DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1993 str. 132     <-- 132 -->        PDF

IN MEMORIAM


ANTE LOVRIC
dipl. ing. šumarstva
(1904—1993.)


U srijedu 17. ožujka 1993., prestalo je
kucati plemenito i veliko srce čovjeka
koji je obilježio jednu epohu u hrvatskom
šumarstvu i postao dijelom njegove povijesti.
Iz naše sredine otišla je osoba
iznimne energije i velikih organizatorskih
sposobnosti, vizionar koji je bio stalno
ispred svog vremena. Otišao je rukovoditelj
koji je u svim, posebno onim najtežim
trenucima, pronalazio najbolja rješenja
i stalno vukao naprijed.


Na njegovom ispraćaju na Mirogoju,
dana 22. ožujka 1993., uz porodicu, rodbinu
i prijatelje, okupio se i velik broj
šumarskih stručnjaka.


U ime Hrvatskog šumarskog društva
od njega se oprostio ing. Vladimir ŠpoIjarić,
a ispred djelatnika Šumarskog instituta,
Jastrebarsko, ravnatelj Instituta
dr. Joso Gračan.


Ante Lovrić rodio se 16. rujna 1904.
godine u Novalji na otoku Pagu. Diplomi


350


rao je na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu
u Zagrebu 1929. godine. Do 1945.
godine radio je kao kotarski referent, upravitelj
šumarije i taksator. Poslije Drugog
svjetskog rata, referent je za iskorištavanje
šuma u Ministarstvu poljoprivrede
i šumarstva u Zagrebu, ravnatelj
Šumskog gospodarstva Sušak, načelnik
Planskog odjela Ministarstva šumarstva
Hrvatske i član Privrednog savjeta Hrvatske.
26. ožujka 1958. godine postavljen
je za ravnatelja Instituta za šumarska
i lovna istraživanja u Zagrebu. Uspješno
sređuje financijsko stanje Instituta,
a tematske zadatke prilagođava zahtjevima
i potrebama prakse. Daje poseban
poticaj i doprinos razvoju i unapređenju
tipoloških, naročito klimatoloških
istraživanja. Na toj je dužnosti ostao
do 1. siječnja 1961. godine kada je postavljen
za ravnatelja Zavoda za četinjače.
Zajedno sa akademikom Mirkom Vidakovićem
i dipl. ing. Franjom Kneblom,
lokaciju za laboratorijske objekte i rasadnik
pronalazi u Jastrebarskom. Okuplja
mladi kadar koji nije bio opterećen
predrasudama, ali i bez ikakvog iskustva
u znanstvenoistraživačkom radu. Obećava
samo rad, napore i odricanja. Sve organizacijske
poluge drži čvrsto u svojim
rukama tako da ubrzo na jaskanskim ledinama
niče jedan od najljepših i najmodernijih
šumarskih instituta u ovom dijelu
Europe. Taj je Institut svojim suradnicima
široko otvorio vrata ne samo u
Europu već i svijet. Gotovo da nije bilo
stranog šumarskog stručnjaka koji je došao
u Hrvatsku, a da nije posjetio Jastrebarsko.
Tako je Šumarski institut pronio
glas Jastrebarskog i domovine nam
Hrvatske širom svijeta, te postao sastavnim
dijelom svjetske šumarske baštine.


Kao ravnatelj bio je strog, ali iznimno
pravedan i human. Krasile su ga visoke
ljudske i moralne kvalitete. Uvijek