DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1993 str. 17 <-- 17 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS UDK 595.7:591.9 (497.13) (NOCTUIDAE) Sum. list CXVII (1993) 369 FAUNISTIĆKE, EKOLOŠKE I ZOOGEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE SOVICA (NOCTUIDAE, LEPIDOPTERA) GORSKOG KOTARA Mladen KUČINIĆ, Martina ŠAŠIC i Sofija BALEN* SAŽETAK: U ovome radu iznesen je cjelovit prikaz faune sovica Gorskog kotara. Pregledom literature i entomoloških zbirki Hrvatskog prirodoslovnog muzeja utvrdili smo za to područje 181 vrstu sovica. Za sve vrste dan je prikaz lokaliteta na kojima su zabilježene, zoogeografska pripadnost, karakteri higrofilnosti, štetnosti i migracije (Tab. 1). Vrste Mormo maura L. i Amphipyra tragopoginis Cl. po prvi puta su utvrđene za područje Gorskog kotara. Sovice Agrochola leavis Hbn. i Euclida triquetra Schiff, zabilježene su na područje Hrvatske samo u Gorskom kotaru, a vrste: Hadena filigrama Esp., Acantholeucania loreyi Dup i Eutelia adulatrix Hbn. registrirane na tome prostoru, jedini su nalazi za njen kontinentalni dio. Prema podacima o broju registriranih vrsta sovica za Slavoniju, Hrvasko zagorje, Zagreb, Turopolje i Liku (Tab. 2) možemo zaključiti da je u Gorskom kotaru registrirano 65—75% potencijal nih vrsta. Higrofilni karakter pokazuje 18 vrsta, strogo higrofilni 7, pojavu migracija 23, a štetnosti 31 vrsta sovica. Zoogeografska analiza (Tab. 3) pokazala je da su dominantne vrste euroazijskog areala (62,4,\!») što je zbog položaja Gorskog kotara i za očekivati. Relativno veliki postotak (22,1%) mediteranskoazijskih vrsta uvjetovan je utjecajem mediterana na ovo područje kao i migracijom nekih faunističkih elemenata. Ključne riječi: Fauna, Noctuidae. 1. UVOD Zbog nepostojanja rada koji bi cjelovito prikazivao faunu sovica (Noctuidae) Gorskog kotara naš cilj je bio utvrđivanje točnog stanja istraženosti, broja registriranih vrsta, lokalitete na kojima su zabilježene, te zoogeografskih i ekoloških karakteristika. Ova porodica leptira je zbog svojih Mladen Kučinić, Zoološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Demetrova 1, 41000 Zagreb. Martina Sašić, Frane Šupila 29, 50000 Dubrovnik. Sofija Balen, Kordunska 15, 41000 Zagreb. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1993 str. 18 <-- 18 --> PDF |
faunističkih, ekoloških i zoogeografskih karakteristika trenutno u središtu interesa mnogih entomologa u Europi. Prema broju opisanih vrsta (oko 20 000) ovo je najbrojnija porodica leptira. Harti g & Heinick e (1975) navode za područje Europe 1104 vrste. Taj broj je danas sigurno veći jer je u posljednjih petnaestak godina u Europi opisano na desetke novih ili do tada neregistriranih vrsta. Za područje Hrvatske registrirano je do sada više od 500 vrsta sovica. Prve podatke o faunističkim istraživanjima leptira Gorskog kotara nalazimo kod Mann a (1867), a odnose se na područje Ogulina i Kleka. Potkraj stoljeća djelomično to područje obrađuje Abafi-Aigne r et al. (1896). U prvoj polovici dvadesetog stoljeća jedino nadšumar Gjuro Koč a (1900, 1901, 1925, 1925 a) sistematski istražuje faunu leptira kontinentalnog dijela Hrvatske. U tim radovima nalazimo i podatke koji se odnose na Gorski kotar. Nakon njega sistematska aktivnost entomologa prestaje na ovim prostorima. Daljnje aktivnosti na upoznavanju faune leptira toga područja započinju krajem sedamdesetih godina israživanjima Mladino v (1977, 1978, 1983, 1986) iKovačević & Franjević-Oštrc (1978), a nastavljaju se radovima Kučinića (1992) i Kučinića et al. (1993). Posebno mnogo faunističkih podataka nalazimo u radovima Mladino v (1977, 1978, 1983) koja sistematski istražuje leptire gornjeg toka rijeke Kupe. Gorski kotar je ravan, smještena u središnjo-planinskom dijelu Hrvatske (si. 1), između njenog nizinsko-kontinentalnog i primorskog dijela. Široka je oko 35 kilometara sa prosječnom nadmorskom visinom od 800 metara. Klima je planinska sa značajnim utjecajem mediteranske i kontinentalne klime. Karakteriziraju je obilne padaline uzrokovane vlažnim zrakom koji strujom vjetrova dolazi s Jadrana. Najveće površine Gorskog kotara su pod šumama jele i bukve (Abieti-Fagetum) i jele i rebače (Blechno-Abietetum). Od livadnih zajednica dominiraju: asocijacija ovsika i trpuca (Bromo- Plantaginetum), livada trave tvrdače (Naradetum) i zajednica rosulje (Agrostiđetum). 