DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 17 <-- 17 --> PDF |
PRETHODNO PRIOPĆENJE — PRELIMINARY COMMUNICATION UDK 630*451.1 (497.13) Sum. list CXVII (1993) 475 UTJECAJ ŠUMSKE ISPAŠE PITOMIH SVINJA NA POMLAĐIVANJE NIZINSKIH ŠUMA U POSAVINI Goran GUGIĆ* Sažetak: Istraženo je pitanje utjecaja pitomih svinja na pomlađivanje drveća u šumskim zajednicama parka prirode Lonjsko polje. Uspoređeni su bili podaci o pomlađivanju drveća, zdravstvenom stanju i o stanju šteta nanesenih od divljači u sastojinama, što su (a) bez utjecaja svinja, (b) pod utjecajem divljih svinja (33 komada/1000 ha) odn. (c) pod utjecajem pitomih svinja (625 komada/1000 ha). Osim toga bile su snimljene površine rovanja u pokusnim krugovima, maksimalna dubina rovanja, te broj iskopanih stabala za divlje i za pitome svinje. Autor na temelju nađenih rezultata kritički iznosi svoje stavove. 1. UVOD U skoro svim većim uzriječnim pokrajinama Hrvatske, a naročito u Posavini, može se još dan danas naići na ostatke tradicionalnog svinjogojstva, na koje se s međunarodnog gledišta obraća puno pozornosti zbog njihove jedinstvenosti i vrijednosti za zaštitu prirode. (Schneider-Jacoby & Em, 1990). Svinjari za ispašu i žirenje starih autohtonih pasmina svinja koriste hrastove i jasenove nizinske šume. Lonjsko polje, koje je proglašeno parkom prirode zakonom od 20. ožujka 1990. sigurno je najveći i najznačajniji primjer takvog načina seljačkog iskorišćivanja šume, koji je za vrijeme srednjeg vijeka bio rasprostranjen posvuda u Europi (Ten Cate, 1972) i koji je tada spadao, kao tzv. žirovina, u izuzetno važnu stavku šumskih prihoda (Hilf & Röhrih, 1938). U Hrvatskoj je žirenje i ispaša zabranjena tek nakon drugog svjetskog rata, a današnje mišljenje šumarske znanosti gleda na svinje kao biotske štetočine (ŠUMARSKA ENCIKLOPEDIJA III, 1987, str. 346). Samo su Amerikanci i Australijanci (Hone et all., 1989) ispitivali nešto intenzivnije problematiku, jer su očekivali probleme s podivljalim svinjama u nacionalnom parku Namadgi (Australija), odnosno Hawaii Volcanoesnacionalnorn parku (SAD). Cilj je našega rada stjecanje prvih spoznaja o utjecaju svinja na ekosustave nizinskih šuma. * Goran Gugić, dipl. ing. šum., Lehrenheit für Wildbiologie und Windtiermanagement Forstwissenschaftliche Fakultät, LMU München. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 18 <-- 18 --> PDF |
2. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA I METODE RADA Park prirode »Lonjsko polje« nalazi se u srednjoj Posavini na lijevoj obali rijeke Save između Siska, Kutine, Novske i Nove Gradiške (SI. 1). Obuhvaća površinu od 50.650 ha, od koje oko 120 km2 otpada na pašnjake, a 380 Slika 1. Geografski položaj parka prirode Lonjsko polje km2 prostiru se nizinske šume. Glavne šumske zajednice su, ovisno o mikroreljefu, (Rauš, 1987) na barama i tanjurima tipična šuma poljskog jasena (Leucoio Fraximetum angustifoliae typioum Glav. 1959), šume hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom i rastavljenim šašem (Genisto elatae-Ouercetum roboris |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 19 <-- 19 --> PDF |
