DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 47     <-- 47 -->        PDF

Kako u budućnost? Tako, da bi mornarica sama upravljala šumama za
svoje potrebe. Ako uprava državnih rudnika upravlja svojim šumama, zašto
to ne bi mogla i mornarica? U tu svrhu za zakrivljene Sortimente došle
bi u obzir samo državne šume u Istri i na otoku Krku površine 957 kat.
jutara (787 kat. jut. u Motovunskoj šumi i 170 kat. jut. na Krku). Za piljenu
građu predlaže 10300 kat. jutara u četiri kompleksa od kojih je jedan i
nabiskupska hrastova šuma kod Zagreba površine 2000 kat. jut.


3. ZAKLJUČAK
Plan za ponovno pošumljivanje općinskih zemljišta u Istri više je nego
plan. To je zapravo elaborat kojeg je plan samo dio cjeline. Dio, jer Ressel
raspravlja o općim prirodnim i o društvenim uvjetima, o potrebi ne samo
za proizvodnju brodograđevnog drva nego i o koristima za istarskog
seljaka poboljšanjem ispaše i posrednim poboljšanjem klimatskih elemenata.
Kako je to po svom opsegu posve nov posao, Ressel planira i organizaciju
cijele akcije, način financiranja te čuvanja pošumljenih površina.
Znajući da iz državne blagajne za taj posao nema sredstava, u izvršenje
plana uključuje stanovništvo besplatnim radom, jer će i ono imati neposredne
koristi, a organizacijom čuvanja potencira brigu lokalnog stanovništva
za uspjeh rada. Smatra da će blaže kazne više doprinjeti čuvanju
nego strože. Zapravo kazne i ne predviđa, jer naknada oštećenog i nije kazna
nego naknada štete.


Ressel je ovaj Elaborat izradio 1842. godine tj. u vrijeme, kada je bio
mornarički šumarski agent u Motovunu, dakle na dužnosti koja nije obuhvaćala
i brigu o općinskim zemljištima, a po nalogu »njegove svjetlosti
gospodina zemaljskog guvernera«. To upućuje na zaključak, da je Ressel
bio i pokretač pošumljivanja u cilju osiguranja građevnog materijala za
brodogradnju. To premašuje i dužnosti intedanta, jer sam piše (Murko,
str. 153) da je »glavni zadatak mornaričkog gospodarskog činovnika zapravo
samo preuzimanje drva«, pa je to manje bila dužnost agenta u podređenoj
agenturi. Međutim Ressel je još 1821. godine, za vrijeme rada i boravka
u Pleterju, predlagao nov način rezerviranja hrastovine za potrebe
brodogradilišta, pa stoga nije mogao ostati ravnodušan prema toj problematici
ni kada se nalazio u službi institucije koje je to drvo trebala.


Plan pošumljivanja nije samo neostvaren nego se nije počeo ni ostvarivati.
Takvom su se planu nesumnjivo suprostavljali »skolastički« šumari,
koji »nemju uši da čuju ni oči da vide« kako piše u Povijesti mornaričkih
šuma niti ići dalje od onoga što su za vrijeme školovanja čuli. O tome
svjedoči i njegovo pismo upućeno C. i kr. namjesništvu iz 1851. godine u
kojem ostaje na postavkama iznijetim u Planu poduprtim novim spoznajama
(da npr. sjetva borovice uspijeva u cijeloj Istri i na najtežim staništima).


Povijest mornaričkih šuma, od prošlosti preko sadašnjosti do perspektive
u budućnosti, jedan je od rijetkih dokumenata o šumarstvu u određenom
vremenu. U njoj nalazimo odgovor i na pitanje zašto su danas gotovo
sve istarske maloposjedničke šume u niskom uzgoju. Nalazimo i potvrdu,
da tome mije uzrok venecijanska vladavina, kako se donedavno is