DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Danas je najzastupljeniji uređajni razred jela-bukva. Izdvojeno je 34 odsjeka sa površinom od 670,48 ha ili 70%. To su mješovite sastojine, pretežno grupimicna rasporeda. Uz jarke se pretežno nalazi čista jela, čiji je pojas širi što je teren blaže nagnut. Iznad njega dolazi mješoviti pojas bukve i jele, koja se sada pretežno javlja pojedinačno, dok u najvišim predjelima bliže grebena, prevladava gotovo čista bukva. Uz same grebene pojedinačno i u grupama dolazi lošiji i jači hrast te uneseni obični bor. U tim dijelovima teren je vrlo strm, mjestimično na površinu izbija kamen, pa su te sastojine pretežno zaštitnog karaktera. U pojasu jele podstojno često dolazi grab, bukva, OTL i OML. DOSADAŠNJI NAČIN GOSPODARENJA Do 1947. godine samo su šume Draškovićevog posjeda imale uređajne elaborate. Za njih je još u prošlom stoljeću izrađen prvi nacrt u mjerilu 1:10.000 i plan gospodarenja. 1947. godine pristupa se izradi izv. »brze inventarizacije šuma« koja se može smatrati prvim elaboratom za ovu jedinicu kao cjelinu. Njime su dani samo grubi pregledi sječnih drvnih masa. 1952. godine izrađena je »Dugoročna osnova sječa i obnove šuma«, ali njome još nije formirana gospodarska jedinica »Trakošcan« u današnjem smislu. To se dogodilo povodom revizije spomenute »Dugoročne osnove sječa« 1955. godine. Tada su formirani odjeli i odsjeci, snimljeni na terenu i izmjerena je drvna masa. Na bazi geodetske izmjere izrađen je nacrt u mjerilu 1:10.000. Ovom osnovom propisano je preborno gospodarenje na 629 ha (70%), dok je na ostalom dijelu (364 ha ili 30%) propisano sastojinsko gospodarenje. Zbog blizine dvorca Trakošcan koji sa susjednim jezerom i okolinom čini estetski vrlo skladnu cjelinu, čitavo je ovo područje već i tada imalo turistički, a i raritetni značaj. Iz tog razloga, idućih godina doneseno je nekoliko zakonskih odredaba koje su regulirale i taj aspekt ovih šuma. Tako je 1961. godine dio ovih šuma proglašen »rezervatom prirodnih šuma«. To je dio jedinice koji je u prošlosti pripadao Draškovićevom posjedu (dijelovi odjela 7—20 bez zemljišnih zajednica). Početkom 1963. godine g. j . »Trakošcan« cijelom je površinom ušla u sastav šumsko-privrednog područja »Ivančica«. Krajem 1963. godine rezervat prirodnih šuma podijeljen je na dvije zone i to: užu zonu zaštite od 86,66 ha koja je predana na upravljanje Upravi dvorca Trakošcan (odjel 12 i dijelovi odjela 18 i 19 koji sada čine Park Šumu Trakošcan) i širu zonu zaštite (ostali dio gospodarske jedinice). 1965. godine izrađena je nova osnova gospodarenja koja na cijeloj površini propisuje preborno gospodarenje. Tom prilikom konstruirane su (po Klepcu ) normale i određena je dimenzija zrelosti jele od 60 cm. »Uža zona zaštite« potpuno je izdvojena. »Širom zonom zaštite« obuhvaćeni su i dijelovi bivših zemljišnih zajednica ukupne površine od 436 ha. Ostali dio ove jedinice (odjeli 1—7 i 21—25) površine od 525 ha tretiran je kao privredna šuma. Smilajevo m podjelom Republike Hrvatske područje ove jedinice našlo se u oblasti jednodobnih šuma. Prema osnovi iz 1975. g. »preborno gospodarenje propisano za cijelu jedinicu u određenim momentima izazivalo je određene probleme, kao na pr.: 510 |