caricetosurn remotae Horv. 1938) i na gredama tipična šuma hrasta lužnjaka i običnoga graba (Carpino betuli-Quercetum roboris typicum Rauš 1971) Za svaku od ovih šumskih zajednica ispitivali smo različite stupnjeve opterećenja: Red 1: sastojine bez bitnog utjecaja svinja, Red 2: sastojine opterećene s 33 komada divljih svinja/1000 ha i Red 3: sastojine opterećene s 625 komada pitomih svinja/1000 ha. Za svaki red izabrali smo sastojine koje su prema gospodarskim osnovama bile predviđene za pomlađivanje. Drugi su kriteriji izbora: — gotovo ista starost sastojina — gotovo ista mješovitost vrsta drveća — blizina vodotoka, jer smo naslućivali da je to bitan činitelj za proširenje bagremca (Amorpha frucitosa) — iste uzgojne uvjete. Pri tome se pojavio problem, da je ophodnja svih sastojina reda 3 kraća (hrast 120 g., hrast i jasen 90 g., jasen 80 g.) od ophodnji sastojina redova 1 i 2 (hrast 160 g., hrast i jasen 120 g., jasen 80 g.). Kroz sve te sastojine stavili smo prema prilikama najdužu liniju, na kojoj mo podijelili pokusne krugove na 10 m2 (Zöhrer, 1980) površine. Za svaku asocijaciju snimili smo po redu u 28 pokusnih krugova pomlađivanje drveća i grmlja te bolesti i samo svježe štete nanesene od divljači. Osim toga ocijenili smo rovanu površinu i mjerili maksimalnu dubinu rovanja u pokusnom krugu. Najzad smo prebrojali sva stabla koja su bila iskopana u većem pokusnom krugu od 100 m2. Svi rezultati redova prvog i drugog odnosno prvog i trećeg statistički su uspoređivani i ispitivani Mann—Whitney-testom. 3. REZULTATI ISTRAŽIVANJA 3.1. Utjecaj svinja na pomlađivanje Pregled o stanju pomlađivanja svih ispitivanih sastojina prikazuje graf 1. Prosječan broj podmlatka biljaka (tj. drveća i grmlja) po hektaru je najveći: — u sastojinama šume hrasta lužnjaka i običnoga graba koje su opterećene sa 625 kom. pitomih svinja/ha, — u sastojinama šume hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom te šume poljskog jasena, koje su opterećene s 33 kom. divljih svinja/1000 ha. Međutim, u svim istraženim asocijacijama pomlađivanje drveća je veće u neopterećenim sastojinama. Drveće najlošije uspjeva u sastojinama s divljim svinjama. U tim sastojinama je i udio podmlatka grmlja velik: u šumi hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom i u šumi poljskog jasena dostižu grmovi 43%, odnosno 48% od pomlađivanja drvenastih vrsta. Ipak, u svim šumskim zajednicama i u svakom stupnju opterećenja ima podmlatka drveća. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 20 <-- 20 --> PDF |
100O biljaka (Pfl.)/ha 20 Carpinobetuli- Quercetum roboris Genisto elatae- Querceturn roboris 4Bh, lJ^ Jbez utjecaja svinja ohne Einfluß von Schweinen 33 kom. divljih svinja/1000 ha 33 Stck. Wildschweine/1000 sh hha 625 kom. pitomih svinja/1000 ha 625 Stck. dom. Schweine/1000 ha Leucojo- Fraxinetum angustifoliae drveće (Baumarten) grmlje (Straucher) m: 4P» m ~m Graf. 1. Pomlađivanje drveća i grmlja u istraženim šumskim zajednicama kod različitih stupnjeva opterećenja svinjama C.b.-Q.r. G.e.-Q.r. L.-F.a. bez svinja 3,9 9,8 37,7 divlje svinje 12,7 16,3 16,1 pitome svinje 1,2 5,8 2,7 Asocijacija Graf 2. Postotni udjeli oštećenih biljaka u istraženim šumskim zajednicama kod različitih stupnjeva opterećenja svinjama |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Graf. 2 prikazuje zdravstveno stanje pomlađivanja. Jasno se vidi da je udio oštećenih biljaka najmanji (između 1 i 6%) u predjelima u koje seljaci ugone pitome svinje. Rezultati u redu 2 (= divlje svinje) su svugdje relativno konstantni (između 13 i 16%), pa je pomlađivanje u sastojinama reda 1 ( = neopterećeno) stalno jače oštećeno od reda 3 (= pitome svinje). U šumi poljskog jasena je čak 38% podmlatka u neopterećenim predjelima oštećeno. Međutim, taj rezultat može uključivati dvostruka brojenja. Zbog toga ćemo posebno razjasniti stanje šteta kod pojedinih vrsta drveća. Kod hrasta lužnjaka (graf. 3) jasan je smjer: porastom gustoće svinja pomlađuje se slabije. Razliku između pomlađivanja lužnjaka 1 i 3 reda mogli bismo i statistički dokazati (Z = 1.13292E-5 za C.b.