DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1993 str. 7 <-- 7 --> PDF |
KUDA I KAKO DALJE S HRVATSKIM ŠUMAMA U današnjim teškim i prije svega nesigurnim vremenima potrebno je na poseban način razmišljati o hrvatskome zelenom zlatu i temeljito isplanirati budućnost šuma. Nepobitno je da želimo prirodnu i ekološki uravnoteženu šumu koja će pružit sve općekorisne funkcije kao i drvnu sirovinu visoke kakvoće. Današnje stanje šumskoga bogatstva i šumarstva koje o njemu brine je sve prije nego dobro. Trećinu šuma oteo je agresor dok se šumarstvo muči porođajnim mukama kako bi stvorilo idealnu organizaciju sposobnu da s najmanje teškoća postigne najviše od stručnih ciljeva koji su u nekim europskim zemljama već postali stvarnost. Neprijeporno je da se s hrvatskim šumskim bogatstvom treba upravljati iz. jednoga središta iz ovih razloga: — Sve šume u Hrvatskoj predstavljaju infrastrukturnu vrijednost, one služe zaštiti okoliša pa je u njima potrebno održati i unaprijediti općekorisne funkcije što često zahtijeva troškove veće od lokalnih mogućnosti. — Hrvatske šume su danas vrlo ugrožene kiselini kišama što narušava njihove osnovne funkcije. U nekim dijelovima Republike propadanje šuma je naročito uznapredovalo (Gorski kotar, srednja Posavina, Odransko polje). Saniranje takvoga stanja može obaviti samo jaka organizacija koja ima sredstva i kadrove. Kadrovi u središnjici moraju biti probrani i predstavljati intelektualni vrh šumarske struke budući da propadanje šuma, održavanje općekorisnih funkcija i optimalno korišćenje prirasnih mogućnosti stojbine zahtijeva izradu vrlo kompliciranih programa. Sretna okolnost u Republici Hrvatskoj su današnji vlasnički odnosi. Oko 80% šumskoga fonda pripada državi gdje se striktno primjenjuje zakon o šumama. Vrlo su opasne zamisli koje se često čuju u posljednje vrijeme da bi dio naših šuma trebao što prije pripasti privatnim vlasnicima kako bi se zadovoljila načela tržišne privrede. Sumom dobro gospodarimo ako održavamo njenu infrastrukturnu vrijednost, dakle kada u šumu ulažemo i uzgajanjem šuma postižemo visoku vrijednost sirovine kojom se najvećim dijelom pokrivaju sve zahtjevniji troškovi biološke reprodukcije, a što je moguće samo u vlasništvu države i centraliziranoga šumarstva. Buduće europske, a zavisno o nama i Hrvatske šume biti će prirodne i raznolike, dakle mješovite sa sve više vrsta drveća, grmlja i ostalih članova životne zajednice šume, a njihova vrijednost se neće ustanovljivati samo kroz drvnu zalihu nego i kroz proizvodnju kisika, količinu vezanoga ugljičnoga dioksida, kroz zdravstveno stanje pučanstva koje živi u okolici šumovitoga prostora, po broju izletnika u šumi, po količini ljekovitoga bilja i šumskih plodova, po broju vrsta biljaka i životinja koje šuma zaštićuje u smislu očuvanja genofonda, zatim po količini pitke vode koja se stvara u |