DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 99     <-- 99 -->        PDF

Milan Presečan, dipl. inž. šum. Uprava šuma Bjelovar


PRIRODNI POKAZATELJI ŠUMA UPRAVE ŠUMA BJELOVAR


Raznolikost šumske vegetacije uvjetovana je složenošću — raznolikošću litološko
geološke građe i svega što iz toga slijedi uz ostale abiotske faktore, pa tako
imamo lepezu šumskih zajednica u šumama Uprave šuma Bjelovar, čiji je sastavni
dio i Šumarija Bjelovar.


Počevši sa šumskim zajednicama uz rijeku Dravu — Šumarije Virovitica, Suhopolje
— a radi se o šumskim zajednicama vrbe i topole (Šalici — populetum)
preko nizinskih dijelova »ravničarskih« šumarija sa šumama hrasta lužnjaka i
običnog graba, te brdskih šuma Bilogore i Moslavačke Gore, sve do šuma montanske
bukve, čistih sastojina kitnjaka, te »Orno — Qurcetuma« i panonske šume
bukve — jele Papuka, odnosno Psunja, Šumarija Lipik, Pakrac, Sirač, Daruvar
i Đulovac. Grubo rečeno, dvanaest šumskih zajednica bitno različite strukture.


Pedološka komponenta vezana je uz različitost geološko litološke podloge, koja
je pojednostavljeno rečeno, građena u najnižem dijelu od aluvijalnih nanosa, u
području Bilogore, okolnih zaravni pleistocenskih ilovina i lesnih naslaga. U gorju
Papuka i Psunja, to su sedimenti karbonatnih i silikatnih stijena, te vrlo malo
zastupljena geološka podloga eruptivnog porijekla na Moslavačkoj Gori.


Slijedom toga, pedološka podloga je zastupljena sa dva odjela tala — automorfnim
i hidromorfnim, te u okviru njih sa šest tipova tala: Euglej, Pseudoglej,
Lesivirana, Smeđa, Rankeri i Rendzine.


Ovo je elementarni prikaz ekološko biološke sadašnjosti šuma Uprave šuma
Bjelovar, u domeni državnih šuma.


ŠUMARIJA, na čijim se prostorima nalazimo, zauzima u mnogo čemu čelnu
poziciju u odnosu na ostale Šumarije Uprave šuma Bjelovar. Ukupna površina šuma
šumarije je 11.320 ha, »gradska« je šumarija, sa čak 72 šumska predjela, četiri
gospodarske jedinice, prosječnim godišnjim etatom od 61.000 m:!, uz dodatne mase
sušaca (ove godine 18.000 m3).


Šume Bilogore


BILOGORA je najniža gora Savsko-Dravskog međurječja Središnje Hrvatske.
Pisanih dokumenata o njoj ima vrlo malo, osim uopćenih nekoliko rečenica i redaka,
u pokojoj knjizi. Smjer protezanja joj je SZ — JI u dužini od 75 km., između
Sokolovca na sjeverozapadnoj granici i Đulovca na jugoistočnoj granici. Sjeverno-
zapadna granica je Gorje Kalnika, odnosno saobraćajni smjer Koprivnica — Križevci
a jugoistočnu granicu čini gorje Papuka i saobraćajnica Suhopolje — Daruvar.
Na sjeveroistoku, granicu čini Podravina, dok je jugozapadna granica plato
između Moslavačke Gore i Bilogore.


Bilogora je dakle vododjelnica između Dravskog odnosno Savskog sliva.
Najviši vrh Bilogore nalazi se iznad Gornjih Mosti — predjel Vijenci, na
307 m. N. V.„ u odnosu na obližnji npr. Bjelovar, sa 145 m. ili Koprivnica sa 149 m.,
te Virovitica sa 122 m. N. V.
Karakteristika reljefa Bilogore je, da se sastoji od niza grebena koji su okomito
ili koso položeni na glavni smjer protezanja na »Bilo« SZ — JI. Generalno
gledano, južne ekspozicije ponešto su blaže, te postupnije prelaze u svoje pobrđe.
Sjeverne ekspozicije su međutim dosta »oštrije« strmije i nalazimo gotovo planin


185