-Q.r. (Carpino betuli- Quercetum roboris); Z = 2.17109E-8 za G.e.-Q.r. (Genisto elatae-Quercetum roboris); svakako nismo mogli odbaciti H (H) za L. F. a. (Leucoio-Fraxinetum angusttfoliae). 1000 biljaka (FlU´iia Graf. 3. Pomlađivanje hrasta lužnjaka (Quercus robur) u istraženim šumskim zajednicama kod različitih stupnjeva opterećenja svinjama Udjeli klasificiranih vrsta šteta na pomlađivanju hrasta lužnjaka su skupa postavljeni u tablici 1. Postotni udjeli vrsta štete na pomlađivanju hrasta lužnjaka Tablica 1. C.b.-Q.r. G e.-Q.r. L.-F.a. Red 1 2 3 1 2 3 1 2 3 bolesno 6 17 17 6 3 5 59 9 36 zagrizeno oguljeno 0 0 0 0 0 0 6 0 8 3 0 0 59 0 9 0 0 0 C.b.-Q.r. = Carpino betuli-Quercetum roboris G.e.-Q.r. = Genisto elatae-Quercetum roboris L.-F.a. = Leucoio-Fraxinetum angustifoliae Upadljiva je visoka zastupljenost bolesnih i zagriženih hrastova u neopterećenim sastojinama šume poljskog jasena (59%). U sastojinama, u |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 22 <-- 22 --> PDF |
koje se ugone pitome svinje, nema zagriženih niti oguljenih lužnjakovih biljaka. Suprotno od lužnjaka izgleda da se poljski jasen utjecajem svinja unapređuje (graf. 4). I statistički se mogu utvrditi razlike između pokusnih proba redova 1 i 3 (Z = 3.68564E-6 za C.b.-Q.r.; Z = 0.0269305 za G.e.-Q.r.; Z = 1.23221E4 za L.-F.a.). 1000 biljaka (Pfl.)/ha GraL 4. Pomlađivanje poljskog jasena (Fraxinus angustifolia) u istraženim šumskim zajednicama kod različitih stupnjeva opterećenja svinjama Iz tablice 2. vidimo da je pomlađivanje poljskog jasena u sastojinama, koje su opterećene divljim svinjama, jače oguljeno (red 2). U njima je i zas- Postotni udjeli vrsta štete na pomlađivanju poljskog jasena Tablica 2. C.b.-Q.r. G.e.-Q,r. L.-F.a. Red 1 2 3 1 2 3 1 2 3 bolesno — 6 2 6 7 1 0 3 (1 zagrizeno — 0 1 2 5 1 0 15 1 oguljeno — 12 0 0 25 1 0 9 0 C.b.-Q.r. = G.e.-Q.r. = Carpino betuli-Quercetum roboris Genisto elatae-Quercetum roboris L.-F.a. = Leucoio-Fraxinetum angustifoliae tupljenost zagriženih jasena najveća. U sastojinama u kojima se drže pitome svinje (1 do 2%) skoro i nema oštećenih jasena. Kod brijesta nismo mogli konstatirati statistički značajnih razlika. Kako je i bilo za očekivati, on najbolje uspijeva u šumi hrasta lužnjaka sa velikom žutilovkom (graf 5). Iz tablice 3. vidljivo je da je brijest u predjelima 3 reda (pitome svinje) samo malo oštećen, dok dostiže zastupljenost šteta nanesenih od divljači u |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 23 <-- 23 --> PDF |
