DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1993 str. 134 <-- 134 --> PDF |
10. Privremena uputstva (Podsjetnik) za osnivanje produkcionih četinjača brzog rasta s poljoprivrednim međukulturama, Zagreb 1960. (rukopis predan Jug. savjetodavnom centru za poljoprivredu i šumarstvo). 11. Sjeme i rasadnička proizvodnja četinjača ubrzanog rasta, Jastrebarsko 1960. (rukopis). c) Recenzije i prijevodi 12. Koristeći talijanski časopis »Monti e boschi« napisao »Četinari brzog rasta «. Jug. savjetodavni centar za poljoprivredu i šumarstvo, br. 17, 1958. 13. Zelena duglazija u njenoj postojbini. Prijevod sa talijanskog rada A. Pa- BORIS REGENT dipl. ing. šumarstva (1918—1993.) U Rijeci ´je 24. 4. 1993. godine nakon duge i teške bolesti umro naš umirovljeni kolega Boris Regent, dipl. ing. šumarstva, direktor Zavoda za kontrolu šum varia. Jug. savjetodavni centar za poljoprivredu i šumarstvo, br. 24, 1960. 14. Četinari — južnoafričke metode uzgoja (sa 2. Hajdinom). Prijevod knjige N. E. Hiley: Conifers — South African methods of cultivation. Jug. savjetodavni centar za poljoprivredu i šumarstvo, 1960. d) Kao umirovljenik izradio u rukopisu: 15. Priručnik: Uzgoj i njega pojedinih vrsta cvijeća, ukrasnog raslinstva i ukrasnog grmlja. Klasifikacija cvjetnih kultura, razmnožavanja cvjetnog i ostalog materijala. Dr. Nikola Komlenović i dr. Joso Gračan skog sjemena u Republici Hrvatskoj i rukovoditelj Odjela za oplemenjivanje šumskog drveća i sjemenarstvo Šumarskog instituta, Jastrebarsko. Na ispraćaju na vječni počinak na Trsatskom groblju nazočni su bili djelatnici Šumarskog instituta Jastrebarsko, kao i njegovi nekadašnji i najbliži suradnici na poslu, a u ime Šumarskog instituta se od pokojnika oprostio ravnatelj dr. Joso Gračan. Kolega Boris je rođen 15. listopada 1918. godine u Divači — općina Sežana. Na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1946. godine, te od tada do 1949. godine radi na području Istre i Hrvatskog Primorja. Godinu iza toga djelatnik je Saveznog instituta za pošumljivanje i melioraciju krša u Splitu. Od 1950. do 1975. godine suradnik je Instituta za eksperimentalno šumarstvo JAZU u Zagrebu. Dvije godine iza toga radi u Institutu za šumarska i lovna istraživanja u Zagrebu. U međuvremenu rađa se zamisao o organiziranju istraživačkog i operativnog rada na šumskom |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1993 str. 135 <-- 135 --> PDF |
sjemenarstvu koja je i ostvarena 1. svibnja 1959. godine, osnivanjem Zavoda za kontrolu šumskog sjemena u Hrvatskoj sa sjedištem u Rijeci. Kolega Regent imenovan je za ravnatelja Zavoda na kojem položaju ostaje do 31. prosinca 1973. godine. Godine marljivog i savjesnog rada inž. Regenta i njegovih suradnika nisu prošle nezapaženo, te je inž. Regent sa suradnicima dobio nagradu grada Rijeke za 1968. godinu. 1974. godine Zavod za kontrolu šumskog sjemena se udružuje sa Institutom za šumarska i lovna istraživanja Zagreb i Institutom za četinjače u Jastrebarskom u Šumarski institut, u kojem inž. Boris Regent vodi Odjel za oplemenjivanje šumskog drveća i sjemenarstva do kraja svog djelovanja tj. do sredine 1982. godine kada odlazi u mirovinu. U tom vremenu obavlja mnoge odgovorne dužnosti u Institutu, Znanstvenom vijeću i Vijeću istraživača i komisijama, zatim i u komisijama na Saveznoj i Republičkoj razini vezanim za poslove šumskog sjemenarstva od zakonskih propisa do