2. METODA RADA Kao izvor podataka koristili smo literaturu koja obrađuje faunu sovica našeg područja i entomološke zbirke Hrvatskog prirodoslovnog muzeja. Kod determinacije materijala služili smo se standardnom literaturom: Spuler (1910), Seitz (1914), Forster & Wohlfahrt (1971), Berio (1985), Skinne r (1986). Za nekoliko vrsta zbog postavljanja točnog taksonomskog statusa izradili smo trajne preparate genitalnih organa. Analiza morfoloških karakteristika genitalnih preparata rađena je prema djelima: Forster-Wohlfahrt (1971) i Berio (1985). Sistematski prikaz i zoogeografska analiza dani su prema Dufay u (1976). Za nekoliko vrsta koje Dufa y ne spominje, zoogeografski podaci prikazani su prema Hruby u (1964). Zbog upotrebe ovih podataka u faunističkom kartiranju za sve lokalitete dane su i UTM-oznake. U našem radu spominju se sljedeći lokaliteti sa pripadajućim UTM-koordinatama: Bektež YL23, Dubrovnik BN62, Fužine VL71, |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1993 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Z8 50 km -25Jani, <^ CŽT & HRVATSKO ZAGORJE o <^^L GORSKI KOTAR ZAGREB Hrvatsko Osilnica Fužin« TUROPOLJE Lokva Mrkopalj Risnjak SLAVONIJA v Klak a. Ogulin 9. Josipđol V/M LIKA Slika 1. Prikaz Gorskog kotara, Slavonije, Hrvatskog zagorja, Zagreba, Turopolja i Like (Republika Hrvatska) Hrvatsko VL74, Josipđol WL20, Klek WL11, Krapina WM61, Krk VK68, Lokve VL82, Matulji VL42, Ogulin WL11, Opatija VL42, Osilnica VL74, Punat VK78, Rijeka VL51, Risnjak VL73, Split XJ11, Velika YL03, Vinkovci CR21, Volovsko VL42, Zadar WJ18. 371 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1993 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Određivanje karakteristika higrofilnosti i migracija vrsta izvršeno je prema Carneluttiju (1992), a karaktera štetnosti prema Kovačeviću (1952, 1956) i Carneluttiju (1992). Broj utvrđenih vrsta sovica za područja kontigentalnog dijela Hvatske (Tab. 2) preuzet je iz rada Kučinić & Perović (1992). Kod određivanja granica Gorskog kotara (SI. 1) koristili smo podjelu središnjeg planinskog dijela Hrvatske, koju primjenjuje Kučini ć (1992). 3. REZULTATI I DISKUSIJA 3.1. Faunističke karakteristike Pregledom literature (Mann 1867; Abafi-Aigner 1896; Mladinov 1977, 1978, 1983, 1986; Kovačević & Franjević-Oštrc 1978; K u č i n li ć 1990, Kučinić et al. 1993) i entomoloških zbirki HPM-a, ustanovili smo za područje Gorskog kotara 181 vrstu sovica. Na području Republike Hrvatske registrirano je Kučini ć (1992) više od 500 vrsta, a u njenom kontinentalnom dijelu prema radovima M1 a d i n o v (1958, 1977), Kučinić (1992) i Kučinić & Perović (1992) 297 vrsta. U Gorskom kotaru zabilježeno je prema tim podacima oko 35% vrsta registriranih za područje Hrvatske, odnosno 61% uvrđen za njen kontinenalni dio. Sam broj registriranih vrsta na nekom području ne može nam adekvatno oslikati stanje dstraženosti faune toga prostora. Da bi se izvukli pravilni zaključci potrebno je izvršiti komparaciju broja zabilježenih vrsta toga područja s brojem utvrđenih vrsta na nekom drugom, ekološki sličnom prostoru (kontinentalni dio Hrvatske). Za taj prostor bitno je za pretpostaviti da u budućim istraživanjima neće doći do značajnijeg bilježenja novih faunističkih elemenata osim možda onih čije je pojavljivanje uvjetovano širenjem areala, malim populacijma koje je teško registrirati ili migracijskim procesima koji su relativno česti kod značajnog broja vrsta sovica. Osim ekoloških karakeristika, površine uspoređivanih područja i bogatstva različitih staništa, ovdje se moraju uzeti u obzir i antropogeni utjecaji koji na faunu nekog prostora mogu biti dvojaki. U određenim slučajevima čovjek unošenjem novih biljnih vrsta (voćke, ukrasno bilje, žitarice) i stvaranjem »sekundarnih biotopa« može uzrokovati povećanje broja vrsta na nekom području. Obrnut je slučaj ako se intenzivnom poljoprivredom, stvaranjem velikih površina pod monokulturama, devastacijom prirodnih biotopa (velikom upotrebom pesticida, herbioida i umjetnih gnjojiva) i stvaranjem takozvanih »tercijarnih biotopa« u velikoj mjeri narušavaju optimalni životni uvijeti, što neminovno dovodi do nestanka mnogih biljnih i životinjskih vrsta i osiromašenja faune i flore. U našem radu usporedili smo faunu sovica Gorskog kotara sa faunistički najbolje istraženim područjima kontinetalnog dijela Hrvatske: Slavonijom, Hrvatskim zagorjem, Zagrebom (šire područje), Turopoljem i Likom (SI. 1). Ti prostori pod utjecajem su sličnih ekoloških faktora, a odlikuju se velikom raznolikošću staništa i podjednakim antropogenim djelovanjem na njima. Iz tablice 2 vidljivo je da je najveći broj registriranih vrsta u Slavoniji, a samo nešto manji na područjima Zagreba i Hrvatskog zagorja. