DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 26     <-- 26 -->        PDF

rovanjem iskopava mlade biljke i razgolićuje korjenje, a češanjem lomi
tanje biljke i kvari koru na drveću.« Međutim, rezultati ovog rada pokazuju
da je utjecaj svinja na šumsku vegetaciju dosta različit. Rasprava i rezultati
do kojih se došlo moraju uzimati u obzir da je današnja situacija iz tri razloga
u istraženim pokusnim sastojinama izuzetno teška:


1. gustoća populacije pitomih svinja dostiže u pokusnim sastojinama
ogroman broj od 625 komada/1000 ha,
2. sadašnji način paše (prema Gugić-u, 1992. tzv. »jatomanagement1«)
znači, usporedivši s ranijim načinom, (prema Gugić-u, tzv. »čopor-management2
«) veliki gubitak kontrole o svinjama.
3. šumska uprava ustanovila je za uređajni razred »hrast i jasen« (tj.
šuma hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom) ophodnju od samo 90 godina
u tim pokusnim sastojinama, tj. tamo gdje pasu pitome svinje (vidi poglavlje
2.).
Podaci iz poglavlja 3.2 pokazuju da su divlje i pitome svinje bile prisutne
u svim istraženim šumskim zajednicama. Ali moramo konstatirati da je
aktivnost rovanja, barem u razdoblju snimanja (t.j. lipanj, srpanj i početak
kolovoza 1991.) bila najintenzivnija u šumi hrasta lužnjaka s velikom žutilovkoim
a najslabija u šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba. Svakako ti se
podaci isključivo trebaju shvatiti kao statični, koji ne uzimaju u obzir dinamični
aspekt rovanja: naime, Hone et all. (1989) su dokazali da je aktivnost
rovanja zavisna o godišnjem dobu. A Gugić (1992), koji je radio usporedbu
fitocenololoških snimaka iz sastojina bez utjecaja svinja, odnosno pod utjecajem
svinja, je utvrdio da postoji zavisnost od staništa (t.j. šumske zajednice).
On npr. za šumu poljskog jasena navodi da se rezultati (Haeupler,
1982) fitocenoloških snimaka iz neopterećenih i opterećenih sastojina jedva
razilaze: svinje borave u toj šumi za vrijeme ranog proljeća, jer moraju
zadovoljiti svoju potrebu za hranom uglavnom životinjskom bjelančevinom.
I u daljem godišnjem tijeku svinje su u šumi poljskog jasena, kad ima vode
u njoj. To potvrđuje visoka abundancija hidrofita u sastojinama te asocijacije
u kojima svinje pasu. Ovo tumačenje dovodi do zaključka da svinje koriste
asocijaciju Leucoio-Fraxinetum angustifoliae prije svega za uzimanje
životinjske bjelančevine, tako da je šumska vegetacija jedva opterećena.
Osim toga, utjecaj svinja uravnotežava voda kao glavni činitelj staništa. U
istom radu Gugić navodi da su nasuprot tome u šumi hrasta lužnjaka i običnoga
graba, te šumi hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom, ustanovljene slijedeće
tendencije: Ellenberg-ov pokazatelj za dušik (Ellenberg et all., 1991)
tzv. Ökologischer Zeigerwert, is tim vezano ekološki pokazatel jreakcije tla je veći u sastojinama pod utjecajem pitomih svinja, što znači
bolju opskrbu hranjivim tvarima i bazičnije odnose. To bi se s jedne strane
moglo shvatiti kao učinak gnojenja, a s druge strane, kao uvećan intenzitet
oslobađanja organskog materijala rovanjem. To bi opet značilo da rovanje
poboljšava slaba fizikalna svojstva hidromorfnih tala. I niži Ellenberg-ov broj
vlažnosti mogao bi biti pokazateljem za poboljšavanje kapaciteta zraka u
tlu. Za učinak gnojenja govori i visoka abundancija nitrofilne vegetacije iz
razreda Artenisietea .


Prema rezultatima ovoga rada izgleda da pojedine vrste drveća različito
reagiraju na utjecaj svinja: hrast lužnjak se pomlađuje sla