DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 91 <-- 91 --> PDF |
GLASNIK ZA SU. Vol. Zagreb, Dvadeset i osma knjiga Glasnika za šumske pokuse Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kao godišnjak za 1992. godinu izašla je iz tiska u studenome iste godine. Svi rukopisi, osim Bibliografije ZlŠ-a, datumirani su s primitkom 15. srpnja 1991. godine, tj. trebalo je preko jedne godine da stignu do čitatelja. Sadržaj ove 316 stranica opsežnog Voi. Glasnika sadrži: Nikola Lukič : Utjecaj strukturnih promjena jednodobnih bukovih sastojina na visinski i debljinski prirast, Željko Š p a n j o 1 : Zaštita prirode u općini Rab, Ivan M a r t i n i ć : Interakcije metode rada, radnih uvjeta i proizvodnosti rada pri sječi i izradi drva u proredama sastojina. Đuro R a u š : Hortikultura ruralnog područja istočne Slavonije u općinama Vinkovci, Vukovar i Županja. Uroš G o 1 u b o v i ć : Istraživanja ekonomskih posljedica sušenja jele u Gorskom kotaru (Tip I-C-40), Milan Glavaš i Marija Halambck : Mikoze hrasta lužnjaka i kitnjaka, Đuro R a u š : Vegetacija ritskih šuma uz rijeku Dravu od Varaždina do Osijeka s težištem na varaždinske podravske šume, Uroš Golubović: Istraživanje količinskih i vri´jednostnih gubitaka u obo- Ijenim sastojinama hrasta lužnjaka, te Đuro R a u š : i Josip V u k e 1 i ć : Bibliografija radova istraživača Zavoda za istraživanja u šumarstvu Šumarskog fakulteta u Zagrebu za razdoblje 1986— —1990. 1. Nikola Luki č svoja istraživanja proveo je u tri gospodarske jedinice na Papuku (Južni Papuk, Nastavno-pokusnog šumskog objekta Duboka Velika i SekuV1SKE POKUSE 28. 1992. linečka planina) te jedne na podbrežju Papuka (Slatinske prigorske šume). »Rezultati istraživanja se odnose na bukove jednodobne sastojine u pojasu klimazonalnih bukovih šuma panonskog dijela Hrvatske (Fagetum croaticum pannonicum Horv. 1938) (str. 25) starosti mladih u dobi od 9 do 21 godine, srednjodobnih starosti od 57 do 82 godine i starih od 104 do 126 godina. Rezultat i istraživanja: — tečajni godišnji visinski prirast bukve vrhuni u dobi od 18 godina i iznosi 0,56 m, a prosječni visinski prirast vrhuni u dobi od 28 godina i iznosi 0,428 m; — tečajni godišnji debljinski prirast bukve vrhuni u dobi od 28 godina i iznosi 0,409 cm, a prosječni debljinski prirast vrhuni u 39. godini s 0,117 cm. 2. »Zaštita prirode u općini Rab« Željka Španjola do sada je prvi temeljiti rad s područja zaštite prirode pristupačan i najširoj javnosti. Što više i prvi koji je na osnovu kompleksnih istraživanja predložio objekte koje treba izdvojiti iz redovnog gospodarenja ili na bilo koji drugi način postupanja s njima, kako bi ostali svjedoci vremena do prirodnog kraja svog životnog kruga. Predlaže ukupno 21 lokalitet (među njima i već postojeće rezervate) koje bi trebalo tretirati po Zakonu o zaštiti prirode, četiri stabla crnike i više biljnih vrsta. Maksimalni promjer stabla crnike na 1,30 m iznosi 131 cm. Autor je debljine stabala odredio mjerenjem opsega, pa je te dimenzije, obzirom na karakter rada (znanstveni rad), trebalo tako i iskazati, ali isto tako trebalo je te dimenzije navesti i s promjerom. Zašto? Zato, što se kod nas debljine, za razliku od Francuske, iskazuju promjerom a tko danas ima Nenadićev Šumarski kalendar ili Mali 177 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 92 <-- 92 --> PDF |