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1993 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Registrirani broj vrsta sovica Gorskog kotara u usporedbi sa gore spomenutim područjima upućuje na zaključak da je dosadašnjim istraživanjima na tome prostoru registrirano 65—75% potencijalnih vrsta. Kao potvrda tih zaključaka može nam poslužiti uvid u podatke o broju zabilježenih vrsta sovica na području gornjeg toka rijeke Kupe (Mladino v 1977, 1978, 1983, 1986). Za to područje autor bilježi 144 vrste, odnosno 80% od broja svih vrsta utvrđenih za Gorski kotar. Budući da je dolina toka rijeke Kupe nekoliko desetaka puta manja i u značajnom stupnju siromašnija biotopima od Gorskog kotara, za očekivati je da će se u budućim entomološkim istraživanjima zabilježiti još nekoliko desetaka neregistriranih taksona na području Gorskog kotara (posebno u planinskom dijelu). Osim toga analiza faune sovica utvrđenih na području Like (SI. 1) (koja je po svojim ekološkim karakteristikama najsličnija prostoru Gorskog kotara) također upućuje na tu činjenicu. Od 114 vrsta sovica zabilježenih u Lici (Kučini ć 1992), čak 32 nisu do sada registrirane u Gorskom kotaru. Zbog blizine tih dviju regija i sličnih ekoloških uvjeta koji djeluju na njima, realno je za očekivati da će se neke od njih zabilježiti i u Gorskom kotaru. Istraženost faune sovica Turopolja, a napose Like je najmanja (Tab. 2) tako da je za očekivati da će se na tim područjima zabilježiti još značajan broj vrsta (Kučini ć 1992; Kuči nić & Pero vić 1992). Pregledom entomoloških zbirki HPM-a, utvrdili smo dvije vrste: Morino rnaura L. i Amphipyra tragopoginis Cl., (leg. K. Igalffy) koje do sada nisu bile registrirane za faunu sovica Gorskog kotara. Faunističke specifičnosti Gorskog kotara ogledaju se u nalazima određenog broja sovica koje su na tome prostoru zabilježene po prvi puta za faunu Hrvatske, odnosno za njen kontinentalni dio. Prvoj skupini pripadaju vrste: Euclida triquetra i Agrochola laevis Hbn., a drugoj vrste: Hadena filigrama Esp. Acantholeucania loreyi Dup. i Eutelia adulalrix Hbn. O ovim kao i o gore spomenutim sovicama dat ćemo kratak faunistički osvrt. Ivrormo maura L. Ova sovica mediteransko-atlanskog areala registrirana je do sada na više lokaliteta u Hrvatskoj: Zadar (G a 1 v a g n i 1909; S t a u d e r 1926), Split (Stau der 1926), Krapina i Bektež (Kovačević & Franjev i ć - O š t r c 1978). Imago se pojavljuje u razdoblju srpanj-kolovoz. Gusjenica je stadij u kome leptir prezimi java, a nalazimo je od kolovoza do svibnja. Hrani se biljnim vrstama iz rodova: Rumex i Lamium. Po Forster-Wohlfahrt u (1971) ovaj leptir u Alpama dolazi do visine od 1000 metara. Na području Risnjaka ulovljen je samo jedan primjerak ove sovice (10. 08. 1961.) na visini od 900 metara. Amphipyra tragopoginis Cl. Zanimljivo je za ovu vrstu da prezimi u stadiju jajašca. Gusjenica se pojavljuje kao štetnik na mnogim vrtnim biljkama. Po Seitz u (1914) areal ovoga leptira obuhvaća područja Europe i Azije i prostire se do Sjeverne Indije. Na području Srednje Europe imago se pojavljuje u razdoblju srpanj-listopad, a u Alpama dolazi do visine od 2 000 metara (Forster-Wohlfahart 1971). Na Risnjaku ulovljeno je nekoliko primjeraka te sovice 7. 08. 1961. godine, na visini od 900 metara. Za Hrvatsku je bilježe: Koč a (1900, 1901) za Papuk, Vinkovce, Pleternicu, Veliku, Sta u de r (1926) za Matulje, Volovsko, Opatiju, srednju Dalmaciju i Bar to l cl al. (1964) za Krk i Punat. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1993 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Agrochola laevis Hbn. Nalazom M 1 a d i n o v (1977) na području gornjeg toka rijeke Kupe ova vrsta registrirana je po prvi puta na području Hrvatske. Taj nalaz donekle upotpunjuje areal ove sovice na prostoru Južne Europe, jer je za područje Slovenije navode Barto l et al. (1965), a za područje Makedonije Thurne r (1964). Za očekivati je da će ta vrsta budućim istraživanjima biti registrirana i u drugim dijelovima Republike Hrvatske. Kao defolijatora nalazimo je najčešće u hrastovim šumama. Euclida triquelra Schiff. Prema Forster-Wohlfahrtu (1971) ova sovica pojavljuje se u Austriji i Mađarskoj u dvije generacije u razdoblju svibanj-kolovoz. SEITZ (1914) navodi da njezin areal obuhvaća područja Austrije, Mađarske, Balkana, Armenije i Sibira. Thurne r (1964) ju bilježi za područje Makedonije. Sta u de r (1927) iznosi podatak da