1000 biljaka (Ptl.Vfaa Graf. 5. Pomlađivanje brijesta (Ulmus minor) u istraženim šumskim zajednicama kod različitih stupnjeva opterećenja svinjama Postotni udjeli vrsta štete na pomlađivanju brijesta Tablica 3. C.b.-Q.r. G .e.-Q,r. L.-F.a. Red 1 2 3 1 2 3 1 2 3 bolesno zagrizeno oguljeno 13 4 0 24 0 0 0 0 0 3 5 0 0 6 20 0 1 3 12 25 25 11 24 7 — C.b.-Q.r. = Carpino betuli-Quercetum roboris G.e.-Q.r. = Genisto elatae-Quercetum roboris L.-F.a. = Leucoio-Fraxinetum angustifoliae redovima (neopterećeno) i 2 (divlje svinje) šume poljskog jasena i šume hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom do 25%. Obični grab i klen ne pokazuju nikakve tendencije. Svakako u šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba, koja je opterećena divljim svinjama, zagriženo je 23% običnog graba. Nasuprot tome nismo našli nijednog oštećenog graba u predjelima u kojima pasu pitome svinje. Međutim, vrlo su bitni podaci koje smo dobili za bagremac (Amorpha frucitosa). Taj neofit danas je veliki problem uzgajanja nizinskih šuma. Iz graf 6. vidimo d a se bagremac najbrojnije pomlađuje gdje djeluju svinje — prije svega divlje svinje. Amorpha fruticosa je očigledno vitalna jer nismo našli nijedne bolesne biljke. 3.2. Rovanje i utjecaj na rizosferu Fizički utjecaj svinja na tlo može se izraziti prema površini i dubini rovanja. Graf. 7 a-c pokazuje srednji postotni udio površine rovanja za pokusni krug u predjelima u kojima ruju pitome svinje odnosno divlje svinje. Iako je gustoća pitomih svinja (625 komada/1000 ha) skoro 19 puta veća od gustoće divljih svinja (33 komada/1000 ha), pitome svinje ruju samo duplu površinu u odnosu na divlje svinje (graf. 7 b-c). U šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba (graf. 7a) udio površine rovanja u sastojinama s divljini svi |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 24 <-- 24 --> PDF |
njama je čak 2% viši od sastojina s pitomim svinjama. Najjača aktivnost rovanja je u šumi hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom (graf. 7 b). 1000 biljaka (PIU/ta Graf. 6. Pomlađivanje amorfe (Amorpha fruticosa) u istraživanim šumskim zajednicama kod različitih stupnjeva opterećenja svinjama L^ 19% 30% Carpino betuli Genisto elatae- Leucojo Quercetum roboris (a) Quercetum roboris (b) Fraxinetum angustifoliae (c) Graf. 7a—c. Zastupljenost rovanja u asocijacijama Carpino betuli-Quercetumroboris (a), Genisto elatae-Quercetum roboris (b) i Leucoio-Fraxinetum angustifoliae (c) Graf 8 prikazuje da divlje svinje ruju između 30 i 50% dublje od pitomih. Svinje najdublje ruju u šumi hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom, a u šu mi hrasta lužnjaka i običnoga graba najpliće. Na kraju da spomenemo i problem iskopanih stabala. Tablica 4. poka zuje broj takvih stabala po hektaru. Prema tome pitome svinje izvale samo mlade jasene u svim istraženim zajednicama, dok divlje svinje iskopavaju u |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 25 <-- 25 --> PDF |
šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba i stare grabove. Zbog toga su često i korijeni takvih hrastika iskopavani. Graf. 8. Prosječna maksimalna dubina rovanja Iskopana stabla po hektaru Tablica 4. C.b.-Q.r. G.e.-Q.r. L.-F.a. 3 cd O 3 «J 3 S 3 2 6 S .2 2 b BS 3 3 &3 nj Ma3 n nj ÖD u 3* 0) Ili 73 2fi >> a o , 9 CtfM*h rt c/3 a s O1 IH UH CfS 0L u pitome svinje 0.8 2.8 0 0.8 divlje svinje 4.9 9 1.6 0 0.8 1.6 0.8 C.b.-Q.r. = Carpino betuli-Quercetum roboris G.e.-Q.r. = Genisto elatae-Quercetum roboris L.-F.a. = Leucoio-Fraxinetum angustifoliae 4. RASPRAVA Šumarska enciklopedija (1987, Vol. 3, str. 346) daje kratki prikaz i stav struke: »Svinja, pri nekontroliranoj ispaši i žirenju uništava sjeme i ponik, 483 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 26 <-- 26 --> PDF |
