DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 69 <-- 69 --> PDF |
OBLJETNICE KRKA — OD PRIRODNE RIJETKOSTI DO NACIONALNOG PARKA (uz 45. obljetnicu prirodozaštitnih djelatnosti) Slapovi, kanjoni i ostale prirodne osobitosti rijeke Krke odavno su privlačili prirodoslovce, turiste i ljubitelje prirode i o njima su mnogi pisali već u prošlom stoljeću. Tako, uz ostale, R. Petermann naglašeno ističe ljepote Krke u svojem vodiču po Dalmaciji, tiskanom 1899. u Beču. Istovremeno su Krka i njezini slapovi bili vrlo privlačni i za gospodarstvo, osobito za elektroprivredu. Cijeli, 53 km dug, vodotok Krke ima ukupan pad oko 222 m, od kojeg oko 90% (oko 200 m visine) otpada na njezine sedrene barijere i slikovite vodopade: Bilušić buk, skupinu slapova Brljan, Manojlovac, Rošnjak i Miljacku, Roški slap i Skradinski buk. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 70 <-- 70 --> PDF |
Potencijalnu energiju slapova započele su iskorišćivati tri elektrocentrale. Hidrocentralu »Manojlovac« sagradilo je godine 1907. inozemno društvo »Sufid« niže slapova Miljacke, čime su skupina manojlovačkih slapova i korito Krke, na potezu 3,5 Kin, ostajali po 6 mjeseci godišnje bez vode. Protočnu HE »Roški slap« podigla su god. 1910., niže istoimenog vodopada, društva za iksorišćivanje ugljena »Monte Promina« i »La Dalmatienne«. Najniže položena, a najstarija po osnutku, je hidroelektrana »Jaruga«, koju je oko 1898. izgradila kompanija A. Šupuk & sin na lijevoj obali Krke podno Skradinskog buka. Spomenute hidrocentrale opskrbljivale su električnom energijom tvornice karbida i cijanamida u Crnici, rudnička postrojenja u Siveriću, Velušiću i Drnišu, tvornice aluminija, ferolegura i elektroda kod Šibenika i ostale potrošače u Šibeniku, Zadru i okolnim naseljima. Zakon o zaštiti spomenika kulture i prirodnih rijetkosti DFJ (1945) omogućio je, da se 25. I. 1946. osnuje u Zagrebu Zemaljski zavod za zaštitu prirodnih rijetkosti NR Hrvatske, u kojem su isprva radili upravitelj dr. Gabrijel Divjanović i administrator Vladimir Janušić. Tijekom 4 godišnjeg rada taj je Zavod zakonski zaštitio 14-tak najpoznatijih prirodnih objekata u Hrvatskoj. Svi oni, među kojima i Krka (22. XII. 1948.), bili su zaštićeni kao prirodna rijetkost« jer je to onomad bila prva i jedina prirodozaštitarska kategorija. Početkom 1950. zaštita prirode spojena je sa službom zaštite spomenika kulture u Konzervatorskom zavodu NRH1, koje je prvi direktor bio dr. Milan Prelog, prof, povijesti umjetnosti. U novoosnovanom Odjelu za zaštitu prirodnih rijetkosti NRH radili su: odjelna šefica Sonja Pavletić, prof, geografije, konzervatori prirode Ljubica Štromar, prof, biologije i Stepan Bertović, dipl. inž. šumarstva te Vladimir Janušić, administrator. Bez zakonski obveznih upozorenja ili konzultacija zaštitarskih ustanova, na Krki je preovedeno nekoliko građevinskih zahvata, a u prosincu 1952. »Elektroprojekt « iz Zagreba dovršio je osnovni projekt hidroenergetskog korištenja rijeke Krke sa Zrmanjom. Spomenutim projektom koji je planirao gradnju četriju novih centrala iskoristile bi se gotovo do maksimuma vode Krke, djelomično i njezini pritoci te gornji tok Zrmanje. HE »Jaruga« postala bi druga po snazi u sistemu centrala na Krki i prva u planu izgradnje s tim, da se gradnjom započne 1954. a dovrši koncem 1956. Zaključivši da je projekt zamršen i po Krku vrlo osjetljiv, Konzervatorski zavod je zainteresirao za ovaj problem naše najpoznatije znanstvene, stručne, društvene i turističke ustanove, organizacije i prirodoslovce. U mnogim dogovorima i sastancima stručnjaka zaštite prirode i elektroprivrede pokazalo se, da je nemoguć kompromis i rezultirala je alternativa — ili postojanje rijeke Krke kao znanstvenog objekta i prirodne ljepote — ili izgradnja hidroelektričnih postrojenja2. U konačnom odlučivanju prevladali su znanstvena i konzervatorska stajališta i razlozi — Skradinski buk i Krka očuvani su za dalekovidniju, vrijedniju i plemenitiju namjenu unutar suvremene zaštite prirode. Međutim, nikad nije objašnjeno zašto je takvu odluku popratio i jedan sasvim oprečan i neopravdan postupak. Naime u listopadu 1954. uslijedio je udar: morao se zahvaliti na funkciji i napustiti Zavod dr. M. Prelog, premješteni su 1 Kamenarović M.: Historijat zaštite prirode u Hrvatskoj. Zaštita prirode u Hrvatskoj. Zavod za zaštitu prirode NRH, Zagreb 1961. 2 Roglić J., Pevalek I., Bertović S. & Pavletić S.: Krka i problemi njezine zaštite — mišljenja, podaci i dokumenti. Konzervatorski zavod NRH, Odjel za zaštitu prirodnih rijetkosti, Zagreb 1953. 528 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 71 <-- 71 --> PDF |
