DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 86 <-- 86 --> PDF |
KNJIGE I ČASOPISI Monografija ŠUME U HRVATSKOJ Oktav format, 340 stranica 280 ilustracija Zagreb 1992. Izdavači knjige »Šume u Hrvatskoj« su Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i »Hrvatske šume«, javno poduzeće za gospodarenje šumama i šumskim zemljištima Republike Hravtske. Glavni i odgovorni urednik je prof, dr. Đuro Rau š a članovi Uredništva su dipl. inž. Josip D u n d o v i ć, prof, dr. Milan Glavaš, dr. Nikola K o m1 eno vic, dr. Ante P. B. Krpan, prof, dr. Ante Krstinić, prof. dr. Slavko M a t i ć i prof. dr. Šime Meštrović, tehnički i likovni urednik Rudolf Špan j o 1. Matrice za kartu šumskih zajednica Republike Hrvatske izrađene su u Leksikografskom zavodu »Miroslav Krleža« a tisak Grafičkog zavoda Hrvatske u Zagrebu. SADRŽAJ i AUTORI Predgovor — dipl. inž. Ivan Tarnaj , ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Hrvatske, Uvod — Đ. Rauš, Klima Hrvatske — Z. Seletković i Z. K a t u š i n, Šumska tla Republike Hrvatske pri kraju XX. stoljeća — B. Mayer, Biljni svijet hrvatskih šuma — Đ. Rauš , I. Trinajstić, J. Vukelić i J. Medvedović, Vegetacijska karta šumskih zajednica Hrvatske — I. Trinajstić, Đ. Rauš, J. Vukelić i J. Medvedović, Uzgajanje šuma — S. M a t i ć i J. Skend e r o v i ć, Šumsko sjemenarstvo — S. Matić , Šumski rasadnici — A. Dokus, S. Orlić, Ž. Orešković, M. Zgela, S. Matić i M. O r š a n i ć, Šumske kulture i plantaže — S. Mat i ć, A. Dokuš i S. Orlić, Oplemenjivanje šumskog drveća — A. Krstinić, Ž. Borzan, J. Gračan, I. Trinajstić, D. K a j b a, D. Mrva i M. Gradečki, Fiziologija i prehrana šumskog drveća — N. Komlenović, Uređivanje šuma — Š. Meštrović, A. P r a n j i ć, Z. Kalafadžić, R. Križanec, K. Bezak i D. Kovačić, Iskorišćivanje šuma — A. P. B. Krpan , Zaštita šuma — M. Glavaš, M. Hara- pin i B. Hrašovec, Lovna fauna hrvatskih šuma — D. R aguž, i M. Grube š i ć, Zaštićeni prirodni objekti u hrvatskim šumama — Đ. Rauš, Š. Meštrović, I. Trinajstić, J. Vukelić, i Ž. Š p anjol, Hrvatski biljni endemi — Ž. Borzan , A. L o v r i ć, i M. R a c, Ekološka i gospodarska vrijednost šuma u Hrvatskoj — B. Prpić, Znanstvenoistraživačke ustanove i istra živački rad — J. Gračan, Pregled povijesti hrvatskih šuma i šumarstva — O. Piškorić i J. Vukelić, Hrvatsko šumarsko društvo — N. K o mlenović, O. Piškorić i I. Marice v i ć, |
ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 87 <-- 87 --> PDF |
Šumarski i lovački muzeji — N. Lukić , Feljton o stablu i šumi — M. P e i ć, Pjesme o šumama — D. Tadijanović, 1. G. Kovač i ć i M. Krmpotić, Forests of Croatia — sažetci, Kazalo pojmova i imena, Autori fotografija. Samostalna karta u mjerilu 1:500.000 karta šumskih zajednica Republike Hrvatske. Autori fotografija su: K. Arač — 11, Arhiv Brijuni — 1, Arhiv katedre za uzgajanje šuma — 5, Ž. Borzan — 3, f. Cicnjak — 1, A. Dokuš — 5, I. Đuričić — 4, T. Đuričić — 1, Etienne — 13, A. Frković — 15, M. Glavaš — 1, M. Gradečki — 2, P. Gul — 1, M. Harapin — 4, B. Hrašovec — 3, A. Huber — 2, N. Komlenović — 4, A. Kopešić — 1, Ž. Koprolčec — 1, R. Kran´jčev — 5, A. P. B. Krpan — 9, A. Krstinić — 3, B. Mayer — 5, P. Miljovski — 1, I. Mrzi jak — 2, Đ. Nikolandić — 1, V. Novak — 1, Ž. Oreškovič — 2, S. Orlić — 2, K. Posavec — 2, B. Prpić — 7, M. Rac — 8, D. Raguž — 2, Đ. Rauš — 14, T. Starčević — 19, F. Šabić — 1, Č. Šilić — 2. Ž. Španjol — 3, A. Tomašević — 1 i J. Vukelić — 46. KOMENTAR Usporedi li se naslov knjige — Šume u Hrvatskoj — i njezin sadržaj vidi se, da ona sadrži više od prikaza naših šuma; sadrži informacije o svim elementima proizvodnje drvne mase tj. elemente o kojima ovisi rast i prirast šumskog drveća i sastojina, te sadržaje koji nisu odlučni za razvo´j šumskih sastojina (iskorišćivanje, zaštićeni prirodni objekti u hrvatskim šumama, npr.). Možebitna primjedba, da se sve to nalazi i u Šumarskoj enciklopediji nema opravdanja, jer je ŠE zadnji svezak izašao 1987. godine a prvi sedam godina prije a tijekom nekoliko godina postignuti su i novi rezultati na obrađenim područjima, kako svjedoči i citi rana literatura. K tome o oplemenjivanju i prehrani drveća govori se samo o onome što se, da tako kažemo, praktički odnosi na naše vrste i naše šume. B. Maye r npr., naglašava da se prikazuje stanje »šumskih tala Republike Hrvatske pri kraju XX. stoljeća«, jer su »tijekom posljednja tri desetljeća prikupljene o tlima Republike Hrvatske znanstvene spoznaje najšireg gospodarskog i ekološkog značenja.« Uz navedeni sadržaj potrebno je dodati: 1. Mjesto naslova »biljni svijet hrvatskih šuma« bolje bi odgovarao »šumske zajednice«. K navedenoj literaturi treba dodati, da je autorica, — Hruška — Dell´ U o m o, rezultate svojih istražiavnja o »pokrovu Moslavačke gore« objavila 1977. godine u Šumarskom listu. 2. U tekstu »uređivanje šuma« nalaze se i podaci o broju gospodarskih jedinica po područjima, o šumskom fondu u pojedinim područjima razvrstan po dobnim (za jednodobne) ili dcbljinskim (za preborne šume) razredima i razlLičeno za državne od privatnih šuma; po područjima dani su i podaci o godišnjem etatu za I/l polurazdoblje od 1986. do 1995. godine — dakle to je sažeta najnovija statistika. Za čitanje prosječne drvne zalihe i prosječnog godišnjeg prirasta (tabl. 4.) potrebno je pročitati i Napomenu ispod tablice. Iskazanu površinu od 600 000 ha čistina za pošumljavanje, iako ´je bio ograničen prostor za cjelokupni tekst, trebalo je makar kratko obrazložiti. Na pitanje, zašto tekst potpisuje čak osam autora odgovor nalazimo u činjenici, da je obrađen povijesni razvoj (uređivanja šuma), izmjera šuma u Hrvatskoj, kartografija šuma, tipološka osnova uređivanja šuma i, kako je već navedeno, šumsko bogatstvo i razvoj. Navod, da se »pri Šumarskoj akademiji osniva dugogodišnji geodetski tečaj« (str. 139, 1. stupac zadnji red) ne odgo 173 |
ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 88 <-- 88 --> PDF |
vara stvarnosti, jer je taj tečaj bio DVOGODIŠNJI. 3. U poglavlju »iskorištavanje šuma« nalazi se niz statističkih podataka od »strukture drvne mase po vrstama drveća u Hrvatskoj, strukture izrađenih sortimenata prema namjeni u državnim šumama « u 1990. godini ili »razvoja brojnog stanja motornih pila u iskorišćivanju šuma u razdoblju 1977—1989. godine«, itd. Autor je dao i pregled »eksploatacijskih parametara traktora« ali i fotografiju »razornog djelovanja traktora na slabonosivim tlima nizinskih poplavnih šuma«. Možemo vidjeti i fotografiju konja samaraša tj. koji na samarima iznose ogrjevno ili kratko drvo iz sječine do pomoćnog stovarišta. U okviru teksta »pregleda povijesti hrvatskih šuma i šumarstva « nalazi i foto iz početka izvlačenja hrastovog trupca konjima. Ta slika nesumnjivo asocira isključivo na prošlost. Međutim prema časopisu »La foret francaise et 1 Action forestiere« (1992) konj se danas vraća u šumu za izvlačenje posebno tanjih sortimenata. 