šumarski priručnik da iz njega pogledom u tablicu odredi promjer i tako dobije predodžbu o debljini. Ova primjedba ne odnosi se samo na Ž. Španjola nego i na druge autore, koji će možda iz praktičnosti mjeriti opseg mjesto promjera (uvijek se ne može na raspolaganju biti promjerka, a posebno ne ona preko 100 cm). 3. Pod naslovom »Interakcije metoda rada, radnih uvjeta i proizvodnosti rada pri sječi i izradi drva u proredama sastojina « Ivan M a r t i n i ć prikazao je rezultate istraživanja provedenih u jednodobnoj 47-godišnjoj sastojini kitnjaka, bukve i graba u Bilo gori, u 26. odjelu gospodarske jedinice Novigradska planina. Proređivana je sastojina s »približno 750 stabala po ha«, prosječni prsni promjer doznačenih stabala 20 cm. »Sastojina se nalazi na brdovitom terenu, izrazito ispresjecana strmim jarcima u smjeru sjever — jug s rasponom nagiba između 10 i 40 stupnjeva«. Za ispitivanja za sječu i izradu korištena su 1542 stabla. Autor je svojim istraživanja obuhvatio radno vrijeme, radne uvjete, potrošnju goriva i maziva, motornih ulja, opterećenja radnika bukom motorne pile te oštećenja stabala sječom i izvlačenjem. Kako cilj ovog prikaza nije rekapitulirati sve rezultate provedenih ispitivanja to nam je konstatirati, da »svako posječeno stablo ima za posljedicu jedno oštećeno stablo«. Obaranjem se, navodi autor, nepovratno oštećuje velik broj stabala (lomovi, izvale) a privlačenjem po vitalnost stabla najčešće lakša ili neznatna oštećenja. Pitanje je, međutim, da li je veća šteta ako se stablo prelomi ili izvali ili ošteti na žilištu, pa i na deblu. U prvom slučaju veći dio drvne mase može se iskoristiti a u drugom ozljeda može olakšati patogenih organizama u stablo te ga, u krajnoj liniji, također dovesti do propasti uz istodobno stvaranje žarišta infekcije. Udio oštećenja pojedinih dijelova stabla iznosi: žilišta 71%, korijena 4%, debla 20% i kroš nje 5%, a po vrsti oštećenja 48% oguljena kora, 37% zgnječena kora, i 13% lom — izvala i 2%, lom grana. »U usporedbi s konjskom zapregom, privlačenje adaptiranim velikoserijskim traktorom uzrokovalo je dvostruk o (podvukao O. P.) brojnija oštećenja« konstatira autor time da »obujam oštećenja raste s većom mehaniziranošću rada«. To znači, da u šumi mehanizacija ima granice u koliko se ne želi u krajnjem slučaju degradirati šumu. Stoga vratiti u šumu i konja u čemu nismo prvi. U Njemačkoj i Skandinavskim zemljama radi već 3000 sprega uz upotrebu »šumskih traktora«, a i u Francuskoj, kako čitamo u časopisu Forets de France et Action forestiäre (list za privatne šumoposjednike), za privlačenje tanjih sortimenata na pomoćno stovarište koristit će se konji. Korišćenjem konja smanjuju se troškovi privlačenja, zaštićuje tlo od erozije i oštećenja žilišta debla jedna je od tvrdnji. Zaprega konjske vuče troši 0,6 kW/h energije prema potrošnji šumskog, dakle lakšeg, traktora od l,6kW/h. 4. Četvrti i sedmi članak je Đure R a uš a : »Hortikultura ruralnog područja istočne Slavonije u općinama Vinkovci, Vukovar i Županja« te »Vegetacija ritskih šuma uz rijeku Dravu od Varaždina do Osijeka s težištem na varaždinske podravske šume«. U prvonavedenom članku, Hortikultura ruralnog područja ..., autor je opisao zelenilo, drvorede i perivoje u 70 sela od ukupno 75 u navedene tri općine, danas sela u Vukovarsko-srijemskoj županiji, sa stanjem 1985. godine. Sva sela prikazana su i kartografski. U tim nasadima, prema zbroju autora, utvrđeno je 117 dendroflornih vrsta od čega tri povijuše (glicinija — Wisteria sinensis, divlja vinova loza — Vitis vinifera i dvornik — Polygonatum baldschuanicum, svaka u po jednom primjerku). S po jednim primjerkom nalazi se još 34 vrsta, od dva do 10 primjeraka 42 vrste itd. Najveći broj stabala je pitomog oraha (65), obič |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 93 <-- 93 --> PDF |