rovanjem iskopava mlade biljke i razgolićuje korjenje, a češanjem lomi tanje biljke i kvari koru na drveću.« Međutim, rezultati ovog rada pokazuju da je utjecaj svinja na šumsku vegetaciju dosta različit. Rasprava i rezultati do kojih se došlo moraju uzimati u obzir da je današnja situacija iz tri razloga u istraženim pokusnim sastojinama izuzetno teška: 1. gustoća populacije pitomih svinja dostiže u pokusnim sastojinama ogroman broj od 625 komada/1000 ha, 2. sadašnji način paše (prema Gugić-u, 1992. tzv. »jatomanagement1«) znači, usporedivši s ranijim načinom, (prema Gugić-u, tzv. »čopor-management2 «) veliki gubitak kontrole o svinjama. 3. šumska uprava ustanovila je za uređajni razred »hrast i jasen« (tj. šuma hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom) ophodnju od samo 90 godina u tim pokusnim sastojinama, tj. tamo gdje pasu pitome svinje (vidi poglavlje 2.). Podaci iz poglavlja 3.2 pokazuju da su divlje i pitome svinje bile prisutne u svim istraženim šumskim zajednicama. Ali moramo konstatirati da je aktivnost rovanja, barem u razdoblju snimanja (t.j. lipanj, srpanj i početak kolovoza 1991.) bila najintenzivnija u šumi hrasta lužnjaka s velikom žutilovkoim a najslabija u šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba. Svakako ti se podaci isključivo trebaju shvatiti kao statični, koji ne uzimaju u obzir dinamični aspekt rovanja: naime, Hone et all. (1989) su dokazali da je aktivnost rovanja zavisna o godišnjem dobu. A Gugić (1992), koji je radio usporedbu fitocenololoških snimaka iz sastojina bez utjecaja svinja, odnosno pod utjecajem svinja, je utvrdio da postoji zavisnost od staništa (t.j. šumske zajednice). On npr. za šumu poljskog jasena navodi da se rezultati (Haeupler, 1982) fitocenoloških snimaka iz neopterećenih i opterećenih sastojina jedva razilaze: svinje borave u toj šumi za vrijeme ranog proljeća, jer moraju zadovoljiti svoju potrebu za hranom uglavnom životinjskom bjelančevinom. I u daljem godišnjem tijeku svinje su u šumi poljskog jasena, kad ima vode u njoj. To potvrđuje visoka abundancija hidrofita u sastojinama te asocijacije u kojima svinje pasu. Ovo tumačenje dovodi do zaključka da svinje koriste asocijaciju Leucoio-Fraxinetum angustifoliae prije svega za uzimanje životinjske bjelančevine, tako da je šumska vegetacija jedva opterećena. Osim toga, utjecaj svinja uravnotežava voda kao glavni činitelj staništa. U istom radu Gugić navodi da su nasuprot tome u šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba, te šumi hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom, ustanovljene slijedeće tendencije: Ellenberg-ov pokazatelj za dušik (Ellenberg et all., 1991) tzv. Ökologischer Zeigerwert, is tim vezano ekološki pokazatel jreakcije tla je veći u sastojinama pod utjecajem pitomih svinja, što znači bolju opskrbu hranjivim tvarima i bazičnije odnose. To bi se s jedne strane moglo shvatiti kao učinak gnojenja, a s druge strane, kao uvećan intenzitet oslobađanja organskog materijala rovanjem. To bi opet značilo da rovanje poboljšava slaba fizikalna svojstva hidromorfnih tala. I niži Ellenberg-ov broj vlažnosti mogao bi biti pokazateljem za poboljšavanje kapaciteta zraka u tlu. Za učinak gnojenja govori i visoka abundancija nitrofilne vegetacije iz razreda Artenisietea . Prema rezultatima ovoga rada izgleda da pojedine vrste drveća različito reagiraju na utjecaj svinja: hrast lužnjak se pomlađuje sla |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 27 <-- 27 --> PDF |