4. U »zaštiti šuma« najznačajni štetnici entomofaune i bolesti razdvojeni su i opisani odvojeno za kontinentalne šume i šume Jadranskog područja, te slijedi prikaz štetnika i bolesti šumskog sjemenja te »integralne zaštite šuma«. Zašto u literaturi nije navedena knjiga prof. dr. Zl. Vajd e Integralna zaštita šuma, izašla 1971. godine? 5. Koga zanima stanje lovne divljači i mogućnosti odstrela naći će ga u prikazu »Lovna fauna hrvatskih šuma«. Dva su statistička pregleda, jedan za sva lovišta a jedan za lovišta poduzeća »Hrvatske šume« za stanje 1990. godine. Šumarstvo gospodari na svega 10% površina svih lovišta, ali se u njima nalazi pretežni dio visoke divljači, oko 50%, uz izuzetak srneće koje se nalazi nešto ispod 10%; fazana u državnim lovištima tri je postotka od ukupnog broja u svim lovištima, a zeca i trčke samo 2%. Priložena je i statistika trofeja iz Hravtske nagrađenih na Međunarodnoj izložbi lovačkih trofeja 1981. godine u Zagrebu. Tekst je dopunjen s 25 vrlo efektnih fotografija, visoke i niske divljači sve u boji osim dvije,zatim čeke i lovačkog dvorca »Spačva« pod snijegom od deset autora. 6. U »Zaštićenim prirodnim objektima ...« navedeni su 7 i ukratko opisani nacionalni parkovi a od specijalnih rezervata šumske vegetacije navedena su 32 a opisana 15. Naveden je i Velebit — park prirode i svjetski rezeravat biosfere, te planina Biokovo. Ovome je dodan i popis zaštićenih pojedinih biljnih i životinjskih vrsta. Tekstu o planini Biokovo treba dodati, da za nju postoji i posebna periodika — ACTA BIOCOVICA — koju je pokrenuo prirodoslovac fra dr. Jure R a- di ć u okviru Instituta »Planine i more« u Makarskoj. U drugom svesku A. B-a, ložena je i statistika trofeja iz Hrvatske vio je svoja istraživanja »hrastova blokovskog područja (str. 1—103) i sadrži radove više šumara (I. S p a i ć a, M. V idakovića, P. Fukareka, Ž. Vrdoljaka, V. Šabića i M. Rukavine). A.B. su omogućila da se nakon 30 godina rezultati istraživanja šumske vegetacije Biokova, na osnovu 36 primjernih ploha, koje su u okviru tadašnjeg Instituta za eksperimentalno šumarstvo JAZU-a obavili D. J e d 1 o v s k i i Ž.Vrdol j ak. Tekst o park-šumi Jankovac korigira se time da »stara šuma obične bukve« zauzima manji dio i to u gornjem dijelu i okvir je proplanka i jezgra. Veći dio su sastojine starosti oko 100 godina uzgojene nakon sječe za osiguranje potrebnog drva za staklanu vlasnika tog dijela papučkih šuma grofa Jankovića. 7. Kao koautor »Pergleda povijesti hrvatskih šuma i šumarstva« naglašavam da je osnovna težnja, radi ograničenosti prostora, ograničena na periodizaciju ne samo po vremenu nego i prostoru od 17. |
ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 89 <-- 89 --> PDF |
stoljeća tj. od vremena kada je feudalizam na oštroj silaznoj liniji. 8. »Nadzorništvo za pošumljivanja krasa«, osnovano 1878. godine 1947. godine zamijenjeno je Upravama za pošumljavanje i melioracija krša u Rijeci i u Splitu. Praksa za obnovu šume na degradiranom dijelu Kraškog područja trebala ´je biti pomognuta Institutom za pošumljivanja i meloraciju krša, koji je također osnovan 1947. godine sa sjedištem u Splitu. Da te ustanove nisu prestale djelovati već nakon tri odnosno pet godina danas bi se mogao dati odgovor, koji se tipovi degradiranih šuma, počam od šibljaka ili gariga dalje, mogu pretvoriti u »gospodarske« sastojinske oblike a koji ne. Rezultati prvih izvedenih podmladnih (resurekcionih) sječa kao i sadnja hrastovog žira pokazala su da tome stoje na putu prirodna ograničenja (primjer podmladne sječe hrastovog džbunjaka kod sela Polače nedaleko Knina ili sadnja hrastovog žira kod Muca, pa i sadnja žira na Krku kojeg je četrdesetih godina prošlog stoljeća obavio Josip Ressel). 