standarda. Također sudjeluje na mnogim skupovima u zemlji i inozemstvu. Sa grupom suradnika vršio je istraživanja vezana za utvrđivanje kvalitativnih osobina šumskog sjemena domaćih i stranih vrsta drveća i definiranja metoda gospodarenja sa sastojinama čija je namjena proizvodnje kvalitetnog šumskog sjemena. Objavio je knjigu »Šumsko sjemenarstvo « (2 izdanja) i 39 znanstvenih i stručnih radova. BIBLIOGRAFI1A MUCALO, VITOMIR, REGENT, BORIS. Ispitivanja o mogućnostima i ispravnosti upotrebe biokemijske metode (tetrazol, indigokarmin) za određivanje vitaliteta sjemena obične jele (Abies alba Mill.) i himalajskog cedra (Cedrus deodara Laws.) Zagreb 1968. Izdanje Poslovnog udruženja šumsko privrednih organizacija, Zagreb, 1—29. MUCALO, VITOMIR, REGENT. BORIS. Određivanje vitaliteta sjemena nekih vrsta četinjača topografskim metodama (alepski, brucijski i crni bor). REGENT, BORIS. Prilog poznavanju uzgoja bi ljaka iz ploda pitomog kestena i maruna, Zagreb, 1´954. REGENT, BORIS. Pojava letalnih tipova bilja ka kod hrasta medunca (Quercus lanuginosa Thuill.), Zagreb, 1954. Anali Instituta za eksperimentalno šu marstvo JAZU. REGENT, BORIS. Prijedlog normi za kvalitetu i ispitivanje sjemena šumskog drveća i grmlja listača, Beograd, 1957. Dokumentacija za tehnologiju i tehniku u šumarstvu. REGENT, BORIS. Gospodarenje u listopadnim primorskim šumama nizinskog uzgoja i njihovo melioriranje, Zagreb, 1958. REGENT, BORIS. Sjemenske baze četinjača i listača u SR Hrvatskoj Zagreb, 1963. Izdanje Poslovnog udruženja šumsko privrednih organizacija. REGENT, BORIS. Nova, brza metoda određivanja klijavosti hrastova žira u klijalici na podlozi, od filter-papira, Zagreb, 1966. Izdanje Poslovnog udruženja šumsko privrednih organizacija. REGENT, BORIS. Uputstva za izbor, izdavanje i bonitiranje prirodnih šumsko-sjemenskih objekata, Zagreb, 1968. Bilten 6. REGENT, BORIS. Određivanje vitaliteta sjemena obične jele (Abies alba Mill.) i himalajskog cedra (Cedrus deoara Laws.) metodom rastenja eksplantiranih embriona, Zagreb, 1968. Izdanje poslovnog udruženja šumsko privrednih organizacija. REGENT, BORIS. Tehničke upute za ispitivanje kvalitete i zdravstvenog stanja šumskog sjemena, Zagreb, 1970. REGENT, BORIS. Šumsko sjemenarstvo, Zagreb, 1972. Izdanje Poslovnog udruženja šumsko privrednih organizacija 1960. REGENT, BORIS. Njega i genetska melioracija objekta za proizvodnju normalnog šumskog sjemena, Osijek, 1974. Informativni bilten — Šumskopnvredno poduzeće Slavonska šuma. REGENT, BORIS. Šumsko sjemenarstvo u SR Hrvatskoj, stanje i problematika, Beograd, 1978. Jugoslavenski poljoprivredno-šumarski centar 10—20. Savjetovanje o proizvodnji, doradi, uskladištenju i uvozu šumskog sjemena, Mengeš. REGENT, BORIS, šumsko sjemenarstvo, Beograd, 1980. Jugoslavenski poljoprivredni šumarski centar. Dokumentacija za tehnologiju i tehnike u šumarstvu, 79. REGENT, BORIS, MUCALO, VITOMIR. Mogućnosti i način konzerviranja sjemena obične jele (Abies alba Mill.), Zagreb, 1964. Izdanje Poslovnog udruženja šumsko privrednih organizacija. REGENT, BORIS. MUCALO, VITOMIR. Stimuliranje klijavosti i energije klijanja sjemena obić ne jele i zelene duglazije prethodnim tretiranjem, Beograd, 1966. Dokumentacija za tehnologiju i tehniku u šumarstvu, 34. REGENT, BORIS, MUCALO, VITOMIR. Ispitivanje o mogućnosti vitaliteta sjemena Fraxinus spp. i Acer spp. metodom sposobnosti rastenja eksplantiranih embriona, Zagreb, 1967. Izdanje Poslovnog udruženja šumsko privrednih organizacija, 1—24. REGENT, BORIS, MUCALO,^ VITOMIR. Prilog poznavanju čistoće, apsolutne težine i metoda za određivanje Klijavo^a sjemena zelene duda/ijt. h ješke, crnog graba i obična judina drva, Zagreb. 