bije, a poljski jasen i Amorpha fruticosa se pomlađuje bolje , dok kod brijesta nema nikakve tendencije. Međutim, ipak se moramo kritički upitati: zašto se nisu mijenjali odnosi mješovitosti (pogotovo kod hrasta lužnjaka) u šumama Lonjskog polja, iako su te šume bile ranije stalno opterećene svinjama čak i stokom. Rauš (1973, str. 205) je za gospodarsku jedinicu »Josip Kozarac« ispitivao razvoj mješovitosti od prve eksploatacije tih šuma do današnjeg vremena: 1880 1930 1952 1964 hrast lužnjak(Quercus robur) poljski jasen(Fraxinus angustifolia) 56% 20% 40% 34% 48% 34% 48% 23% Pritom je bitno da se zna, da su se te šume isključivo prirodno pomlađivale. Dakle, razlog za slabu zastupljenost podmlatka hrasta lužnjaka u našim pokusnim sastojinama asocijacije Genisto elatae-Quercetum roboris ne mora biti utjecaj svinja nego također utjecaj čovjeka: Stojisavljević (1961) npr. dokazuje da su događaji iz 1848 (revolucija) za područje bivše Civilne Hrvatske bili odgovorni za gubitak velikih šumskih površina, kad su i plemstvo i seljaci rušili šumu, jer su i jedni i drugi polagali na nju pravo. Gugić (1992. str. 72) tvrdi, da se mora, što se tiče smanjivanja površine nizinskih šuma u Hrvatskoj, mnogo jače ocijeniti utjecaj čovjeka od utjecaja stoke. On zastupa tezu da je stoka mogla tek nakon antropogenog narušavanja prašumskih struktura jače djelovati na šumske ekosustave. Iz šumskog rezervata »Prašnik« znamo da stare nizinske prašume skoro svaku godinu plode. Matić et all. (1979) su nabrojili 28.500 hrastovog ponika i podmlatka po ha. Međutim jasno je da ne može devedesetogodišnja lužnjakova sasto;ina (kao što je slučaj za pokusne sastojine šumske zajednice hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom, u kojima pasu pitome svinje) biti tako snažna i plodna: hrastove krošnje nisu se mogle u takvoj starosti uopće razvijali, a da bi imale puno žira. Najzad, promatramo još jednom aktivnost rovanja. Rezultati pokazuju da divlje svinje ruju puno agresivnije od pitomih. One ruju dublje i češće iskopavaju korijene starih stabala. Međutim, najinteresantnija i najhitnija činjenica je ta da je površina rovanja kod pitomih svinja samo duplo veća od površine rovanja kod divljih svinja, iako je gustoća populacije pitome svinje u pokusnim predjelima skoro 19 puta veća od gustoće populacije divljih svinja. Iz toga zaključujemo da nije zapravo tako važan broj svinja u šumi nego broj jata. Tako možemo i objasniti Hone-ovo promatranje (Hone et all., 1989): «... abudance od feral pigs declined significantly, but the gre´ quency and extent od pig rooting did not decline. ... Pig papulations have been reduced, but their impacts have not....« taj način reguliranja populacije podivljalih pitomih svinja (»feral pig management«) nije uspio, jer su smanjili broj svinja a ne broj jata. Za buduće reguliranje ugona pitomih svinja u šume nacionalnog parka Lonjsko polje, smatramo da je taj rezultat najhitniji. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 28 <-- 28 --> PDF |
