DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 38     <-- 38 -->        PDF

im osigurati dnevnicu ne manju od 2 zlatnika«. Ressel smatra da dnevnicu
treba osigurati za 100 dana po šumaru i izračunao da bi ukupni trošak paušala
za konja i za dnevnice iznosio 2.950 forinti.


Čuvanje pošumljenih površina trebaju osigurati zainteresirane općine,
općine na čijem se području radi, na način, da bi čuvari bili kućedornaćini
npr. po tri mjeseca pod nadzorom mjesnog suca.


Raspodjela područja na pojedine šumare


Kako je u Istri bilo zaposleno osam šumara, pet državnih i tri mornarička,
Ressel je predložio i podjelu Istre za planirano pošumljivanje na osam
kotareva. Mornaričke šumare, predviđa za one kotareve iz kojih mornarica
dobiva ili je dobivala brodograđevnu hrastovinu. Na osnovi toga određeni
su kotarevi:


— Kopar, Piran, Buje i Motovun: mornarički šumar u Motovunu,
— Buzet: državni šumar u Motovunu,
— Poreč, Rovinj, Vodnjan i Pula: drugi mornarički šumar u Motovunu,
— Labin i Pazin: državni šumarski pristav u Galižani,
— Krk, Cres i Lošinj: mornarički šumar u Krku,
— Belaj´1: drugi državni šumar u Motovunu,
— Volosko: državni šumar u Krku i
— Podgrab ili Lipa: državni šumar u Klani.
Površine kotareva, naglašava Ressel, nisu jednake, ali će se opseg posla,
sukladno podacima »pregledne tabele«, izjednačiti nakon prvog razdoblja
pošumljivanja.


Politika čuvanja pošumljenih površina


O čuvanju pošumljenih površina treba donijeti posebne zakonske propise,
jer postojeći ne zadovoljavaju. Pri tome treba voditi računa da ne
budu prestrogi, jer će se slabije primjenjivati. Naime, kako čuvari šuma
nisu profesionalci nego okolni seljaci, neće prijavljivati okrivljene bojeći se
osvete prijavljenog nakon izdržane kazne. Štoviše, oštrije kazne »često dovode
do tučnjave pa i ubojstva. K tome šume služe za plašenje podanika
dok su bili pod Venecijom«. Oštar zakon također »kvari moral štetočine i
usmjerava ga da bude još prepredeniji, pakosniji«. I dalje: država je na šteti
ako su podanici nesretni ili su u slučaju dužih zatvorskih kazni udaljeni od
svog rada i obaveza«.


Uz takve premise Ressel predlaže da se kazna sastoji u obvezi pošumljivanje
određene površine uz nabavu žira na vlastiti trošak. Ressel je prekršitelje
podijelio u četiri skupine i za svaku skupinu predložio različitu površinu
u odnosu na oštećenu koju treba pošumiti:


— u prvu grupu spadaju štete koje učine djeca, za koju odgovaraju roditelji,
kazna je dvostruko veća površina od oštećene;
Belaj je seoce nedaleko Boljuna.