1968. Izdanje Poslovnog udruženja šumsko privrednih organizacija. REGENT, BORIS, MUCALO, VITOMIR. Kvalitativna svojstva sjemena obične jele u odnosu na sušenje. Istraživanje uzroka i posljedica sušenja prirodnih jelovih šuma u SR Hrvatskoj, Zagreb, 1957. Radovi 23, 115—125. Ne manje značajno je bilo organiziranje šumskog sjemenarstva u našoj zemlji," od izbora najljepših dijelova prirodnih sastojina za proizvodnju kvalitetnog šumskog sjemena, do propisivanja dugoročnih i kratkoročnih mjera gospodarenja s čim u svezi je, za njegova djelovanja, napravljen veliki broj elaborata za priznate sjemenske sastojine. Kroz nekadašnji Zavod i uz savjestan rad njegovih djelatnika za više od tridesetak godina rada prošle su velike koli 353 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1993 str. 136 <-- 136 --> PDF |
čine uzoraka šumskog sjemena iz nizinskih sastojina hrasta lužnjaka, zatim sastojina jele i smreke naših dinarida do mirisnih šuma primorskih borova mediterana za koje je napisano više od trideset tisuća primjeraka dokumenata itd. Diljem lijepe nam naše domovine nema šumarije u kojoj nije poznata djelatnost i rad kolege Borisa i nekadašnjeg Zavoda za kontrolu šumskog sjemena, te je nama — njegovim nasljednicima os- IVAN HRSKA dipl. inž. šum. (1907—1991) Naš dragi kolega Ivan — Ivo Hrska napustio nas je 7. listopada 1991. godine u Karlovcu u kojem je i rođen 27. prosinca 1907. godine. Umro je u vrijeme kada je na mladu Hrvatsku državu napadala tadanja jugoslavenska armija a od kojih nije bio pošteđen ni Karlovac. Tako je i posljednji ispraćaj pokojnog Ive na karlovačkom groblju Dubovac obavljen pod prijetnjom topovskih i inih hitaca te se na groblju uz kćerku gđu Pleško našla tek skupina njegovih bivših kolega i suradnika iz Šumskog gospodarstva, sada Uprave šume, u Karlovcu a nad otvorenim grobom zahvalio se na njegovom radu i u ime kolega oprostio Mr Ivan M r z 1 j a k, upravitelj Uprave šuma Karlovac. Kolega Hrska u Karlovcu je završio, osnovnu školu i gimnaziju, a šumarstvo na Gospodarsko-šumarskom fakultetu u Zagrebu apsolvirao je 1930/31. šk. godine. S radom u struci počeo je tek 1. ožujka 1935. godine u taksaciji Brodske imovne općine u Vinkovcima odakle je nakon godinu i mjesec dana premješten Đurđevačkoj imovnoj općini za upravitelja Šumarije Novigrad. Pred kraj 1940. godine premješten je za kotarskog šumarskog re- tala još veća obveza za nastavak njegove pionirske djelatnosti. Dragi kolega Boris, neka Vam ova kamenita mediteranska Trsatska gruda pruži pod ovim čempresima vječni smiraj. Za sve što je naš dragi kolega Boris učinio za razvoj hrvatskog šumarstva i znanstvenoistraživačkog rada, neka mu je vječna slava i hvala. Mr. Karmelo Poštenjak ferenta u Karlovcu na kojoj dužnosti ostaje do kraja listopada 1942. godine kada je postavljen za upravitelja Šumarije u Novoj Gradiški, tada već podržavljene istoimene imovne općine. Na toj dužnosti dočekao je i kraj drugog svjetskog rata, a za lirsku to je početak čestih premještanja i na različite dužnosti. Prvo premještanje glasilo je za upravitelja šumskih manipulacija u Okučanima i u Donjem Rajiću da već 