dolazi na području Hrvatske ne navodeći točne lokalitete nalaza, tako da za sada jedinim preciznim nalazom možemo smatrati onaj od A b a f i -A i g n e r a et al. (1896) za područje Josipdola. Hadena filigrama Esp. Na području kontinentalnog dijela Hrvatske postoji do sada samo jedan podatak i to od A b a f i - A i g n e r a et al. (1896) za područje Josipdola. S t a u d e r (1925) iznosi podatke o ovoj vrsti za srednju Dalmaciju, Matulje i Rijeku. Be ri o (1985) za areal navodi područje srednje Europe, Skandinavije, Rusije, i Male Azije. Po Forster-Wohl fahrt u (1971) ova sovica pojavljuje se lokalno u srednjoj Europi od svibnja do lipnja, najčešće na suhim, sunčanim stanišima. Gusjenica dolazi na cvatove Silee vrsta u razdoblju lipanj-kolovoz. Vrsta prezimi u stadiju kukuljice. Acantholeucania loreyi Dup. Prvi podatak o ovoj vrsti na prostoru Hrvatske potječe od M 1 a d i n o v (1974), a odnosi se na područje Dubrovnika. Nalaz u Gorskom kotaru drugi je u Hrvatskoj (Mladino v 1977), a prvi za njen kontinentalni dio. Po Forster-Wohlfahrtu (1971) u srednjoj Europi leptir leti od početka srpnja do listopada, a raširen je na prostorima Nizozemske, Danske, Njemačke, Mađarske i Austrije. Eutelia adulatrix Hbn. Pojavljuje se u dvije do tri generacije. Imago leti u razdoblju travanj-listopad. Gusjenicu nalazimo od lipnja do rujna na vrstama Rhus cotinus L. i Pistacia lentiscus L. Leptir prezimi u stadiju kukuljice. Prvi puta bilježi ga na našem području Speye r & Speye r (1862) za Rijeku i Dubrovnik, a zatim je zabilježen u radovima koji obrađuju faunu leptira jadranskog područja (A b a f i - A i g n e r et al. 1896; G a 1 v a g n i 1909; Stauder 1926; Bartol et al. 1964; Bürgermeister 1964; H abe le r 1976). Iz tablice 1 vidljivo je da je najveći broj taksona registriran u dolini rijeke Kupe na lokalitetima Osilnica i Hrvatsko, a najmanji na područjima Fužina, Lokvi i Kleka. Ti podaci ukazuju na veliki nesrazmjer u stupnju istraženosti pojedinih dijelova Gorskog kotara. Na temelju prikazanih rezultata možemo zaključiti da je prostor Gorskog kotara faunistički veoma zanimljiv, ali još nedovoljno istražen. U budućim entomološkim istraživanjima posebnu pažnju trebalo bi obratiti na nedovoljno istražena planinska područja (iznad 1 000 metara) i šire područje NP »Risnjak«. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1993 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Zabilježene vrste sovica na području Gorskog kolara, sai zoogeografskim karakteristikama. utvrđenim ekološkim Tablica 1. VRSTE LOKALITETI 12345678 9 M 1. Agrotis cinerea Schiff. 2. Agrotis segetum Schiff.* 3. Agrotis clavis Hufn. 4. Agrotis exclamationis L. 5. Agrotis ipsilon Hufn.* 6. Ochropleura plecta L. 7. Noctua pronuba L* 8. Noctua comes Hbn.* 9. Noctua janthina Schiff. 10. Eugraphe sigma Schiff. 11. Peridroma saucia Hbn." 12. Diarsia rubi View. 13. Xestia c-nigrum L.* 14. Xestia ditrapezium Schiff. 15. Xestia triangulum Hufn. 16. Xestia baja Schiff. 17. Xestia rhomboidea Esp. 18. Xestia castanea Hbn. 19. Naenia typica L. 20. Anaplectoides prašina Schiff/ 21. Hada nana Hufn. 22. Folia nebulosa Hufn. 23. Mamestra brassicae L.* 24. Mamestra persicariae L* 25. Mamestra contiqua Schiff.* 26. Mamestra w-latinum Hufn.* 27. Mamestra thalassina Hufn.* 28. Mamestra oleracea L* 29. Mamestra bicolorata Hufn. 30. Hadena rivularis F. 31. Hadena luteago Schiff. 32. Hadena jiligrama Esp. 33. Hadena albimacula Bkh. 34. Hadena compta Schiff.* 35. Hadena confusa Hufn. 36. Tholera cespitis Schiff. 37. Tholera decimalis Poda 38. Orthosia miniosa Schiff. 39. Orthosia incerta Hufn. 40. Orthosia gothica L. 41. Mythimna turca L. 42. Mythimna conigera Schiff. 43. Mythimna ferrago F. 44. Mythimna albipuncta Schiff. 45. Mythimna vitellina Hbn., 46. Mythimna impura Hbn. 47. Mythimna pollens L. 48. Leucania comma L. 49. Acantholeucania loreyi Dup. 50. Cucullia lucifuga Schiff. 51. Cucullia lactucae Schiff. 52. Cucullia umbratica L. 53. Cucullia prenanthis B. 54. Cucullia verhasci L. 55. Aporophyla lutulenta Schiff. 56. Allophyes oxyacanlhae L. 1 + + + + + — + + + + + — + — + + + + + — + — — + — + — + + + 1 1 + + + H + — + + + + + — _l_ . + _ + — — + 1 — + + — + — + + — + — H + y — + + — y MA EA EA EA CO HA MA MA MA EA NT EA HA HA EA EA EA MA EA HA EA EA HA EA EA EA EA EA EA EA RA HA EA EA HA HA EA HA EA EA EA EA EA MA ST HA HA HA ST HA EA EA MA EA AM MA + (h) -(h) -(h) |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1993 str. 24 <-- 24 --> PDF |
