DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 99 <-- 99 --> PDF |
Milan Presečan, dipl. inž. šum. Uprava šuma Bjelovar PRIRODNI POKAZATELJI ŠUMA UPRAVE ŠUMA BJELOVAR Raznolikost šumske vegetacije uvjetovana je složenošću — raznolikošću litološko geološke građe i svega što iz toga slijedi uz ostale abiotske faktore, pa tako imamo lepezu šumskih zajednica u šumama Uprave šuma Bjelovar, čiji je sastavni dio i Šumarija Bjelovar. Počevši sa šumskim zajednicama uz rijeku Dravu — Šumarije Virovitica, Suhopolje — a radi se o šumskim zajednicama vrbe i topole (Šalici — populetum) preko nizinskih dijelova »ravničarskih« šumarija sa šumama hrasta lužnjaka i običnog graba, te brdskih šuma Bilogore i Moslavačke Gore, sve do šuma montanske bukve, čistih sastojina kitnjaka, te »Orno — Qurcetuma« i panonske šume bukve — jele Papuka, odnosno Psunja, Šumarija Lipik, Pakrac, Sirač, Daruvar i Đulovac. Grubo rečeno, dvanaest šumskih zajednica bitno različite strukture. Pedološka komponenta vezana je uz različitost geološko litološke podloge, koja je pojednostavljeno rečeno, građena u najnižem dijelu od aluvijalnih nanosa, u području Bilogore, okolnih zaravni pleistocenskih ilovina i lesnih naslaga. U gorju Papuka i Psunja, to su sedimenti karbonatnih i silikatnih stijena, te vrlo malo zastupljena geološka podloga eruptivnog porijekla na Moslavačkoj Gori. Slijedom toga, pedološka podloga je zastupljena sa dva odjela tala — automorfnim i hidromorfnim, te u okviru njih sa šest tipova tala: Euglej, Pseudoglej, Lesivirana, Smeđa, Rankeri i Rendzine. Ovo je elementarni prikaz ekološko biološke sadašnjosti šuma Uprave šuma Bjelovar, u domeni državnih šuma. ŠUMARIJA, na čijim se prostorima nalazimo, zauzima u mnogo čemu čelnu poziciju u odnosu na ostale Šumarije Uprave šuma Bjelovar. Ukupna površina šuma šumarije je 11.320 ha, »gradska« je šumarija, sa čak 72 šumska predjela, četiri gospodarske jedinice, prosječnim godišnjim etatom od 61.000 m:!, uz dodatne mase sušaca (ove godine 18.000 m3). Šume Bilogore BILOGORA je najniža gora Savsko-Dravskog međurječja Središnje Hrvatske. Pisanih dokumenata o njoj ima vrlo malo, osim uopćenih nekoliko rečenica i redaka, u pokojoj knjizi. Smjer protezanja joj je SZ — JI u dužini od 75 km., između Sokolovca na sjeverozapadnoj granici i Đulovca na jugoistočnoj granici. Sjeverno- zapadna granica je Gorje Kalnika, odnosno saobraćajni smjer Koprivnica — Križevci a jugoistočnu granicu čini gorje Papuka i saobraćajnica Suhopolje — Daruvar. Na sjeveroistoku, granicu čini Podravina, dok je jugozapadna granica plato između Moslavačke Gore i Bilogore. Bilogora je dakle vododjelnica između Dravskog odnosno Savskog sliva. Najviši vrh Bilogore nalazi se iznad Gornjih Mosti — predjel Vijenci, na 307 m. N. V.„ u odnosu na obližnji npr. Bjelovar, sa 145 m. ili Koprivnica sa 149 m., te Virovitica sa 122 m. N. V. Karakteristika reljefa Bilogore je, da se sastoji od niza grebena koji su okomito ili koso položeni na glavni smjer protezanja na »Bilo« SZ — JI. Generalno gledano, južne ekspozicije ponešto su blaže, te postupnije prelaze u svoje pobrđe. Sjeverne ekspozicije su međutim dosta »oštrije« strmije i nalazimo gotovo planin 185 |