1. siječnja 1946. godine nastupa dužnost upravitelja Manipulacije u Đurđenovcu. Dva mjeseca, studeni i prosinac, 1946. godine radi kao referent u ZEMŠUMPOH-u u Karlovcu (Zemaljskom šumskom poduzeću Hrvatske) u Karlovcu a zatim do kraja mjeseca travnja 1947. godine kao šumarski referent u Kotarskom narodno-oslobodilačkom odboru u Karlovcu. Slijede mjesla i dužnosti upravitelja Šumarije u Đurđevcu (do 30. kolovoza 1948.), referada u Šumskom gospodarstvu »Garjevica« u Bjelovaru a od 1. lipnja 1949. godine šefa proizvodnje u Šumskom gospodarstvu »Kalnik« u Koprivnici. Od 1. rujna 1950. godine ponovo je u Bjelovaru. Najprije na dužnosti šefa proizvodnje u Šum. gospodarstvu, zatim od 1. lipnja 1954. do 30. prosinca 1955. na dužnosti šumarskog inspektora a od 1. siječnja 1956. godine opet u Šum. gospodarstvu u Sekciji za uređivanje šuma. U Bjelovaru ´je do kraja veljače 1958. godine kada odlazi za šu |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1993 str. 137 <-- 137 --> PDF |
marskog inspektora u Koprivnici odakle I. travnja I960, godine prelazi u Šumsko gospodarstvo »Kalnik« u Križevcima za šefa plana. Na toj je dužnosti gotovo četiri godine, jer je tek od 1. veljače 1964. godine opet u Bjelovaru na dužnosti referenta plana u Šumskom gospodarstvu »Mojica Birta« (prijašnje Š. g. »Garjevica «). Ubrzo, već krajem srpnja iste godine, odlaze iz Bjelovara u Karlovačko šumsko gospodarstvo i kao šef plana ostaje na toj dužnosti do umirovljenja 30. srpnja 1974. godine. U Karlovcu proveo je i svoje umirovljeničke dane. Kolegu Hrsku resila je stručnost i marljivost u radu te je s osobitim zadovoljstvom obavljao terenske radove kao doznake stabala, a u svojstvu inspektora, obavljao je kontrolu doznačenih stabala. Tako se, kako za ovaj nekrolog piše kolega Rudolf T o m e k, u prvom planu bavio uzgojem što vri´jednijih sastojina te je, npr., nemilosrdno brisao doznake za sječu elitnih stabala pod izlikom »visokih proreda« a s druge strane tražio strogo poštivanje izvršenja planova pošumljavanja ili njege mladih sa stojina počevši od guštika i mladika pa lako dalje. 1) ori podizanja plantaža topola šestdesetih godina protivi se stihijskom radu te došavši u sukob s političkim čimbenicima radije napušta radno mjesto otkazom i prelazi u drugu ustanovu. Međutim kao pretpostavljeni bio je prema mlađim kolegama, a osobito početnicima, kao što je bio i potpisani, susretljiv i sa strpljivošću ih uvodio u posao. U poslu bio je staložen i nikada nije povisivao ton govora, a reakcija na ljutnju bila mu je uzrečica »Au zemlju mu«. U ugodnoj uspomeni ostao je sudionicima stručnih skupova ili društvenih izleta koji nisu prošli bez njegove pjesme, a posebno one »Cvancigu sam mal«. Sa strukom i kolegama ne rastaje se ni nakon umirovljenja što se očitovalo i njegovim čestim dolascima iz Karlovca u Zagreb na »Šumarske četvrtke«. Svojim radom i kolegijalnosti kolega Ivo Hrska u punoj mjeri zavređuje ovih nekoliko redaka kao trajni spomen na čovjeka koji je suvremenicima ostao u najljepšoj uspomeni i sjećanju. Pavao Vojt, dipl. inž. šum. ZVONKO PARAĐIKOVIĆ dipl. ing. šum. (1928—1993.) 24. ožujka 1993. umro je, a 26. ožujka 1993. sahranjen na mjesnom groblju u Šestinama kraj Zagreba Zvonko Parađiković dipl. ing. šum. u mirovini. U ime Hrv. šum. društva Zagreb od pokojnika se oprostio g. Vladimir Špoljarić, dipl. ing. šum. u mir. koji je svojim biranim i toplim riječima u kratkim crtama izložio pokojnikov životni put. Pošto je njegov radni vijek bio razmjerno kratak svega 25 godina, a od toga je najdulje — 10 god. radio na pod |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1993 str. 138 <-- 138 --> PDF |