VRSTE LOKALITETI 12345678 9 Z M 57. Dichonia aprilina L. 58. Blepharita satura Schiff. 59. Ammoconia caecimacula Schiff. — + — + — + MA EA EA — — — 60. Eupsilia61. Conistra transversa Hufn. vaccinii L.* — + + + EA EA — — 62. Dasycampa erythrocephala Seh. 63. Agrochola circelaris Hufn, 64. Agrochola macilenta Hbn. 65. Agrochola nitida Schiff. 66. Agrochola litura L. 67. Agrochola laevis Hbn. 68. Xanthia aurago Schiff. 69. Xanthia fulvago Cl. 70. Panthea coenobita Esp. 71. Moma alpiurn Osbeck72. Colocasia coryli L. 73. Subacronicta megacephala Sch,* 74., Biloba coeruleocephala* 75. Acronicta aceris L.* — + + + — + — + — + 1 — + — + + + — + — + — + — — + + — h — + — + — MA HA MA MA MA MA EA MA EA EA EA EA EA MA — — — — — — — — — — — — — — 76. Acronicta leporina77. Triaena alni L* L. I — + HA EA — — 78. Triaena79. Triaena80. Hyboma81. Viminia cuspis Hbn.* psi L * strigosa Schiff. auricoma Schiff. + + + + — + + EA EA EA EA — — — — 82. Viminia rumicis L. — + + EA — 83. Craniophora ligustri Schiff. 84. Euthales algae F. 85. Amphipyra pyramidea L.* 86. Amphipyra berbera Fletcher87. Amphipyra tetra F. 88. Amphipyra tragopoginis CL* 89. Mormo maura L. — + — H + — — + 1 + + + + h EA MA EA EA EA-AF HA MA — — — — — — — 90. Dypterygia scabriuscula L. 91. Rusina ferruginea Esp. 92. Thalpophila matura Hufn. 93. Trachea atriplicis L, 94. Euplexia lucipara L. 95. Phlogophora meticulosa L* 96. Callopistria juventina Cr. 97. Encarta amethystina Hbn. 98. Callogonia virgo Tr. 99. Ipimorpha retusa L. 100. Ipimorpha subtusa Schiff. — 4+ H + + + + + + — + — + — + + ] 1 1 + + + + — + — HA MA MA EA HA MA EA EA EA EA EA — — — — — + — — (h) — h — (h) — (h) 101.102. Enargia Cosmia ipsilon Schiff. trapezina L.* — + + H EA MA — h — 103., Cosmia pyralina Schiff. 1 EA — 104. Actinotia polyodon Cl. 4 1 EA — 105.106.107.108.109.110. Apamea Apamea Apamea Apamea Apamea Apamea monoglypha Hufn. lithoxylaea Schiff. crenata Hufn. epomidion Haw. sordens Hufn.* scolopacina Esp. — — — — — — + + + + + + + + — + — EA EA EA EA HA EA — — — — — —(h) 111.112.113.114.115. Apamea ophiogramma Esp. Oligia strigilis L. Oligia latruncula Schiff., Mesapamea secalis L.* Mesapamea didyma Esp. — + + — + + -\ + + + EA EA EA EA EA —(h) — (h) — — — 376 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1993 str. 25 <-- 25 --> PDF |
12345678 9 VRSTE LOKALITETI Z M 116.117.118.119.120.121.122.123.124.125.126.127. Luperina testacea Schiff. Amphipoea oculea Bkh. Gortyna flavago Schiff. Charanyca trigrammica Hufn. Hoplodrina alsines Brahm. Hoplodrina blanda Schriff. Hoplodrina ambigua Schiff. Atypha pulmonaris Esp, Spodoptera exigua Hon * Caradrina morpheus Hufn. Platyperigea kadenii Frr. Paradrina selini B. — + — — — + — — + 1 + + + + + + + + + + + + — + + + — + — MA EA EA MA EA MA MA MA CO EA MA MA — h — h — — — — —(h) + — (h) — — 128.129.130. Paradrina clavipalpis Scop. Panemeria tenebrata Scop. Heliothis ononis Schiff. — + — + + + + + — EA MA HA — — + 131.132.133.134. Heliothis peltigera Schiff. Pyrrhia umbra Hufn. Axylia putris L. Metachrostis dardouini B. — + + + + + + ST HA EA MA + — — — 135.136.137. Porphyrinia purpurina Schiff. Lithacodia pygarga Hufn. Eustrotia uncula CI. + + + + + + MA EA EA — — — h 138. Deltate candidula Schiff. — + + + EU — 139.140. Emmelia trabealis Scop. Eutelia adulatrix Hbn. — + + — EA MA — — 141.142.143. Nycteola Pseudoips Abrostola revayana Scop. fagana F. triplasia L, — — + + + — + MA EA EA + — — 144.145. Abrostola Euchalcia asclepiadis Schiff. variabilis Pill. — H — + MA EA — — 146.147.148. Diachrysia chrysitis L. Macdunnoughia confusa Plusia festucae L. Steph. — — — + + + + + — + — — EA EA EA — + — h 149.150.151.152.153.154. Autographa gamma L* Autographa jota L. Autographa pulchrina Haw. Autographa bractea Schiff. Chrysodeixis chalcytes Esp. Catocala fraxini L. + — — — — + + + + + + + + h 1 MA MA EA EA T/ST EA + — — — + — 155.156.157. Catocala Catocala Catocala nupta L. elocata Esp. electa Bkh. — — + + — + — EA MA EA — — — 158.159. Ephesia Minucia fulminea Scop. lunaris Schiff. — + — — + EA MA — — 160.161. Callistege mi Cl. Euclidia glyphica L. -\ + + + — EA EA — — 162.163.164. Euclidia triquetra Schiff. Lygephila craccae Schiff., Scoliopteryx libatrix L* — 1 + + — + — + — EA EA EA — — — 165. Calyptra thalictri Bkh. — -\ EA — 166. Laspeyria flexula Schiff. — + + EA — 167. Colobochyla salicalis Schiff. + EA — 168.169.170.171. Phytometra viridaria Cl. Rivula sericealis Scop. Polypogon tentacülaria L. Pechipogon strigilata L. + + — + + + — + — — +4-+ + — + + EA EA EA EA — — — — 172.173. Herminia Herminia tarsipennalis Tr. lunalis Scop. + + + + EA EA — — 174. Herminia tarsicrinalis Knoch + + EA — 377 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1993 str. 26 <-- 26 --> PDF |