ne smreke (61), šljive (56), bagrema (52), obične breze (49), žalosne vrbe (69), srebrnolisne lipe (46), azijske tuje (46), itd. Od ostalih vrsta navodim još pančićevu omoriku, ´japansku soforu, ginko i paulovniju. Brojnost vrsta omogućuje i uvid u mogućnost uspijevanja pojedinih vrsta te je tako putokaz za izbor vrsta kod budućih sadnji, obnova ili novih nasada. Na više mjesta autor i sugerira izbor vrsta. Tako npr., mjesto smreke (Picea abies), koja se pokazala nepovoljnom vrstom, predlaže sadnju piramidalnog pačempresa ili piramidalne tuje (str. 197), a kao preporuku možemo smatrati i rečenicu da »vrlo lijepi primjerci cera pokazuju dekorativna svojstva te vrste« (str. 185). »Zanimljiva je listača sofora« (str. 188) ali, s dodatkom, ne samo kao dekorativno drvo nego i s medonosnim cvjetovima i to u mjesecima srpanj/kolovoz tj. u vrijeme, kada je oskudica na drugoj pčeldnoj paši. »Suvisla« istraživanja vegetacije ritskih šuma uz rijeku Dravu od granice Slovenije do ušća kod Aljmaša obavljao je kontinuirano od 1985. godine do danas« bilježi prof Rauš. Posebni poticaj bio je gradnja hidroelektrana, jer se tim zahvatima, gradnja kanala i akumulacionib jezera, bitno mijenja i vodni režim. Tako se od manjka ili viška podzemnih voda suše bijela vrba, crna topola, bijela joha i rjeđe bijela topola a uz njih nastaju promjene i u nižoj vegetaciji. Prema tome ova istraživanja na pojedinim lokalitetima zabilježila su stanja, koja će se u budućnosti i bitnije izmijeniti. Autor je pronašao sedam prirodnih šumskih zajednica i zabilježio kulture crnog oraha (u dvije gospodarske jedinice b. varaždinskog Šumskog gospodarstva ukupne površine 144,93 ha) te vrba, topola, bagrema, crne johe i običnog bora, dakako sve na području ritskih šuma. 5. Dva članka ima i Uroš G o 1 u b ović. Iz jednog, »Istraživanja ekonomskih posljedica sušenja jele u Gorskom kotaru (Tip I-C-40)« vidi se da je masa deblovine do 24 m visine za 7% manja od mase deblovine zdravog stabla s posljedicom za 20,2%. manje pilanske oblovine kao najvrednijeg sortimenta. Kako je udio trupaca »F« kvalitete u oboljeloj sastojini za oko 12% manji u odnosu na zdrave to se u novčanom iznosu odrazuje s manjkom od 15,4%. »Istraživanja količinskih i vrijednosnih gubitaka u oboljelih sastojina hrasta lužnjaka« drugi je članak U. Golubovića. Zaključak ´je istraživanja gubitaka da »u slučaju sušenja hrastovih sastojina ukupni količinski gubici na drvnoj masi iznose 32,67% (oko 33%.), a vrijednosni 43,84%. (oko 44%), što je znatno i zabri njavajuće«. 6. Milan Glavaš 1 Marija H a 1 a m- b e k istraživali su »štetne gljive na lužnjaku i kitnjaku nekoliko godina, i to u njihovom cijelom arealu« i rezultate tih istraživanja za »neke od gljiva utvrđenih na bolesnim stablima obiju vrsta hrastova « saopćili su u članku s naslovom »MIKOZE HRASTA LUŽNJAKA I KITNJAKA «. Neke od gljiva specifične su za jedan, neke za drugi a određeni broj napada obje vrste. Od pojedinih vrsta navodimo traheomikozu Ophiostoma quercus (Georgev.) Nannf. kao »prvu gljivu koja naseljava ozljede živih stabala, panjeve, čeone strane trupaca i druge ostatke u šumi« prouzroku´jući plavilo bijeli hrastovine. Ova se gljiva, između ostalih stotinu, nalazi i na razvijenom žiru odakle može prijeći i na ponik (mladu biljku) uzrokujući njegovo venuće. Armilarillaria mellea (Vahl. ex Fr.) Karst, uzrokuje brzo trulež drva bijeli stojećih sušaca i oborenog drva pa stoga treba suha stabla što prije posjeći i drvo izvesti iz šume. Tako i »na sve navedene gljive (u članku) možemo utjecati jedino toliko da gospodarskim mjerama podržavamo što bolju vitalnost stabla i cijelih sastojina. Jedino se izravno možemo boriti protiv hrastove pepelnice« završne su rečenice autora. Dodajmo i novost, pa i zanimljivost, da je »prvi put |