DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 95     <-- 95 -->        PDF

K. Be/, a k: Prigušene oscilacije fenomena
rasta i prirasta praćene Levakovićevim
analitičkim izrazima,
N. Segedi : Primjenljivost Levakovićeve
»funkcije rastenja« uz današnje (tehničke)
mogućnosti,
N. Lukić : Primjena Levakovićeve formule
rasta u dendrokronologiji,
R. K r i ž a n e c: Postotak prirasta kao
pokazatelj za sječne zahvate,
M. Vidaković: Čuvanje genetskih resursa
šumskog i hortikulturnog drveća i
grmlja u Hrvatskoj, i
M. Vidaković i sur.: Radovi na podizanju
sjemenske plantaže na području
Š. G. »Krndija« i Š. G. »Papuk«.
U treći dio Zbornika uvrštena je, već
navedena »BIBLIOGRAFIJA Centra za
znanstveni rad HAZU — Vinkovce (1791—
—1990.)« koju su pripremili Katica Č o r-
k a 1 o, Nikola Segedi i Vlasta Š a 1 i ć.


Između prvog i drugog dijela nalazi
se fotografija prof. Levakovića s »potpisom
prof. dr. Antuna Levakovića snimljenom
iz Indeksa predavanja slušača
Dragutina Tadijanovića-, upisanom u
Gospodarsko-šumarskom fakultetu dne


13. listopada 1925«, kojim se potvrđuje
ljetni semestar šk. g. 1925/26. te govor
akademika Dušana K 1 e p c a pred rodnom
kućom prof. dr. Antuna Levakovića
u Rokovcima održanom 6. prosinca 1990.
Pozdravne riječi u prvom redu bile
su upućene uz 20-u obljetnicu rada Centra,
a na jubilej prof. Levakovića osvrnuli
se inž. T. Zovak, po struci šumar,
prof. Š. Meštrović, a inž. I. Oštrić svoj
govor posvetio je prof. Leavkoviću i »našim
profesorima ondašnjeg doba, koji
su nas obrazovali ne samo stručno nego
i politički«. Levaković je, naglasio je
inž. Oštrić »uvijek živio u znanosti, u
svojim idejama, rješavajući svoje ´skrižalje´...
i za kavanskim stolom«.


2 Akademik Dragutin Tadijanović prekinuvši studije
šumarstva posvetio se književnosti (Zabilježeno
za buduće generacije čitatelja Sum. lista).


Prikazati sadržaj pojedinih referata o
primjeni Levakovićevih »formula« premašuje
svrhu ovog prikaza. Stoga samo
jedna rečenica prof. Klepca da je »zahvaljujući
razvoju elektronike s modernom
kompjutorskom tehnikom, primjena
Levakovićevih formula, nekad za šumarsku
praksu neprihvatljiva, danas postala
gotovo redovito pomagalo u kubiciranju
stabala, u konstrukciji tablica drvnih
masa, tarifa, visinskih krivulja, krivulja
rasta itd.« (str. 18). Odgovor na pitanje
zašto su »Levakovićeve invencije
ostale uglavnom na papiru sve dok se
nisu pojavila elektronska računala« nalazimo
u činjenici, da je »potrošak vremena
za izračunavanje ... parametara ...
prema Levakovićevim procjenama uz određene
kontrole trajao 8—10 sati« (str.
16).


Iz zanimljivog, i za upotpunjavanje
biografije Levakovića prikaza K. Č o rkal
o izdvajamo, da je njegov djed Toma
kao graničarski vojnik došao iz Like
i udomio se u Slavoniji, u selu Retkovci,
a nakon dvije godine preselio se u Rokovce.
Osnovnu školu polazio je u susjednim
Andrijaševcima u kojoj se, bez
sumnje, isticao svojim umnim sposobnostima
kada je na poticaj posjednika
Mihaljkovića, koji je bio i školski nadzornik
te predsjednik školskog odbora
pošao na daljnje školovanje u vinkovačku
gimnaziju. Kako je u obitelji Levakovića
bilo devetoro djece to se Antun ne bi
mogao školovati da mu Mihaljković nije
osigurao stipendiju od Brodske imovne
općine. Zanimljivo je, da je iz matematike
imao četiri godine ocjenu »dobar«
(ni Tesia ni´je bio dobar matematičar u
gimnaziji), ali svih osam razreda iz grčkog
i latinskog jezika ocjena je bila
»izvrstan«. »U Šokadiji je«, piše autorica,
»živo kolektivno pamćenje... pa se
pamtilo i prepričavalo da su ga ljeti u
rana jutra viđali s knjigom u ruci seljaci
i pastiri kad su u svitanje kretali
u polja i šume« (str. 31).


Ovo je prilika zabilježiti još jednu
osobinu A. Levakovića. Pred drugi svjet