VRSTE LOKALITETI 12345678 9 Z M 175. Herminia176. Herminia nemoralis tenuialis Scop. Rbl. EA EA 177. Trisateles emortualis Schiff. EA 178. Paracolax derivalis Hbn. 179. Bomolocha crassalis F. 180. Hypena rostralis L* 181. Hypena proboscidalis L. + + EA MA EA EA 1. Hrvatsko 4. Lokve 7. Klek 2. Osilnica3. Fužine 5., Mrkopalj 6. Risnjak 8. Ogulin 9. Josipdol ZEAMAEUCOAM = = = = = = zoogeografska pripadnost Euroazijska vrsta Mediteranskoazijska vrsta Europska vrsta Kozmopolitska vrsta Atlanskomediteranska vrsta HA = Holoarktička vrsta EA-AF = T-ST = ST = NT = Euroazijsko-afrička Tropsko-subtropska Subtropska vrsta Neotropska vrsta vrsta vrsta M = h = (h) = * = migracijska vrsta higrofilna vrsta higrofilna vrsta u širem smislu štetne vrste Utvrđeni broj vrsta sovica u Hrvatskoj i u nekim njenim regijama. Tablica 2. PODRUČJE BROJ VRSTA PODRUČJE BROJ VRSTA Hrvatska > 500 Zagreb 255 Kontine. dio 297 Hrv. zagorje 243 Gorski kotar 181 Turopolje 140 Slavonija 270 Lika 114 3.2. Ekološke karakteristike Analiza ekoloških karakteristika sovica bila je usmjerena na utvrđivanje higrofilnosti i karaktera štetnosti kod zabilježenih vrsta (Tab. 1). Higrofilne vrste leptira vezane su za vodene biotope i u svome životnom ciklusu ne mogu bez njih opstati. Higrofilnim vrstama u širem smislu smatramo one koje dolaze u sklopu vodeno-močvarnih staništa, ali ih nalazimo i na nekim drugim biotopima (vlažne livade). Usljed antropogenog utjecaja koji je u većoj ili manjoj mjeri vidljiv na području čitave Hrvatske, ali se upravo najviše očituje u devastaciji vodenih tokova i močvarnih biotopa, te su vrste veoma ugrožene, populacije su im razmjerno male, a nalazi rijetki i svode |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1993 str. 27 <-- 27 --> PDF |
se na ulov samo pojedinačnih primjeraka. Kultiviranjem i intenzivnom obradom vlažnih livada dolazi do njihove degradacije i nestanka s naših prostora (Ili j ani ć 1992). Svi ti proces uzrokuju velike promjene u sastavu florističkih i faunističkih elemenata. Zaštita ovih biotopa od šireg je značenja, jer su u velikim dijelovima Europe u potpunosti nestala upravo ta staništa, a s njima mnoge biljne i životinjske vrste. Upravo zbog toga Carnelutt i (1992) u »Crvenoj knjizi« ugroženih leptira Slovenije, ističe higrofilne vrste kao najugroženiju skupinu ovih kukaca. Na području Gorskog kotara utvrdili smo 18 vrsta (Tab. 1) koje pokazuju higrolini karakter (10%), od kojih je 7 vrsta (Mythimna impura Hbn., Callogonia virgo Tr., Enargia ipsilon Se, Amphipoea ocutea Bkh., (Jortyna ftavago Se, Eustoria uncula CL., Plusica festucae L.) izrazito higrofilnih. Gusjenice sovica u pravilu su polifagne, tako da se mnoge od njih pojavljuju kao štetnici na voćkama, šumskom drveću, žitaricama ili nekim drugim poljoprivrednim kulturama. Na području Gorskog kotara 31 vrsta (17,9%) pokazuje takav karakter. Od vrsta koje mogu pričiniti veće štete možemo istaknuti: Agrotis segetum Schiff, (usjevna sovica), Anaplectoidesprašina Schiff, (bukova sovica), Mesapamea secalis L. (ražena sovica), Autographa gamma L. (kukuruzna sovica). 3.3. Zoogeografskc karakteristike Zoogeografska analiza (Tab. 3) pokazala je da u sastavu faune prevladavaju euroazijski zoogeografski elementi (62,4%) što je zbog položaja i ekoloških karakteristika Gorskog kotara i za očekivati. Donekle iznenađuje visoki postotak mediteranskoazijskih vrsta (22,1%) što se može objasniti velikim utjecajem medite rana na ovo područje, kao i migracijom nekih sovica Kod relativno velikog broja sovica uočena je pojava migracija, odnosno preleti leptira iz područja sjeverne Afrike i južne Europe u područja srednje i sjeverne Europe. U Gorskom kotaru zabilježili smo 23 takve vrste (Tab. 1). Od mediteranskoazijskih vrsta značajne migratorne sovice su: Noctua pronuba L., Noctua comes Hbn., Autographa gamma L., od holarktičkih: Xestia c-nigrum L., Mamestra brassicae L., a od tropskih i subtropskih vrste: Mythimna vitellina Hbn., Heliothis peltigera Schiff, d Chrysodeixis chalcytesEsp. Utvrđeni broj vrsta sovica i njihov postotak po zoogeografskoj pripadnosti, na području Gorskog kotara Tablica 3. z Br.vrsta % Z Br.vrsta % EA MA HA ST CO 114 40 16 3 2 62,4 22,1 8,9 1,8 1,2 EU AM NT EA-AF T-ST 2 1 1 1 1 1,2 0,6 0,6 0,6 0,6 379 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1993 str. 28 <-- 28 --> PDF |
