DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 69     <-- 69 -->        PDF

OBLJETNICE


KRKA — OD PRIRODNE RIJETKOSTI DO NACIONALNOG PARKA
(uz 45. obljetnicu prirodozaštitnih djelatnosti)


Slapovi, kanjoni i ostale prirodne osobitosti rijeke Krke odavno su privlačili
prirodoslovce, turiste i ljubitelje prirode i o njima su mnogi pisali već
u prošlom stoljeću. Tako, uz ostale, R. Petermann naglašeno ističe ljepote Krke
u svojem vodiču po Dalmaciji, tiskanom 1899. u Beču. Istovremeno su Krka i
njezini slapovi bili vrlo privlačni i za gospodarstvo, osobito za elektroprivredu.
Cijeli, 53 km dug, vodotok Krke ima ukupan pad oko 222 m, od kojeg oko 90%
(oko 200 m visine) otpada na njezine sedrene barijere i slikovite vodopade: Bilušić
buk, skupinu slapova Brljan, Manojlovac, Rošnjak i Miljacku, Roški slap
i Skradinski buk.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 70     <-- 70 -->        PDF

Potencijalnu energiju slapova započele su iskorišćivati tri elektrocentrale.
Hidrocentralu »Manojlovac« sagradilo je godine 1907. inozemno društvo »Sufid«
niže slapova Miljacke, čime su skupina manojlovačkih slapova i korito Krke,
na potezu 3,5 Kin, ostajali po 6 mjeseci godišnje bez vode.


Protočnu HE »Roški slap« podigla su god. 1910., niže istoimenog vodopada,
društva za iksorišćivanje ugljena »Monte Promina« i »La Dalmatienne«. Najniže
položena, a najstarija po osnutku, je hidroelektrana »Jaruga«, koju je oko 1898.
izgradila kompanija A. Šupuk & sin na lijevoj obali Krke podno Skradinskog
buka. Spomenute hidrocentrale opskrbljivale su električnom energijom tvornice
karbida i cijanamida u Crnici, rudnička postrojenja u Siveriću, Velušiću i
Drnišu, tvornice aluminija, ferolegura i elektroda kod Šibenika i ostale potrošače
u Šibeniku, Zadru i okolnim naseljima.


Zakon o zaštiti spomenika kulture i prirodnih rijetkosti DFJ (1945) omogućio
je, da se 25. I. 1946. osnuje u Zagrebu Zemaljski zavod za zaštitu prirodnih
rijetkosti NR Hrvatske, u kojem su isprva radili upravitelj dr. Gabrijel
Divjanović i administrator Vladimir Janušić. Tijekom 4 godišnjeg rada taj
je Zavod zakonski zaštitio 14-tak najpoznatijih prirodnih objekata u Hrvatskoj.
Svi oni, među kojima i Krka (22. XII. 1948.), bili su zaštićeni kao prirodna
rijetkost« jer je to onomad bila prva i jedina prirodozaštitarska kategorija.
Početkom 1950. zaštita prirode spojena je sa službom zaštite spomenika kulture
u Konzervatorskom zavodu NRH1, koje je prvi direktor bio dr. Milan Prelog,
prof, povijesti umjetnosti. U novoosnovanom Odjelu za zaštitu prirodnih rijetkosti
NRH radili su: odjelna šefica Sonja Pavletić, prof, geografije, konzervatori
prirode Ljubica Štromar, prof, biologije i Stepan Bertović, dipl. inž. šumarstva
te Vladimir Janušić, administrator.


Bez zakonski obveznih upozorenja ili konzultacija zaštitarskih ustanova,
na Krki je preovedeno nekoliko građevinskih zahvata, a u prosincu 1952. »Elektroprojekt
« iz Zagreba dovršio je osnovni projekt hidroenergetskog korištenja
rijeke Krke sa Zrmanjom. Spomenutim projektom koji je planirao gradnju
četriju novih centrala iskoristile bi se gotovo do maksimuma vode Krke, djelomično
i njezini pritoci te gornji tok Zrmanje. HE »Jaruga« postala bi druga
po snazi u sistemu centrala na Krki i prva u planu izgradnje s tim, da se gradnjom
započne 1954. a dovrši koncem 1956.


Zaključivši da je projekt zamršen i po Krku vrlo osjetljiv, Konzervatorski
zavod je zainteresirao za ovaj problem naše najpoznatije znanstvene, stručne,
društvene i turističke ustanove, organizacije i prirodoslovce. U mnogim dogovorima
i sastancima stručnjaka zaštite prirode i elektroprivrede pokazalo se,
da je nemoguć kompromis i rezultirala je alternativa — ili postojanje rijeke
Krke kao znanstvenog objekta i prirodne ljepote — ili izgradnja hidroelektričnih
postrojenja2. U konačnom odlučivanju prevladali su znanstvena i konzervatorska
stajališta i razlozi — Skradinski buk i Krka očuvani su za dalekovidniju,
vrijedniju i plemenitiju namjenu unutar suvremene zaštite prirode.


Međutim, nikad nije objašnjeno zašto je takvu odluku popratio i jedan sasvim
oprečan i neopravdan postupak. Naime u listopadu 1954. uslijedio je udar:
morao se zahvaliti na funkciji i napustiti Zavod dr. M. Prelog, premješteni su


1 Kamenarović M.: Historijat zaštite prirode u Hrvatskoj. Zaštita prirode u Hrvatskoj. Zavod za
zaštitu prirode NRH, Zagreb 1961.
2 Roglić J., Pevalek I., Bertović S. & Pavletić S.: Krka i problemi njezine zaštite — mišljenja,
podaci i dokumenti. Konzervatorski zavod NRH, Odjel za zaštitu prirodnih rijetkosti, Zagreb 1953.