5. ZAKLJUČAK 1. Čini se da se poljski jasen (Fraxinus angustifolia) i bagremac (Amorpha fruticosa) bolje pomlađuju pod utjecajem svinja, a hrast lužnjak (Quercus robur) slabije. 2. Istražene šumske zajednice nisu sve podjednako opterećene. Pretpostavljamo da postoji zavisnost opterećenja od godišnje dobi i staništa. 3. U sastojinama u kojima pasu pitome svinje gotovo nema šteta od divljači i bolesti. Tu je zastupljenost oštećenosti između 2% i 6%. 4. Ponašanje divljih svinja razlikuje se od ponašanja pitomih svinja: divlje svinje ruju 30% do 50% dublje. Pitome svinje iskopaju samo sporadično korijenje slabih stabala dok su divlje svinje agresivnije jer često iskopaju i jača stara stabla i to najviše grabove. 5. Iako je gustoća populacija pitomih svinja skoro 19 puta veća od gustoće populacija divljih svinja, pitome svinje ruju samo dva puta veću površinu. Pretpostavljamo da je pri tome važniji broj jata od broja svinja. 6. Primijenjena metoda istraživanja je samo postupak upozorenja, a ne dokazivanja. Potrebna su daljnja istraživanja čiji je cilj izrada preporuke za odredbu o reguliranju ugona pitomih svinja u području Parka prirode Lonjsko polje. 6. ZAHVALA Velik dio ovoga rada nastao je za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku god. 1991. Zbog toga zahvaljujem na prvom mjestu mome mentoru Prof. Dr. Branimiru Prpiću, Ing. šum. Stjepanu Crnku i Prof. Dr. Josi Vukeliću, koji su mi pomogli, iako su bili sami teško opterećeni ratnim prilikama. Prof. Dr. Đuri Raušu i gospodinu Radenku Deželicu zahvaljujem za mnoge stručne savjete. Svim članovima Katedre za uzgajanje šuma Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zahvaljujem jer su me srdačno prihvatili za mojega boravka u Hrvatskoj. Zakladi europske prirodne baštine (Radolfzell, SR Njemačka) i njemačkom Ministarstvu za zaštitu okoliša zahvaljujem na novčanoj pomoći. LITERATURA Ellenberg, H., Weber, H. E., Dull, R., Wirth, V., Werner, W. Paulis sen, D. (1991): Zeigerwerte von Pflanzen in Mitteleuropa. — Scripta Geobotanica, Vol. 18, Göttingen. Gugić, G., (1992): Schweinehut und Waldmast in Lonjsko Polje (Kroatien). Eine systemare Betrachtung. — Diplomarbeit an der Lehreinheit für Wildbiologie und Wildtier-Management der Forstwissenschaftlichen Fakultät, München, (unveröffentlicht; neizdavan). (SR Njemačka). Haeupler , H. (1982): Evenness als Ausdruck der Vielfalt in der Vegetation: Untersuchungen zum Diversitätsbegriff. — Dissertationes Botanicae, Bd. 65, Vaduz., (Švicarska). Hilf, R. B. & Röhrig, F., (1938): Der Wald (= Wald und Weidwerk in Gesch. und Gegenwart Tl. 1). — Postdam. (SR Njemačka) |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Hone , J. & Stone , Ch. P. (1989): A comparison and evaluation of feral pig management in two national parks. — Wildl. Soc. Bull. 17 (4), p. 419—425, 1989. (SAD). Mali Šumarsko-tehnički prtiučnik I i II (1949). — Sekcija šumarstva i drvne industrije društva inženjera i tehničara NR Hrvatske, Zagreb. Matić, S.„ Prpić, B., Rauš, Đ., Vranković, A., Seletković, Z. (1979): Ekološko-uzgojne osobine specijalnih rezervata vegetacije Prašnik i Muški Bunar u Slavoniji. — Drugi Kongres Ekologa Jugoslavije, Vol. 1., str. 767—823. Zagreb. Rauš , Đ. (1973): Fitocenološke značajke i vegetacijska karta fakultetskih šuma Opeke i Lubardenik. — Šum. list, 5—6, str. 190—221. Rauš , Đ. (1987): Šumarska fitocenologija. — Zagreb. Se hm id-Viel gut, B., Dopf, M., Bogenschütz, H. (1991): Einfluss von gegattertem Schwarzwild auf die Populationsdichte des Waldmaikäfers. — AFZ 14, S. 719—721, (SR Njemačka). Schneider-Jacob y, M. & Ern, H. (1990): Save-Auen: Vielfalt durch Überschwemmung. — Radolfzell. (SR Njemačka) S t o j i s a vlj e vić, B. (1961): Šuma