4. ZAKLJUČAK 1. Na području Gorskog kotara registrirana je 181 vrsta sovica (Tab. 1), odnosno 35% od svih vrsta zabilježenih za Hrvatsku, ili 61% od broja vrsta registriranih za njen kontinentalni dio. Pregledom zbirki HPM-a zabilježili smo dvije nove vrste za faunu sovica Gorskog kotara: Morino maura L. i Amphipyra tragopoginis Cl. Vrste Agrochola laevis Hbn. i Euclida triquetra Schiff, zabilježene su dosada za područje Hrvatske samo u Gorskom kotaru, a Hadena filigrama Esp., Acantholeucania loreyi Dup. i Eutelia adulatrix Hbn. za njen kontinetalni dio. 2. Prema broju zabilježenih vrsta možemo zaključiti da je na području Gorskog kotara zabilježeno 65—75%, potencijalnih vrsta sovica. 3. Higrofilni karakter pokazuje 18, izrazito higrofilni 7, migracijska svojstva 23, a karakteriste štetnika na šumskom drveću ili poljoprivrednim kulturama 31 vrsta sovica (Tab. 1). 4. Zoogeografska analiza (Tab. 3) pokazala je da su dominantne euroazijske vrste (62,4%). Visoki postotak mediteranskoazijskih elemenata (22,1%) uzrokovan je utjecajem Mediterana na ovo područje, kao i migracijama značajnog broja vrsta sovica. 5. U budućim entomološkim istraživanjima Gorskog kotara prvenstveno bi trebalo obratiti pozornost na viša planinska područja (iznad 1000 m) i šire područje NP »Risnjak«. LITERATURA Abaf i-Aigner, L., J. Pavel & F. Uhryk (1896): Fauna Regni Hungariae, Lepidoptera. 1—82, Budapest. Bartol, B., V. Bartol & A. M i c h i e 1 i (1964): Beitrag zur Kenntins der Makrolepidopterenfauna der adriatische Insel Krk (Veglia). Nachrichtenbl. d. Bayer. Entomol., 13, 33—59, München. Bartol, V., J, Carnelutti & A. Michieli (1965): III. Prispevek k favni lepidopterov Slovenije. Biološki vjesnik XIII, 69—76, Ljubljana. Berio , E. (1985): Fauna d´Italia, Lepidoptera, Noctuidae I. Edizioni Calderini, pp. 970, Bologna. Bürgermeister , F. (1964): Makrolepidopteren aus dem Räume Dubrovnik. Zeitschr. d. Wiener Entomol. Gesell., 49, 137—152, Wien. Carnelutti , J. (1992): Rdeči seznam ogroženih metuljev (Macrolepidoptera) v Sloveniji. Varstvo narave, 17, 61—104, Ljubljana. Du fay, Cl. (1976): Liste sistematique des Lepidoptcres Nochtuidae de France et de Belgique. Department de Biologie Animale et Zoologie Universite Claude Bernard, pp. 44, Lyon. Forster , W. & A. Wohlfahr t (1971): Die Schmetterlinge Mitteleuropas, IV. Franckhische Verlagshadlung, pp. 1—329, Stuttgart. Galvagni , E. (1909): Beitrage zur Kenntnis der Lepidopterenfauna der adriatischen Inseln. Mitt. d. Naturwiss. Vereins ander Universität Wien, 7, 5—10: 1—96, Wien. Habeier , H. (1976): Beitrag zur Lepidopterenfauna Dalmatiens, Acta entomol. Jugosl., 12, 1—2, 67—87, Zagreb. Hafner , J. (1910): Verzeichnis der bisher in Krain beobachten Grobschmetterlinge, III. Carniola, 129—148, Laibach. Hartig , F. & W, Heinick e (1975): Systematisches Verzeichmis der Noctuiden Europas (Lepidoptera-Noctuidae), Entomol. Berichte, 1975, 28—46. 380 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1993 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Hruby , K. (1964): Prodromus Lepidoptcr Slovenska. Vydavalstvo Slovenskej Akademie Vied, pp. 970, Bratislava. Ilijanić , Lj. (1992): Bodenfeuchteverlauf unter einigen wiesengesellschaften in nordwestkroatien. Acta Botanica Croatica, 51, 41—60, Zagreb. Kamenarović , M. (1970): Nacionalni park Risnjak (Vodić). Uprava Nacionalnog parka Risnjak, pp. 58, Crni Lug. Koča, Gj. (1900): Prilog fauni gore Papuka i njegove okoline. Glasnik Hrvat. naravosl. društva, 12, 1—36, Zagreb. Koča, Gj, (1901): Prilog fauni leptira (Lcpidoptera) Hrvatske i Slavonije. Glasnik Hrvat, naravosl. društva, 13, 1—3, 1—67, Zagreb. Koča, Gj. (1925): Drugi prilog fauni leptira (Lepidoptera) Hrvatske i Slavonije. Glasnik Hrva. prirodosl. društva, 36, 1—2, (za god. 1924), 63—68, Zagreb. Koča, Gj. (1925a): Treći prilog fauni leptira Hrvatske i Slavonije Glasnik Hrva. prirodos. društva, 36, 1—2, (za god. 1924) 69—80, Zagreb. Kovačev i ć, Ž. (1952): Primjenjena entomologija II, (Poljoprivredni štetnici). Školska knjiga, pp. 479, Zagreb. Kovačev i ć, 2. (1956): Primjenjena entomologija III, (Šumski štetnici). Poljoprivredni nakladni zavod, pp. 535, Zagreb. Kovačevi ć, Ž. & M. Franjević-Oštrc (1978): Značaj faune Macrolepidoptera u šumama SR Hrvatske s biocenološkog i biogeografskog stanovišta. Radovi, 35, 1—99, Jastrebarsko. Kučinić , M. (1990): Lepidoptersaka fauna spilja i jama Hrvatske. Speleologica Croatica, 1, 35—38, Zagreb. Kučinić , M. (1992): The