ručju Sum. gosp. Josip Kozarac Nova Gradiška, osjećam potrebu c!a o pokojnikovom radu i djelovanju iznesem slijedeće: lng. Zvonko Parađiković rođen je 13. kolovoza 1928. u Slav. Samcu u učiteljskoj obitelji. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, a srednju školu polazio je u Osijeku i Slav. Brodu, gdje je maturirao god. 1948. Iste se god. upisao na Šumarski fakultet u Zagrebu na kome je diplomirao god. 1953. Nakon odsluženja vojnog roka u JNA svoj rad u struci započeo je 1. prosinca 1955. kao vježbenik u Šumariji Trnjani gdje ostaje do 5. listopada 1956., a potom odlazi u Šumariju Dvor na Uni gdje u istom svojstvu ostaje do 12. ožujka 1958. Nakon toga djeluje kao upravitelj lugarskog tečaja u istoj šumariji do 19. rujna 1959. Tada je bio premješten u Vrhovine gdje kao upravitelj šumarije ostaje do 10. rujna 1960. Sa te dužnosti odlazi u Viroviticu za prof. Drvno industr. srednje škole na kojoj dužnosti ostaje do 31. kolovoza 1961. Dne 1. rujna 1961. dolazi u Šum. gosp. »Josip Kozarac« Nova Gradiška gdje na dužnosti upravitelja šumarije ostaje do 25 prosinca 1971. Za to vrijeme bavio se svim radovima šumarske struke — uzgoja, eksploatacije, zaštite šuma i lovstva. Međutim od svih tih radova najviše se angažirao na podizanju plantaža euroameričkih topola sa međukulturama pšenice i kukuruza, a kasnije i sadnjom žira hrasta lužnjaka između redova topola. Ma tim radovima imao je vrlo dobre rezultate, jer su te plantaže doista vrlo dobro uspjele. U sastavu te šumarije nalazi se uzgojno lovište »Radinje« površine 2.000 ha u koine se uzgaja jelenska i srneća divljač visoke kvalitete kao i divlje svinje, pa je pok. Zvonko dobar dio svog radnog vremena morao posvetiti uzgoju i odstrelu divljači jer su u to lovište dolazili pored stranih lovaca i visoki republički i savezni rukovodioci. Za vrijeme svog djelovanja u Šumariji Nova Kapela pokazao se kao vrlo marljiv radnik, dobar stručnjak i rukovodilac. Bio je dobar i pošten čovjek, pa je kao takav stekao mnogo prijatelja uizvan struke. Međutim krajem 1971. god., kada su se pogoršale političke prilike u cijeloj Hrvatskoj, pa tako i u Novoj Gradiški Zvonko je radi aktivnosti u Matici Hrvatskoj pao u nemilost, pa je na pritisak tadašnjeg političkog rukovodstva bio prisiljen da sam dade otkaz i otišao je iz N. Gradiške kao što su to tada morali učiniti mnogi intelektualci. Otišao je u Zagreb, kucao je na mnoga vrata tražeći zaposlenje ali u svojoj struci nije ga dobio. U nuždi prihvatio se posla referenta prodaje drvnih sortimenata u trgovačkim poduzećima Croatia Coop, Korana i Kvarner-Commerc Rijeka u kojima je radio do 3. prosinca 1975. Jedini koji su mu pomogli bili su kolege iz »Slavonije« drvne ind. Slavonski Brod koji su ga primili 4. prosinca 1975. na posao u svom pogonu »Union drvo Zagreb«, gdje se kao referent prodaje i nabave zadržao do 15. listopada 79. kada je radi teško narušenog zdravlja morao otići u invalidsku mirovinu. Ovih par riječi neka bude na spomen dobrom čovjeku, stručnjaku i kolegi u znak hvale za sav životni trud i za njegov rad na području Šum. gospod. Nova Gradiška. Zgb. 3. 05. 93. Vladimir Babić, dipl. ing. šum. u m. |