DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 78 <-- 78 --> PDF |
Otkrivanju ploče bio je uz ostale nazočan i općinski načelnik Motovuna dipl. ing. Ivan Benčić , koji je sudionicima predstavio grad i priredio koktel. Istarski dio proslave organizirali su kolege šumari iz Uprave šuma Buzet na čelu s upraviteljem dipl. ing. Mladenom Čalct a te, već naprijed navedene, i dr. Đuro K o v a č i ć. Sudionici iz Hrvatske bili su smješteni u Umagu, a za ugodan boravak i kolegijalno druženje zahvaljuju navedenim kolegama. Bilježimo, da su referati prof. Prpića i ing. Piškorića bili vrlo dobro primljeni i od inozemnih sudionika. Nažalost ne može se mimoići činjenica da u referatima tehničara nije bio dovoljno naglašen značaj Resselovog vijka ni s tehničkog a još manje s ekonomskog stajališta. Svjetski značaj izuma brodskog pogonskog vijka naglasio je predsjednik M. Kučan, iako je i on veći dio govora posvetio Resselu kao šumaru. Oskar Piškurlć JOSIP RESSEL, ŠUMAR I IZUMITELJ (Govor na otkrivanju spomen-ploče u Motovunu 24, rujna 1993.) Okupili smo se danas u ovom ponosnom istarskom, dakle i hrvatskom gradu, kao dijela aktivnosti za upoznavanje i odavanje priznanja Josipu Resselu, šumaru i izumitelju. Ressel je rođen prije 200 godina, 29. lipnja 1793´. godine, u češkom gradiću Chrudimu u središnjoj Češkoj, a život završio 10. rujna 1857. godine u Ljubljani, kamo je poslovno došao iz Trsta, njegovog službenog sjedišta kao mornaričkog šumarskog intendanta. Josip Ressel po zvanju i zanimanju bio je šumarski stručnjak, ali i mnogostruki izumitelj. Šumarske nauke polazio je u Šumarskom zavodu (školi) u Mariabrunn- u kod Beča i 1816. godine završio dvogodišnji tečaj. Ovo školovanje omogućila mu je stipendija iz osobnih sredstava austrijskog cara Franje I. Prvo mjesto dobiva 1817. godine kao okružni šumar u Pleterju (Slovenija) odakle nakon četiri godine prelazi u Provincijsku upravu državnih dobara za Primorje u Trstu. Ova Uprava bila je nadležna za područje tadašnjeg Carskog namjesništva u Trstu, odnosno ilirsku provinciju Istru iz doba Napoleona tj. od Soče preko današnjeg Slovenskog primorja i Istre do kvarnerskih otoka (Krka i dr.). Iz ove Uprave 1838. godine prelazi u Mornaričku upravu, brodograđevnu jedinicu tj. jedinicu kojoj je bila zadaća nabava brodograđevnog drva. Tim poslom ostao je i dalje vezan za Istru, ali i dalju Hrvatsku sve do Požeške doline, do šuma Kutjevačkog vlastelinstva. Kakve su veze Ressela s Motovunom? Bio je višegodišnji stanovnik ovoga grada. Najprije kao upravitelj državnih šuma u Istri i na otoku Krku i šume * U tom referatu stoji: Kao što o mnogim znamenitim ljudima postoje legende tako se i kroz Resselov životopis provlači legenda o stipendiji cara Franje I. koju je dobio posredstvom svog rođaka Jelineka, osobnog carevog sluge. Istina je da je Ressel dobio stipendiju u visini 400 forinti godišnje iz osobnih carevih sredstava, ali prema dokumentaciji u Bittschrifrenprotokollbuch-u (urudžbeni zapisnik molbi upućenih kabinetu) tek po drugoj molbi nakon prvog semetra uz prilog dokaza o izvrsnom uspjehu školovanja). Stipendiju je Ressel dobio za dvije školske godine, a kada je stekao znanje »šumara« treću stipendiju nije dobio, a ona je davala zvanje za rukovodeće položaje šumarske struke. Međutim, kako su radovi Ressela dokazivali, on je i bez toga bio vrli stručnjak. |