DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 119 <-- 119 --> PDF |
LITERARNO VEČE U ŠUMARSKOM DRUŠTVU ZAGREB U Šumarskom društvu Zagreb, na »Šumarskom četvrtku«, 29. 7. ove godine mr. inž. Nikola Seged i iz Vinkovaca održao je literarnu večer iz svog opusa koji obuhvaća deset priča i pjesama. Autor se predstavio prisutnim uzvanicima s tri priče i sedam pjesama. Neke pjesme otpjevao je sam autor uz gitaru na glazbu koju je sam skladao, a druge uz popratnu glazbu Dvofaka i Rahmanjinova. Tehnički asistent bio je Zoran Segedi . Sve ovo izvedeno je vrlo ležerno i u ugodnoj atmosferi. Budući da smo imali na raspolaganju samo dvije priče: Vinkovačka »Noć u Lisabonu« i »Šaputanje stare vrbe«, a zbog nedostatka prostora, odlučili smo predložiti da se objavi priča »Šaputanje stare vrbe«, koja je ujedno bliska i tematici iz šumarskih krugova. No budući da želimo nešto podrobnije upoznati čitatelje sa kratkim pričama N. Segedija, moramo napomenuti nešto i o »Vinkovačkoj Noći u Lisabonu«. »Vinkovačka Noć u Lisabonu« i »Šaputanje stare vrbe« dvije su na izgled dijametralno različite priče, prva iz naše ratne zbilje, a druga mirnodopska sa puno lirskih elemenata, te imaju puno toga zajedničkog. Obje imaju karakter tužaljki za lijepom, boljom prošlošću, kada novo, loše istjeruje sve što je bilo negdašnje, staro i dobro. Sve za stara, dobra vremena... Došli divlji, istjerali pitome! U prvoj priči to su srbočetnici koji istjeruju lokalno stanovništvo Vinkovaca i ono bježi pred njihovom najezdom. Ta prva priča prepuna je straha, neizvjesnosti, radnja se odvija noću (tama je sinonim za strah, nešto nepoznato, neizvjesnost). To je put u novo, nepoznato, u svakom slučaju gorje od prijašnjeg. Priča »Šaputanje stare vrbe« prepuna je nježnih lirskih tonova i metafora. U njoj je iskazana beskrajna ljubav ne samo prema šumi, već prema svakom stablu ponaosob, koje nosi svako svoju priču i šapuće je kroz šuštanje blagog povjetarca. Ali doći će neke nove topole, a stare topole i vrbe morat će dati svoj život, da bi, kako reče pisac »posadili one razmažene, talijanske sinjorine.« I tu je vidljivo kako novo istiskuje staro, dobro se zamijenjuje zlim. Prolaze ona dobra, stara vremena. Sve je podređeno prolaznosti, i ljudi i drveće. Kako bi rekao Gundulić: »Na ovome svijetu tek stalna samo mjena jest.« mr. Mladen Stojković, prof. Grozdana Stojković-Pračinec |