DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 41     <-- 41 -->        PDF

1.2 Tekst »Visoko c. k. namjesništvo«
Ovaj tekst od šest stranica bez potpisa je i bez datuma. Autor je, prema
sadržaju, nesporan — Josip Ressel, a vremenski se može staviti vrijeme oko
1851. godine. To se najbolje očituje iz teksta, »da se kao stručnjak« smatra
obveznim uključiti u »ponovnu raspravu o pitanju pošumljivanja krasa« te
kako je »već trideset godina prošlo otkako je u službi imao mogućnosti pratiti
rast šume u raznim krajevima Krasa«. Zaključak iz tih promatranja je
da »proizvodnji drva smeta« pomanjkanje nadstojne zaštite ponika i mladih
biljaka, jer »gdje nema paše žir izraste samo pod matičnim stablom ... najdalje
do dosega najduže grane .. . Na taj način u roku od 60 godina to bi
značilo oko stabla površinu promjera 6 do 10 stopa« (do 3 m). Na taj način
na Krasu šuma ne bi se mogla hrastom obnoviti ni za više tisućljeća.


Na golim površinama, nastavlja dalje, održavanje ponika je nemoguće jer
bura odnosi lišće pa nema ni humusa; jer, izuzev između pukotina u kamenoj
podlozi, bura odnosi i zemlju sve do mora; na nepošumljenom krasu
zimi zbog golomrzice izdizanjem biljke kida se korijenje i biljka nakon nekoliko
godina ugiba; trava je oskudna, a potom i paša, a sve biljke zbog
pomanjkanja hraniva slabo uspijevaju. Sve to uviđa i seljak, koji ne može
čekati stoljeće kako bi koristio šume, pa se »ne može očekivati da ga se
može pridobiti za pošumljivanje skolastičkim metodama, a bez njegovog
sudjelovanja ne može se ni očekivati neki uspjeh«.5


Nepovoljni uvjeti za uspjeh pošumljivanja mogu se otkloniti sjetvom
sjemena borovice za pretkulturu, kako je to odredio u planu pošumljivanja
prjie osam godina. Također je potrebno kod seljaka probuditi zanimanje
za podizanje šumskih kultura. Zato treba poći od onih vrsta kojih već
ima »na Krasu u blizini kuća« kao orasi, lijeska, pitomi kesten, kruška i dr.,
a kao daljnje vrste nabraja hrast, brijest, jasen, lipe (za pčelarstvo) i dr.


Troškovi pošumljivanja, naglašava dalje, ne smiju biti na teret seljaka,
»jer se u njemu javlja antipatija i prije nego je posao počeo«. Također
s pošumljivanjem treba početi na manjim površinama uz poučavanje žiteljstva,
a prvenstveno mlađi svijet, koji lakše prihvaća »novotarije«. To se može
postići, da se


— uz škole osnuju rasadnici,
— u školama postavi nekoliko praktičnih vrtlara, »koji znaju zemaljski
(hrvatski op. O. P.) jezik i poznaju kras« za pouku školske mladeži u osnivanju
rasadnika i proizvodnje biljaka,
— da školska omladina na onim mjestima krša gdje ima zemlje i u blizini
naselja »sadi zdrave i dozrele bobice borovice ... 6 bokala po jutru od
1.600 četvornih hvati«.
Ressel očekuje, da će šumari, »iako ne svi, ali svakako većina, biti protiv
sadnje voćkarice na Krasu, jer teže pošumljivanju s vrstama visokih
stabala, a orah je također drvo.«


5 Jedan dokaz. Kao upravitelj Šumske uprave u Višegradu 1938. godine namjeravao
sam staviti pod zabranu za prirodno pomlađivanje crnoborovu sastojinu
površine cea 200 ha. Tome su se zbog paše suprotstavili seljaci, ali kada im rekoh,
da ću osloboditi dotadanju branjevinu odgovoriše »tada može i 500 ha.«