9, Osnivanje »prvih šumskih kultura u kontinentalnom dijelu Hrvatske« datumirano je početkom XIX. stoljeća. To se vjerojatno odnosi na Laudonov ga´j u Lici na Krbavskom polju, jer je u Šumarskoj enciklopediji navedeno, da je taj gaj podignut za vrijeme francuske vladavine, tj. za vrijeme postojanja »Provincija Ilirske pokrajine« (1809— —1914). Međutim Laudon nije bio francuski nego austrijski vojnik a oko 1750. godine bio je kapetan u ličkoj krajiškoj pukovniji,1 dakle 60 godina prije francuske vladavine. Prije Ilirije planirana su pošumljivanja u istoj Pukovniji i u drugoj polovini XVIII. stoljeća2 a da li je od toga što ostvareno ostaje otvoreno pitanje odnosno trebalo bi provjeriti na 1 Potočić , 2.: Laudov gaj. šumarski list CXIV (1990), str. 195. 2 K o s o v i ć, B.: Prvi šumarski stručni opis i nacrt šuma na Velebitu i Velikoj Kapeli. Ibid. XLVVIII (1914), str. 306. lokalitetima koji se navode kod Kosovića. Utjecaju francuske vladavine može se pripisati podizanje borove kulture Bosiljevo na području tadanje Slunjske krajiške pukovnije, koja je, prema Tomiću, 3 nastala tako, da se »od 1828 do 1842. godine 214 ralih pustare pretvorilo u prekrasan borik« ... Isto tako, bilježi Tomić, »u Babinoj gori, si. nar, slunjskoj regimenti... su ponajviše na brazde posijali borovo seme« a ima jedna dolina, na kojoj su posijali želud (hrastov žir) s najboljim uspjehom«. 10. Posebno priznanje zaslužuje zamisao, da se u ovoj knjizi nađe i tekst, koji nas upoznaje, kako su stablo i šuma našli odjeka u likovnoj ili pisanoj umjetnosti. Taj »zadatak« povjeren je slikaru, povjesničaru umjetnosti i piscu akademiku Matko P e i ć u, koji je svoj prikaz naslovi »Feljton o stablu i šumi«. Prvi dio je s naslovom »stablo i šuma u svjetskoj likovnoj umjetnosti« a drugi dio s naslovom »Stablo i šuma u hrvatskoj književnosti i likovnoj umjetnosti«. Kao svi Peićevi tekstovi tako se i ovaj čita sa zanimanjem i bez poteškoća upoznavajući šumare, kakva je »uloga stabla i šume«, objekta rada i zvanja, »formiranju motiva i izraza u svjetskoj i hrvatskoj književnosti.« I više, jer »Slavoniji, jednoj od najbogatijih hrvatskih regija šumom, pripala je čast da baš njezin sin, veliki knjiženvik renesanse Jan Panonije Česmički bude izabran za prvog pjesničkog predstavi jača ne samo šume nego uopće stabla kao originalnog organizma Prirode. Čitajući njegovu pjesmu ´Stablo govori´, treba imati na umu da to piše pisac svjetske, renesansne naobrazbe. Koliko god je to pjesma botanička, šumarska, ona je i duboko filozofska. Govori o tragičnoj ljudskoj sudbini, o teškoći čovjeka kojemu je život nalik životu stabla« (str. 303). Pjesma se 3 T o m i ć, A, nadzornik lugovah u c. kr. narodnoj ogulinskoj regimenti br. 3: PREDLOG kako da se občuvaju šume u potrebitom stalištu, i kojih se pri tom pravilah deržati valja. List mesečni horvatsko-slavonskog Gospodarskog Družtva, 1843. u br. 9, 11. i 12. 175 |
ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 90 <-- 90 --> PDF |
