DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1993 str. 118 <-- 118 --> PDF |
Biomasa kod razmaka stabala 3 m 2 m Primjedba: lišća 8,38 ± 3,1 6,86 ± 1,71 Podaci su točno grančica 7,88 ± 3,9 10,54 ±1,18 drva 9,32 ± 5,0 9,77 ± 5,15 prepisani. Svega 26,09 ± 13,1 27,16 ± 8,12 U zaključku članka autori naglašavaju, kako se posljednjih desetak godina očitovala degradacija tala i vegetacije kao rezultanta nepovoljnih klimatskih uvjeta te intenzivne i neprilagođene eksploatacije. Stoga je nužno uspostavljanje ravnoteže između prirodnih resursa (edafski i vegetacijski) i potreba čovjeka za poljodjelskim i šumskim proizvodima. Jedan od načina je i podizanje vjetrobrana koji imaju meliorativni značaj ali i proizvodnju krmiva (lišća i grančica) te drva za ogrjev. Izborom brzorastućih vrsta omogućuje se u vjetrobranima proizvodnja biomase koliko i na savani s drvećem u istim ekološkim uvjetima. Acacia holosericea zaslužuje pažnju zbog krmiva s proteinima korisnih za ovce i dobrog ogrjevnog drva a Eucalyptus camaldulensis za proizvodnju motki i zbog visine stabala u vjetrobranu.* Oskar Piškorić * Ferdo Zikmundovsk i zabilježio je, u šumarskom listu 1882. godine, postojanja Eucaliptus globulusa (danas camaldunensis) na našem Jadranskom području od Lošinja do Budve. Jedno stablo na Lošinju i tri izdanačka u Lumbardi osušila se sredinom ovog stoljeća. Zikmundovski navodi i dva stabla u »perivoju Varaždinskih toplica«, od kojih je trogodišnje bilo 115 cem visoko a četverogodišnje 91 cm (isti S. 1. str. 214). Rezultati pokusnih sadnji više trsta eukalipta prikazali su inž. O. Piškorić i inž. ž. Vrdoljak u šumarskom listu 1956. godine. 336 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1993 str. 119 <-- 119 --> PDF |
KNJIGE I ČASOPISI GLASNIK ZA ŠUMSKE POKUSE Vol. 29 — 1993. godina Dvadeset i deveti svezak Glasnika za šumske pokuse Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u nakladi 1000 primjeraka već polovinom mjeseca ožujka bio je spreman za odpremu. Sadrži devet članaka i to: Hrašovec , B.: Prilog poznavanju bioekologije insekata iz roda Balaninus Germ., štetnika žira hrasta lužnjaka (Qurcus robur L.) — str. 1—38. Kajba , D.: Mogućnosti kloniranja obične breze (Betula pendula Roth.) i crne johe (Alnus glutinosa L.) (Gaertn.) — str.´59—76. K o v a č i ć, Đ.: Zakon rasta i numeričko bonitiranje šuma — str. 77—132. Šegulja, N. & Rauš, Đ.: Sto trajnih ploha Republike Hrvatske (ekološka istraživanja) — str. 133—148. Kružić , T.: Izbor regresijskog modela za izjednačavanje drvnogromadnih tablica. — str. 149—198. Benko , M.: Procjena taksacijskih elemenata sastojina na infracrvenim kolornim aerosnimkama. — str. 199—274. Vukelić, J. & Rauš, Đ.: Fitocenološki aspekt sušenja šuma u Turopoljskom lugu. — str. 275—294. M a t i ć, S. & Skenderović, J.: Studija bioekološkog i gospodarskog rješenja šume Turopoljski lug ugrožene propadanjem (uzgojna istraživanja). — str. 295—334. Rauš , Đ.: Fitocenološka osnova i vegetacijska karta nizinskih šuma Srednje Hrvatske. — str. 335—364. Bez sjemena nema ni pomlađivanja starih, iskorišćenih, sastojina pa tako ni hrastovih. To se posebno očituje u naših lužnjakovim sastojinama već duže vrijeme a posebno u današnjici, jer, kako konstatira mr. Tomislav Starčev i ć,1 »zbog znatnijeg narušavanja nizinskih šumskih ekosistema lužnjakove sastojine rijetko i slabo rađaju sjemenom«. Stoga su aktualne teme istraživanja o šumskom sjemenu, tako i B. Hrašovca o bioekologiji štetnika hrasta lužnjaka, konkretno žirotoča iz roda Balaninus. Hrašovec je istraživanja proveo na području Jastrebarskog, Turopoljskog i Varoškog luga (potonji u Šumariji Vrbovec). Prema tekstu autora (u Zaključcima) uzročnici šteta bili su četiri vrste roda Balaninus (10—25%), savijači Cydia sp. (10— —12%), šumski glodavci (8—18%) i ostali uzročnici (3—4%)2. Iz roda Balaninus najbrojniji je bio B. glandium s udjelom štete od 96% svih determiniranih imaga. Još navodimo, da je »u laboratorijskim uvjetima prehrana imaga B. glandium utvrđena i na proljetnim pupovima« pa »vjerojatno je da dio šteta koje nastaju u sastojini u rano proljeće možemo pripisati tim štetnicima«. Ujedno je utvrđeno da ova vrsta prezimljuje u dva razvojna stadija, prve zime kao ličinka a druga kao imago. Od reduktivnih čimbenika tek na 3% ispitanih ličinki i kukuljica utvrđene su patogene gljive — nekad su ih tamanile i svinje, dok su se koristile žirovinu, danas se broj svinja smanjio samo na divlje. 1 Starćević , T.: Prirodna obnova lužnjakovih sastojina u uvjetima slabog i neredovitog uroda sjemenom. Glasnik za šumske pokuse, vol. 26, Zagreb 1990. 2 O štetama od glodavaca u šumama Križevačke imovne općine u Šumarskom listu 1895. i 1989. godine pisao je Josip pl. Aue . |