DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1993 str. 138     <-- 138 -->        PDF

ručju Sum. gosp. Josip Kozarac Nova
Gradiška, osjećam potrebu c!a o pokojnikovom
radu i djelovanju iznesem slijedeće:


lng. Zvonko Parađiković rođen je 13.
kolovoza 1928. u Slav. Samcu u učiteljskoj
obitelji. Pučku školu završio je u
rodnom mjestu, a srednju školu polazio
je u Osijeku i Slav. Brodu, gdje je maturirao
god. 1948. Iste se god. upisao na
Šumarski fakultet u Zagrebu na kome je
diplomirao god. 1953.


Nakon odsluženja vojnog roka u JNA
svoj rad u struci započeo je 1. prosinca
1955. kao vježbenik u Šumariji Trnjani
gdje ostaje do 5. listopada 1956., a potom
odlazi u Šumariju Dvor na Uni gdje u
istom svojstvu ostaje do 12. ožujka 1958.
Nakon toga djeluje kao upravitelj lugarskog
tečaja u istoj šumariji do 19. rujna
1959. Tada je bio premješten u Vrhovine
gdje kao upravitelj šumarije ostaje
do 10. rujna 1960. Sa te dužnosti odlazi
u Viroviticu za prof. Drvno industr. srednje
škole na kojoj dužnosti ostaje do 31.
kolovoza 1961.


Dne 1. rujna 1961. dolazi u Šum. gosp.
»Josip Kozarac« Nova Gradiška gdje na
dužnosti upravitelja šumarije ostaje do
25 prosinca 1971. Za to vrijeme bavio se
svim radovima šumarske struke — uzgoja,
eksploatacije, zaštite šuma i lovstva.
Međutim od svih tih radova najviše se
angažirao na podizanju plantaža euroameričkih
topola sa međukulturama pšenice
i kukuruza, a kasnije i sadnjom žira hrasta
lužnjaka između redova topola. Ma
tim radovima imao je vrlo dobre rezultate,
jer su te plantaže doista vrlo dobro
uspjele.


U sastavu te šumarije nalazi se uzgojno
lovište »Radinje« površine 2.000 ha u
koine se uzgaja jelenska i srneća divljač


visoke kvalitete kao i divlje svinje, pa je
pok. Zvonko dobar dio svog radnog vremena
morao posvetiti uzgoju i odstrelu
divljači jer su u to lovište dolazili pored
stranih lovaca i visoki republički i savezni
rukovodioci.


Za vrijeme svog djelovanja u Šumariji
Nova Kapela pokazao se kao vrlo marljiv
radnik, dobar stručnjak i rukovodilac.
Bio je dobar i pošten čovjek, pa je
kao takav stekao mnogo prijatelja uizvan struke.


Međutim krajem 1971. god., kada
su se pogoršale političke prilike u cijeloj
Hrvatskoj, pa tako i u Novoj Gradiški
Zvonko je radi aktivnosti u Matici Hrvatskoj
pao u nemilost, pa je na pritisak
tadašnjeg političkog rukovodstva bio prisiljen
da sam dade otkaz i otišao je
iz N. Gradiške kao što su to tada morali
učiniti mnogi intelektualci.


Otišao je u Zagreb, kucao je na mnoga
vrata tražeći zaposlenje ali u svojoj
struci nije ga dobio. U nuždi prihvatio
se posla referenta prodaje drvnih sortimenata
u trgovačkim poduzećima Croatia
Coop, Korana i Kvarner-Commerc Rijeka
u kojima je radio do 3. prosinca
1975. Jedini koji su mu pomogli bili su
kolege iz »Slavonije« drvne ind. Slavonski
Brod koji su ga primili 4. prosinca
1975. na posao u svom pogonu »Union
drvo Zagreb«, gdje se kao referent prodaje
i nabave zadržao do 15. listopada 79.
kada je radi teško narušenog zdravlja
morao otići u invalidsku mirovinu.


Ovih par riječi neka bude na spomen
dobrom čovjeku, stručnjaku i kolegi u
znak hvale za sav životni trud i za njegov
rad na području Šum. gospod. Nova
Gradiška.
Zgb. 3. 05. 93.


Vladimir Babić, dipl. ing. šum. u m.