama Vidakovićevu knjigu »Četinjače« napisanu na 741 stranica, onda se pitam je li teže takvu knjigu napisati ili je teže nju tiskati u tako luksuznom izdanju. Prvo je teško, jer znanstveno djelo, a pogotovu sveučilišni udžbenik, treba predstaviti čitatelju znanstvenu istinu sa suvremenim dostignućima iz određene oblasti. Drugo je teško zato, jer je tiskanje stručnih knjiga uvijek bilo a i sada je skupo, posebno zbog ograničenog broja naklade. I jedna i druga teškoća su svladane, jer je autor pripremao svoju knjigu dugo godina i imao je prilike da sam osobno i s drugim znanstveiicima u zemlji i usvijetu utvrdi znanstvena dostignuća na polju dendrologije i šumarske genetike i da ih predstavi šumarskoj javnosti. Druga teškoća je svladana, jer je javno poduzeće »Hrvatske šume« imalo smisla i sredstava da omogući tiskanje tog opsežnog djela. Autor je pokazao svoju vitalnost, svoje veliko znanstveno i stručno znanje a »Hrvatske šume« odnosno hrvatsko šumarstvo opet je dokazalo svoju snagu, čvrstinu i homogenost. I autor i izdavač — mislim pritom i na Grafički zavod Hrvatske — zaslužuju najviše komplimente. Knjiga »Četinjače« nije mrtvo slovo na papiru. Ona ima svoju sliku u Republici Hrvatskoj u kojoj je osnovano 75.000 ha kultura četinjača. To je djelo šumarskih stručnjaka, Vidakovićevih đaka i sljedbenika među kojima su se posebno istaknuli djelatnici Šumarskog Instituta u Jastrebarskom kojemu je svojedobno bila namijenjena uloga proširenja četinjača na teritoriju cijele bivše Jugoslavije, jer smo oskudijevali a i danas oskudijevamo na četinjačama kojih imamo oko 16%. Danas 75.000 ha kultura četinjača vi Hrvatskoj dobro raste i čeka šumarske stručnjake da nastaave svoj uspješni rad u njihovoj njezi. Njega kultura odnosno njihovo proređivanje postavlja se kao aktualan problem kako sa šumskouzgojnog tako i s gospodarskog gledišta, jer mnoge kulture mogu putem prorjeđivanja pružiti dragocjeni građevni materijal u obnovi naše zemlje. U zadnje vrijeme crnogorične vrste drveća jako propadaju u kontinentalnom dijelu naše zemlje a u submediteranu i mediteranu one su na udaru čestih šumskih požareva. Te činjenice trebale bi biti izazov za šumarske znanstvenike pa bi valjalo istražiti i pronaći takve hibride pojedinih crnogoričnih vrsta drveća koji bi bili otporni na onečišćenje zraka i vode. U tom smjeru su poučni rezultati iz poljoprivrede a posebno iz voćarstva. Vidakovićeva knjiga »Četinjače« baš je usmjerena u tom pogledu pa je ona danas još vrednija nego što je bila jučer. Spominjem veliki uspjeh akademika Vidakoviča u teme što mu je pošlo za rukom proizvesti nove hibride između Pinus silvestris (običnog bora) i Pinus nigra (crnog bora). Novi hibridi imaju svojstva jednog i drugog bora: bolje rastu i prirašćuju od crnog bora a istovremeno su otporni pa imaju veliku praktičnu vrijednost za pošumljavanje kraških terena naše zemlje. U tom smjeru trebalo bi nastaviti istraživanja akademika Vidakoviča. Što se tiče šumskih požara, jasno je, da listače imaju prednost pred će* tinjačama, pa će se u buduće dati prednost mješovitim kulturama. Ipak treba 549 |