Noctuidae (Insecta, Lepidoptera) of Lička Plješevica (Croatia), Natura Croatica, 1, 71—80, Zagreb. Kučinić , M. & F. Per o vi c (1992): Neke značajke faune sovica (Lepidoptera, Noctuidae) Turopolja (Republika Hrvatska). Rad. HAZU, Zagreb (u tisku). Kučinić, M., S. Balen & M. Šašić (1993): A contribution of the Heterocera fauna of the central mountain part (Risnjak & Lička Plješevica) of the Republic of Croatia. Natura Croatica, Zagreb (u tisku). Mann, ,. (1867): Schmetterlinge gesammelt im J. 1866 um Josefsthal in der croat. Militargrenze. Verhandlungen zoologisch-botanischen Gesellschaft, 63—76, Wien. M la d in o v, L. (1958): Popis noćnih leptira (Noctua) Zagreba i okolice. Hrvatski narodni zoološki muzej, 1, 1—61, Zagreb. Mladin o v, L. (1974): Istraživanje faune sovica (Noctuidae) u Dalmaciji s osvrtom na štetne vrste. Republički sekretarijat za privredu SRH, 2, 1, 1—10, Zagreb. M 1 a d i n o v, L. (1977): Lepidoptera iz Gornjeg toka rijeke Kupe III. Noctuidae. Acta entomol. Jugo,, 13, 1—2, 77—88, Zagreb. Mladinov , L. (1978): Prvi dodatak poznavanju faune Macrolcpidoptera iz gornjeg toka rijeke Kupe. Acta Ento. Jugo., 14, 1—2, 63—67, Zagreb. M 1 a d i n o v, L. (1983): Drugi dodatak poznavanju faune Macrolepidoptera iz doline gornjeg toka rijeke Kupe. Acta Ento. Jugo., 19, 1—2, 47—51, Zagreb. M 1 a d i n o v, L. (1986): Mesapamea secalella Remm (Lep., Noctuidae) nova vrsta u fauni leptira R. Hrvatske, Jugoslavija. Acta Ento. Jugo., 23, 1—2, 5—8, Zagreb. Poljak , Ž. (1986): Planine Hrvatske. Planinarski savez Hrvatske, pp. 544. Zagreb. Rebel , H. (1904): Studien über die Lepidopterenfauna der Balkanlander, II. Bosnien und Herzegowina. Ann. des k. k. Naturh. Hofmus., 19, 2—3, 97—377, Wien. Skinner , B. (1986): Colour Identification Guide to Moths of the British Isles (Macrolepidoptera). Viking, pp. 267, London. S p u 1 e r, B. (1910): Die Schmetterlinge Europas, III. Schweizerbartische Verlagsbuchhandlung, pp. 182, Stuttgart. Seitz , A. (1914): Die Gross-Schmettcrlinge der Erde 3, Fritz Lehrmann Verlag pp. 511, Stuttgart. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1993 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Speyer , A. & A. Speye r (1862): Die geographische Verbreitung der Schmetterlinge Deutschland und der Schweiz. Leipzig. S t a u d e r, H. (1925): Die Schmetterlingsfauna der illyroadriatischen Festland- und Inselzone (Faunula-Illyro-Adriatica). Zeitschr. f. wiss. Insektenbiol., XX, 191—226, Berlin. Stauder , H. (1926): Die Schmetterlingsfauna der illyroadriatischen Festlandund Inselzone (Faunula Illvro-Adriatica). Zeitschr. f. wiss. Insektenbiol., XXI, 179—190, 223—238, Berlin. Stauder , H. (1927): Die Schmetterlingsfauna der illyro-adriatischen Festlandund Inselzone. (Faunula Illyro-Adriatica). Zeitschr. f. wiss. Insektenbiol., XXII, 30—45, 74—92, Berlin. Thurner , J. (1964): Die Lepidopterenfauna jugoslavisch Mazedoniens I. Prirodonaučen muzej, pp. 158, Skopje. Faunal Ecological and Zoogeographical Characteristics of Noctuids (Noctuidae Lepidoptera of Gorski kotar) (Republic of Croatia) Summary The review of Noctuid fauna of Gorski kotar is presented in this paper. 181 species of noctuids were recorded for this area with reviewing literature and entomological collections of the Croatian Natural History Museum. Zoogeographical dependence, locations where they were found, higrophylic, migratory and noxious characteristic were pointed for all species (Tab. 1). Mormo maura L. and Amphipyrairagopoginis CI. were recorded in Gorski kotar area for the first time. Noctuids Agrochota laevis Hbn. and Euciitia triquetra Schiff, were caught from the territory of Croatia only in the Gorski kotar region. Species Hadena filigrama Esp., Acantiioleucania loreyl Dup., and Eutelia adulatrix Hbn. were the only finds for the continental part of Croatia. According to the number of registraled noctuids species for Slavonija, Hrvatsko zagorje, Zagreb, Turopolje and Lika (Tab.. 2) we concluded that 65—75% of potential species were registrated for the area of Gorski kotar. 18 species showed higrophylic possibilities, 7 species higrophylic characteristic, 23 species migratory characteristic and 31 species noxious characteristic. The zoogeographical analysis showed that Eurasian species are dominate (62,4%), because the position of Gorski kotar. Relatively high percent (22,1%) of Mediterranean-Asian species is consequence of the Mediterranean influence on this area and the migration of some faunistical elements. |