528




ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 71     <-- 71 -->        PDF

Slika 2. Skradinski buk, dovoljan prelijev vode osigurava normalnu biodinamiku
sedrotvoraca i prirodan izgled slapa (foto: Ivo Bralić, listopad 1967.)


prof. S. Pavletić (u Zagrebačku gradsku knjižnicu), prof. Lj. Štromar (u jednu
zagrebačku gimnaziju) i administrator V. Janušić (u Odjel za zaštitu spomenika
kulture), a S. Bertoviču, rješenjem ondašnjega Savjeta za prosvjetu, nauku
i kulturu NRH (akt br. 10085—1954, od 7. X. 1954) otkazana je služba, bez obrazloženja
i prava na žalbu. O stvarnim razlozima toga sramotnog razbijanja
Odjela za zaštitu prirodnih rijetkosti službeno se nije nikad ništa reklo ni saznalo.
U svakom slučaju bile su tendenciozne glasine ... o grupi sabotera i kočničara
privrednog razvitka zemlje i samoupravnoga socijalizma. No s obzirom


na neke informacije i kasnije prirodnozaštitne sporove Odjela s privredom,*
tijekom 1954., u nacionalnom parku Plitivička jezera — moglo se naslutiti, da
je konce u raspuštanju Odjela povlačio ozlojeđeni i osvetoljubivi, ondašnji
društveno-politički i ekonomsko-gospodarski »moćnik« ... koji je poznatom i
pogubnom upornošću promicao ili tražio crvenu nit u mnogim našim hrvatskim
zbivanjima iza 1941. godine.


O opravdanosti borbe i otpora Odjela za zaštitu prirodnih rijetkosti te
opredijeljenosti za zaštitu Krke mogu posvjedočiti i nekoliko kasnijih događaja.
Zbog kratkoće i važnosti sadržaja, s građevinsko-ekonomskog motrišta, dajemo
u cijelosti članak autora R. P-a pod naslovom: Odustalo se od gradnje
HE »Jaruga II.«:


»Donesena je odluka, da se na Krki blizu Šibenika neće graditi hidrocentrala
´Jaruga II.´. Razlozi ove odluke Kotarskog NO-a Šibenik leže u
tome, što ova elektrana ne bi imala nikakvog utjecaja na razvitak tog kra


529




ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 72     <-- 72 -->        PDF

ja; a s vremenom bi uništila čuvene Krkine slapove — jedinstvenu turis


tičku atrakciju Dalmacije.


Ovu konačnu odluku donio je KNO poslije duge diskusije svih zainte


resiranih faktora. Proračunato je, da bi centrala bila neekonomična.


Prije kratkog vremena Zajednica elektroprivrednih poduzeća Hrvatske
bila je završila elaborate za podizanje ovog objekta. Radovi bi trajali od
1961. do 1964. god., a troškovi su proračunati na oko 2 milijarde dinara.


Na odluku o odustajanju od gradnje utjecali su presudni ekonomski
razlozi. Još jedan važan razlog je išao u prilog toj odluci: sadašnja energetska
situacija, proširenjem mreže na šire područje, dovela bi predviđeni
objekt u drugi plan pa bi on bio i nerentabilan.«1´


U duhu novoga Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine, 19. Zagreb 1960.)
Krka je zaštićena kao geografsko-geološki spomenik prirode. Odlukom Skupštine
općine Šibenik od 5. II. 1968., rijeka Krka i njezine obale u širini od 300 m
do mora zaštićeni su kao rezervat prirodnog predjela. U zapaženoj zajedničkoj
publikaciji Skupština općina Šibenik, Drniš i Knin4 naziru se realni izgledi za
odluku o zaštiti rijeke Krke u najvišoj prirodozaštitnoj kategoriji, što se i
potvrdilo dana 24. I. 1985. kad je donesen Zakon o proglašenju Nacionalnog
parka »Krka«, kojim se rijeka Krka i priobalno područje proglašuju za nacionalni
park.


Od ukupno 142,2 km2 površine nacionalnog parka, 95% se nalazi u općinama
Šibenik i Drniš, a ostatak pripada kninskoj općini. A Knin, tu drevnu hrvatsku
kraljevsku rezidenciju i sjevereni dio nacionalnog parka Krka danas su
privremeno zaposjeli tamošnji pobunjeni Srbi i pridošle im srpsko-crnogorske,
YU-armijske i ostale plaćeničke horde te njihovi »visoki« europski pokrovitelji,
bez kojih se, uostalom, kao osvjedočene kukavice i podmuklice i ne bi mogli
održati. Odatle oni svakodnevno šire smrt, grabež, palež, nasilje i nespokoj u
okolna hrvatska naselja — ne prezajući da ponekad pokušavaju topovima pogoditi
i uništiti Skradinski buk taj svjetski poznat sJap, prirodni fenomen i
simbol nacionalnog parka! Čini se, da i Lucifer ima svoj »izabran narod«, koji
to već dugo i svakodnevno dokazuje... u suludoj sotonskoj mržnji i uništavanju
svugdje, svakog i svega što nikad nije bilo, ne može biti i neće postati
i ostati njihovo...


Dr. Stjepan Bertović


3 R. P.: Odustalo se od gradnje HE »Jaruga II«. Građevinarstvo — časopis Saveza građevnih inženjera
i tehničara NRH, 5, Zagreb 1960.
4 Više autora: Nacionalni park Krka, razvojni prostorni plan. Zavod za urbanizam Arhitektonskog
fakulteta Sveučilišta, Zagreb 1971.