DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 91     <-- 91 -->        PDF

goričnih vrsta drveća sa različitih gledišta ali i zato što je danas omogućeno
čitatelju da istovremeno čita hrvatski i engleski tekst i da na taj način obogati
svoje znanje engleskog jezika terminima iz oblasti botanike, dendrologije i Šumarske
genetike na dva jezika — hrvatskom i engleskom. Za šumarske stručnjake
a posebno za šumarske znanstvenike to je prilika za njihovo usavršavanje.
U tome vidim veliku vrijednost hrvatskog i engleskog izdanja.


Kad imam u rukama Vidakovićevu knjigu »Četinjače« napisanu na 741 stranica,
onda se pitam je li teže takvu knjigu napisati ili je teže nju tiskati u
tako luksuznom izdanju. Prvo je teško, jer znanstveno djelo, a pogotovu sveučilišni
udžbenik, treba predstaviti čitatelju znanstvenu istinu sa suvremenim
dostignućima iz određene oblasti. Drugo je teško zato, jer je tiskanje stručnih
knjiga uvijek bilo a i sada je skupo, posebno zbog ograničenog broja naklade.
I jedna i druga teškoća su svladane, jer je autor pripremao svoju knjigu
dugo godina i imao je prilike da sam osobno i s drugim znanstveiicima u zemlji
i usvijetu utvrdi znanstvena dostignuća na polju dendrologije i šumarske genetike
i da ih predstavi šumarskoj javnosti. Druga teškoća je svladana, jer je
javno poduzeće »Hrvatske šume« imalo smisla i sredstava da omogući tiskanje tog
opsežnog djela. Autor je pokazao svoju vitalnost, svoje veliko znanstveno i
stručno znanje a »Hrvatske šume« odnosno hrvatsko šumarstvo opet je dokazalo
svoju snagu, čvrstinu i homogenost. I autor i izdavač — mislim pritom i
na Grafički zavod Hrvatske — zaslužuju najviše komplimente.


Knjiga »Četinjače« nije mrtvo slovo na papiru. Ona ima svoju sliku u Republici
Hrvatskoj u kojoj je osnovano 75.000 ha kultura četinjača. To je djelo
šumarskih stručnjaka, Vidakovićevih đaka i sljedbenika među kojima su se posebno
istaknuli djelatnici Šumarskog Instituta u Jastrebarskom kojemu je svojedobno
bila namijenjena uloga proširenja četinjača na teritoriju cijele bivše
Jugoslavije, jer smo oskudijevali a i danas oskudijevamo na četinjačama kojih
imamo oko 16%. Danas 75.000 ha kultura četinjača vi Hrvatskoj dobro raste i čeka
šumarske stručnjake da nastaave svoj uspješni rad u njihovoj njezi. Njega
kultura odnosno njihovo proređivanje postavlja se kao aktualan problem kako sa
šumskouzgojnog tako i s gospodarskog gledišta, jer mnoge kulture mogu putem
prorjeđivanja pružiti dragocjeni građevni materijal u obnovi naše zemlje.


U zadnje vrijeme crnogorične vrste drveća jako propadaju u kontinentalnom
dijelu naše zemlje a u submediteranu i mediteranu one su na udaru čestih šumskih
požareva. Te činjenice trebale bi biti izazov za šumarske znanstvenike pa
bi valjalo istražiti i pronaći takve hibride pojedinih crnogoričnih vrsta drveća
koji bi bili otporni na onečišćenje zraka i vode. U tom smjeru su poučni rezultati
iz poljoprivrede a posebno iz voćarstva.


Vidakovićeva knjiga »Četinjače« baš je usmjerena u tom pogledu pa je ona
danas još vrednija nego što je bila jučer. Spominjem veliki uspjeh akademika
Vidakoviča u teme što mu je pošlo za rukom proizvesti nove hibride između
Pinus silvestris (običnog bora) i Pinus nigra (crnog bora). Novi hibridi imaju
svojstva jednog i drugog bora: bolje rastu i prirašćuju od crnog bora a istovremeno
su otporni pa imaju veliku praktičnu vrijednost za pošumljavanje kraških
terena naše zemlje. U tom smjeru trebalo bi nastaviti istraživanja akademika
Vidakoviča.


Što se tiče šumskih požara, jasno je, da listače imaju prednost pred će*
tinjačama, pa će se u buduće dati prednost mješovitim kulturama. Ipak treba


549