DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 122 <-- 122 --> PDF |
IN MEMORIAM BRANKO JINDRA dipl. ing. šumarstva (1910—1993) Na gradskom groblju u Požegi, 20. svibnja 1993. godine oprostili smo se po posljednji put od dragog nam kolege i prijatelja, gospodina Branka Jindre. Oproštaj je bio tih i skroman uz nazočnost obitelji i nekolicine kolega i prijatelja. Njegovom smrću svijetu sjećanja i uspomena pridružuje se jedan izuzetno bogat i buran stručni i životni put, vezan za prostore Istočne Hrvatske. Rođen je 1910. god. u Požegi, gdje završava osnovnu školu i gimnaziju, te slijedeći porodičnu tradiciju upisuje studij šumarstva u Zagrebu. Po završetku studija 1938. god. pa do početka rata službovao je jedno kraće vrijeme kao vježbenik-nadničar na Kordunu, a potom kao šumarski vježbenik pri Sremskom načelstvu u Požegi. Ratne godine provodi kao upravitelj Šumarije Brodske imovine općine u Trnjanima, a neposredno iza rata obnaša ta kođer funkciju upravitelja Šumarije u Orahovici do 1951. god. te u Slatini do 1957. god. Na Osječko područje dolazi 1957. god., gdje je po osnutku Šumskog gospodarstva Osijek postavljen za šefa Sektora za iskorišćivanje šuma. 1963. god. počinje s radom u Osnovnoj privrednoj komori u Osijeku kao stručni suradnik za poslove šumarstva i drvne industrije. Od 1965. god. do umirovljenja 1979. god. radi na jioslovima šumarske inspekcije, prvo kao kotarski šumarski inspektor, a 1967. god. po ukinuću kotara, kao općinski šumarski inspektor u općinama: Osijek, Beli Manastir, Valpovo i Donji Miholjac. Kao umirovljenik ostaje još duže vrijeme stručno aktivan radeći povremeno na poslovima vještačenja za potrebe suda i osiguravajućih društava. Interes za struku zadržao je do duboke starosti. Bio je uvijek pun pitanja o novostima iz struke, o kolegama s kojima je radio i gotovo da je bio razočaran ako ih nije bilo dovoljno. Živio je i djelovao u jednom burnom i dinamičnom vremenskom razdoblju. Uspijevao je odoljeti svim nedaćama i teškoćama kroz koje je prolazio tijekom ratnih i poratnih godina na početku svog radnog vijeka, sačuvavši svoje ljudsko i stručno dostojanstvo. U svojoj dugoj i bogatoj karijeri bio je uvijek određen kao čovjek i stručnjak, bez obzira na političke pritiske i previranja koja su ga pratila u radu i životu. Nažalost još jednom u svom životu morao se suočiti sa strahotama rata. Ovoga puta bolestan i nemoćan ratna razaranja i neizvjesnost doživljavao je vrlo teško, i sigurno je da su ona pripomogla neminovnost kraja. |