Slika 2. Skradinski buk, dovoljan prelijev vode osigurava normalnu biodinamiku sedrotvoraca i prirodan izgled slapa (foto: Ivo Bralić, listopad 1967.) prof. S. Pavletić (u Zagrebačku gradsku knjižnicu), prof. Lj. Štromar (u jednu zagrebačku gimnaziju) i administrator V. Janušić (u Odjel za zaštitu spomenika kulture), a S. Bertoviču, rješenjem ondašnjega Savjeta za prosvjetu, nauku i kulturu NRH (akt br. 10085—1954, od 7. X. 1954) otkazana je služba, bez obrazloženja i prava na žalbu. O stvarnim razlozima toga sramotnog razbijanja Odjela za zaštitu prirodnih rijetkosti službeno se nije nikad ništa reklo ni saznalo. U svakom slučaju bile su tendenciozne glasine ... o grupi sabotera i kočničara privrednog razvitka zemlje i samoupravnoga socijalizma. No s obzirom na neke informacije i kasnije prirodnozaštitne sporove Odjela s privredom,* tijekom 1954., u nacionalnom parku Plitivička jezera — moglo se naslutiti, da je konce u raspuštanju Odjela povlačio ozlojeđeni i osvetoljubivi, ondašnji društveno-politički i ekonomsko-gospodarski »moćnik« ... koji je poznatom i pogubnom upornošću promicao ili tražio crvenu nit u mnogim našim hrvatskim zbivanjima iza 1941. godine. O opravdanosti borbe i otpora Odjela za zaštitu prirodnih rijetkosti te opredijeljenosti za zaštitu Krke mogu posvjedočiti i nekoliko kasnijih događaja. Zbog kratkoće i važnosti sadržaja, s građevinsko-ekonomskog motrišta, dajemo u cijelosti članak autora R. P-a pod naslovom: Odustalo se od gradnje HE »Jaruga II.«: »Donesena je odluka, da se na Krki blizu Šibenika neće graditi hidrocentrala ´Jaruga II.´. Razlozi ove odluke Kotarskog NO-a Šibenik leže u tome, što ova elektrana ne bi imala nikakvog utjecaja na razvitak tog kra 529 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 72 <-- 72 --> PDF |
ja; a s vremenom bi uništila čuvene Krkine slapove — jedinstvenu turis tičku atrakciju Dalmacije. Ovu konačnu odluku donio je KNO poslije duge diskusije svih zainte resiranih faktora. Proračunato je, da bi centrala bila neekonomična. Prije kratkog vremena Zajednica elektroprivrednih poduzeća Hrvatske bila je završila elaborate za podizanje ovog objekta. Radovi bi trajali od 1961. do 1964. god., a troškovi su proračunati na oko 2 milijarde dinara. Na odluku o odustajanju od gradnje utjecali su presudni ekonomski razlozi. Još jedan važan razlog je išao u prilog toj odluci: sadašnja energetska situacija, proširenjem mreže na šire područje, dovela bi predviđeni objekt u drugi plan pa bi on bio i nerentabilan.«1´ U duhu novoga Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine, 19. Zagreb 1960.) Krka je zaštićena kao geografsko-geološki spomenik prirode. Odlukom Skupštine općine Šibenik od 5. II. 1968., rijeka Krka i njezine obale u širini od 300 m do mora zaštićeni su kao rezervat prirodnog predjela. U zapaženoj zajedničkoj publikaciji Skupština općina Šibenik, Drniš i Knin4 naziru se realni izgledi za odluku o zaštiti rijeke Krke u najvišoj prirodozaštitnoj kategoriji, što se i potvrdilo dana 24. I. 1985. kad je donesen Zakon o proglašenju Nacionalnog parka »Krka«, kojim se rijeka Krka i priobalno područje proglašuju za nacionalni park. Od ukupno 142,2 km2 površine nacionalnog parka, 95% se nalazi u općinama Šibenik i Drniš, a ostatak pripada kninskoj općini. A Knin, tu drevnu hrvatsku kraljevsku rezidenciju i sjevereni dio nacionalnog parka Krka danas su privremeno zaposjeli tamošnji pobunjeni Srbi i pridošle im srpsko-crnogorske, YU-armijske i ostale plaćeničke horde te njihovi »visoki« europski pokrovitelji, bez kojih se, uostalom, kao osvjedočene kukavice i podmuklice i ne bi mogli održati. Odatle oni svakodnevno šire smrt, grabež, palež, nasilje i nespokoj u okolna hrvatska naselja — ne prezajući da ponekad pokušavaju topovima pogoditi i uništiti Skradinski buk taj svjetski poznat sJap, prirodni fenomen i simbol nacionalnog parka! Čini se, da i Lucifer ima svoj »izabran narod«, koji to već dugo i svakodnevno dokazuje... u suludoj sotonskoj mržnji i uništavanju svugdje, svakog i svega što nikad nije bilo, ne može biti i neće postati i ostati njihovo... Dr. Stjepan Bertović 3 R. P.: Odustalo se od gradnje HE »Jaruga II«. Građevinarstvo — časopis Saveza građevnih inženjera i tehničara NRH, 5, Zagreb 1960. 4 Više autora: Nacionalni park Krka, razvojni prostorni plan. Zavod za urbanizam Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta, Zagreb 1971. |