DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1993 str. 112 <-- 112 --> PDF |
CARACAS-KA DEKLARACIJA 1992. O PARKOVIMA, ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA I BUDUĆNOSTI ČOVJEČANSTVA Nas, preko hiljadu petsto rukovodilaca i učesnika, duboko odani zaštiti svijeta, okupljeni Unijom za zaštitu svijeta na četvrti kongres Nacionalnih parkova i zaštićenih područja u Caracasu, Venezuela, od 10. do 21. veljače 1992. PRIHVAĆAMO ovu deklaraciju naše vjere o vitalnoj važnosti za sve ljude dobro upravljanih nacionalnih parkova i zaštićenih područja. SHVAĆAMO DA: — priroda ima istinsku vrijednost te zahtijeva pažnju bez obzira na njenu korisnost čovječanstvu; — budućnost ljudske zajednice ovisi o ljudima koji međusobno žive u miru i u skladu sa prirodom; — razvoj ovisi o podržavanju različitosti i produktivnosti života na zemlji; — prirodna se bogatstva uništavaju na dosad neviđeni način zbog brzog porasta broja ljudi, neravnopravnog i rasipničkog iskorištavanja prirodnih resursa, pogrešnih i društveno štetnih načina razvoja, globalnog onečišćavanja i pogrešnih ekonomskih režima tako da je sada budućnost čovječanstva u opasnosti; — opasnost se neće ukloniti sve dok se ovi problemi ne riješe, dok ekonomija mnogih zemalja ne ojača i dok se ne pobijedi siromaštvo procesima odgovarajućeg razvoja. SMATRAMO DA uspostava uspješno rukovođenje mrežom nacionalnih parkova i drugih područja u kojima su kritične prirodne pojave te fauna i flora zaštićene, moraju imati prvenstveno i mora se njima rukovoditi na način koji vodi računa o potrebama i interesima lokalnog stanovništva. Ova područja su od odsudnog i rastućeg značaja jer: — ona čuvaju mnoge od najistaknutijih predjela bogatstva života, prirodne ljepote i kulturnog značaja, te su izvor nadahnuća i nenadomjestiva bogatstva zemalja kojima pripadaju; — ona pomažu održavanje raznolikosti ekosistema, vrsta, genetskih varijacija i ekoloških procesa (uključujući regulaciju vodenih tokova i klime) koji su od životne važnosti za sav život na zemlji te za poboljšanje ljudskih socijalnih i ekonomskih uvjeta; — zaštićuju genetske varijacije i vrste koje su bitne za ljudske potrebe npr. u poljoprivredi i medicini, te su osnova socijalnog i kulturnog prilagođavanja ljudstva u tako nesigurnom i promjenljivom svijetu; — ona mogu biti sjedišta zajednica ljudi sa izvornim kulturama i nenadomjestiva su za poznavanje prirode; 330 |