u cijelosti nalazi u sklopu Peićevog teksta. Koji su autori još navedeni, i citirani, treba vidjeti u samoj knjizi. K tekstu priloženo je i nekoliko reprodukcija u vezi s temom a posebno ističemo reprodukciju slike, »Šetnje u šumi« Adolfa Waldingera (Osijek, 1843— —1904) te dvi´je suvremenika, šumara P o s a v c a. Od K. Posavca reprodukcije su u boji i to »drvo uz potok« i »tetrijeb «. Priložene su i pjesme akademika pjesnika Dragutina Tadijanovića, koji je studirao i šumarstvo, pjesnika Ivana Gorana Kovačića i šumara Milana Krmpotića. 11. Kako je u podnaslovu ovog prikaza navedeno, tekst je dopunjen s 280 ilustracija — fotografija. Uz izuzetak nekoliko, kao onih s početka našeg stoljeća Etienne-a iz slavonskih hrastovih šuma te nekih drugih, sve su u boji vrlo dobre reprodukcije. Dobru reprodukciju omogućio je i kvalitetan, bezdrvni papir. Autori fotografija i broj pojedinih autora naprijed su navedeni. Uz članove Šumarskog fakulteta brojne su i fotografije i onih iz operative kao A. Frkovića, T Starčcvić, mladog K. Arača i dr. Ova je knjiga dakle omogućila, da brojne fotografije dođu na vidjelo, da afirmiraju kako autore tako i naše šume i prirodu uopće i u najširoj javnosti a nemali broj ubrajaju se u vrhunske te djelatnosti. Izdvojiti pojedine prelaze okvir ovog prikaza a od toga izuzimam foto Đ. Rauša Premužićeve staze na Velebitu i to na njezinom najtežem dijelu man´je za izvođenje a više za trasiranje/´ Duhovit je ovitak knjige: na prednjoj stranici mlada (srednjodobna) hrastova sastojina a kada pređemo knjigu na kraju »nađemo se« u prastaroj, još neiskorišćivanoj, sastojini, sastojini koju je ovjekovječio Etienne. U knjizi su i dva kartografska priloga, u tekstovnom dijelu »položajni nacrt 4 O inicijatoru, projektantu i realizatoru velebitske transverzale duge 65 km, od Planinarskog saveza Hrvatske nazvana Premužićeva staza, vidi Šum. list 1980. br. 5—6, str. 287—290. šume općine si. i kr. grada Zagreba na Sljemenu« iz 1931. godine te kao samostalan prilog »Karta šumskih zajednica Republike Hrvatske« koju su priredili 1. Trinaistić, Đ. Rauš, J. Vukelić i J. Medvedović. Mjerilo, 1:500.000, i izrada u boji rasprostranjenja pojedinih šumskih zajednica povezanih s brojevima u legendi omogućena je lahka orijentacija na njoj. ZAKLJUČAK Izdavači monografije »Šume u Hrvatskoj «, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Javno poduzeće »Hrvatske šume «, zadužili su ne samo šumarsku nego cjelokupnu hrvatsku javnost. Zadužili, jer knjiga, reprezentativno opremljena, pruža informacije o hrvatskim šumama i djelatnostima koje osiguravaju proizvodnju drvne mase i njezinu zaštitnu — ekološku funkciju. Omogućuje i pogled u prošlost hrvatskog šumarstva od unazad dva i pol stoljeća tj. od vremena kada se šumi počinje posvećivati elementarna briga kao društvenog, općenarodnog dobra a ne samo kao dobra pojedinca ili pojedinih staleža, feudalaca. Ova monografija trebala bi se naći u svakoj, osobito osnovnoj, škoii jer će, posebno zbog brojnih ilustracija, olakšati nastavnicima govoriti ne samo o šumi nego i o prirodi uopće.-"´ To je, vjerojatno, bila namjera i izdavača, jer naklada iznosi 5000 primjeraka. Konačno, nesporno je da »šumu treba štiti od svih koji uživaju blagodati, tj. od cijelog društva, a najmanje od šumara i šumarskih organizacija. Katastrofalna onečišćenja zraka, vode i tla, hidromelioracioni radovi, izgradnja cesta, dalekovoda, plinovoda, kanala i dr. utječu na brzo propadanje šuma, a da na to šumari koji gospodare šumama nemaju nikakvog utjecaja«. (Matić — Skenđerović, str. 95). Oskar Piškori 5 Učiteljica u jednoj splitskoj osnovnoj školi pedesetih godina djeci u I. razredu o šumi govorila je prema tekstu u dječjoj enciklopediji »Znanje i radost«, koju je 1943. godine izdao Hrvatski izdavački bibliografski zavod u Zagrebu. |