i paša u borbi sela u Hrvatskoj i Slavoniji poslije 1848. — Građa za gospodarsku povijest Hrvatske, 11, Zagreb. Šumarsk a enciklopedij a (1987). — Jugoslavenski leksikografski zavod, Vol. 1—3, Zagreb. Ten Cate, CL . (1972): Wan god mast gift: Bilder aus der Geschichte der Schweinezucht im Walde. — Centre of Agricultural Publ., Wageningen. (Nizozemska). Z Öhr er, F. (1980): Forstinventur: e. Leitf. für Studium und Praxis. — Hamburg, Berlin. (SR Njemačka). Einfluss der Waldweide von domestizierten Schweinen auf die Verjüngung der Auwälder in der Sava-Niederung Zusammenfassung Die vorliegende Arbeit untersucht den Einfluss der traditionellen Schweinehut im Naturpark Lonjsko polje (Kroatien) auf die Waldverjüngung. Es werden die Resultate der Verjüngungsinventur sowie der Inventur von Krankheitsbefall und Wildschäden an Verjüngungspflanzen in Verjüngungsbeständen der Waldgesellschaften Leucoio-Fraxinetum angustifoliae, Genisto elatae-Quercetum roboris und Carpino betuli-Quercetum roboris verglichen, die (a) nicht von Schweinen belastet werden, (b) mit einer Wildschweindichte von 33 Stck.TOOO ha bzw. (c) mit einer Populationsdichte domestizierter Schweine von 625 Stck./lOOO ha belastet sind. Ausserdem wurden der Anteil der Bruchfläche, die maximale Bruchtiefe und in erweiterten Probekreisen die Zahl der angeschobenen Bäume bei Wildschweinen und domestizierten Schweinen miteinander verglichen. 1. Die einzelnen Baumarten zeigen enderschiedliches Verjüngungsverhalten bei unterschiedlichen Belastungen: Fraxinus angustifoliae und Amorpha frutieosa scheinen sich unter dem Einfluss von Schweinen besser zu verjüngen, wahrend Uuercus robur geringere Verjüngungszahlen aufweist. 2. Allerdings zeigen die einzelnen Baumarten unterschiedliches Verjüngungsverhalten bei unterschiedlichen Belastungsgraden: Fraxinus angustifolia und Amorpha frutieosa scheinen sich unter dem Einfluss von Schweinen besser zu verjüngen, während Quercus robur geringere Verjüngungszahlen aufweist. Trotz dieser Befunde kann aber seit der ersten Exploatierung dieser Wälder (um 1880) keine auffällige Veränderung der Mischungsverhältnisse der Baumarten konstatiert werden. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 30 <-- 30 --> PDF |
3. Die einzelnen Waldgesellschaften werden nicht gleichmassig durch Schweine genutzt. Es wird für das Brechen eine Abhängigkeit von Jahreszeit und Standort vermutet. 4. In Beständen, in die Schweine eingetrieben werden, gibt es kaum Wildschäden oder Schäden durch Krankheiten an der Verjüngung. Der Anteil geschädigter Pflanzen bewegt sich in solchen Beständen zwischen 2 und 6%. 5. Vom Bruchverhalten der Wildschweine ist das der domestizierten Schweine zu unterscheiden. Wildschweine brechen um 50% tiefer. Domestizierte Schweine schieben nur sporadisch vor allem junge Eschen im Stangenholzalter an, während sich Wildschweine aggressiver varhalten: sie schieben häufiger auch Baumholz an, vor allem die die Eichen ummantelnden Hainbuchen. 6. Die in dieser Arbeit angewandte Methodik ist kein Beweis sondern ein Hinweiseverfahren. Weitere Forschungsarbeiten sind deshalb unbedingt erfordenlich. Deren Ziel sollte die Erarbeitung von Emphelungen für eine Eckerich- Ordnung im Rahmen des Naturparks Lonjsko polje sein. Elektrificirana ograda učinkovita je zaštita od divljih svinja. Napajanje struje od 12 volti iz akumulatora. (Forets de France) |