DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 80     <-- 80 -->        PDF

To su:


— Naputak za rad okružnih šumarskih ureda (1827),
— Rasprava o povijesti šuma na Krasu i uzrocima njegove obešumljenosti (1831)
te

Službene opaske o predloženom Prijedlogu o organizaciji primorskih šumskih
i rentnih gospodarstava (1836).
Državne šume u Istri, prema Resselu, bile su Motovunska šuma (2.800 kat.
rali od čega 787 rali hrastovih sa zakrivljenim deblima, dakle posebno traženih
za ondašnju brodogradnju), do 1854. godine u državnom posjedu šuma Kontija (uz
Limski kanal) kao i manji kompleksi Velika i Mala Kornerija te Vidorno. Pod
upravu u Motovunu spadala je i šuma Dletvo kod Klane te 170 kat. rali hrastovih
sasto´jina na otoku Krku u predjelima Gardnja, Spina i Monkjel8


Motovunska šuma, koja se nalazila s obje strane rijeke Mirne, bila je izvrgnuta
poplavama s velikim količinama nanosa iz obešumljenog perimetra rijeke,
potakla je Ressela da izradi projekt odvodnjavanja. Naglasili smo »nalazila se s
obje strane rijeke Mirne«, jer gradnjom ceste prije dvadeset godina na lijevoj strani
Mirne s usporednim kanalom danas se šuma nalazi samo s desne strane kanala
(korita Mirne). Prigodom tih radova utvrđeno je da se žilište stabala nalazilo
i do 80 cm ispod razine tla, tj. godišnji nanos iznosio je u prosjeku gotovo
1 cm. Usput navodimo da je niveleta dna kanala viša od niveleta prirodnog korita
Mirne te novo korito ne utječe na visinu razine podzemnih voda.


U mornaričkoj upravi


U ljeto 1838. godine, Ressel prelazi u Mornaričku upravu, brodograđevnoj jedinici
sa sjedištem u Trstu. Radna mjesta su mu bila u Motovunu, Veneciji i
Trstu.


Zadaća šumarskog stručnjaka bila je obskrba drvom potrebnim za gradnju
brodova, a znamo da je tada drvo bilo još jedini građevinski materijal koji se
koristio u tu svrhu. Posebno su bili traženi zakrivljeni dijelovi stabala (debla i
jačih grana) pa su se u tu svrhu poduzimale i određene uzgojne mjere za proizvodnju
(rast na deblu) potrebnih količina. Korišćena je gotovo isključivo hrastovina.


Radom u MU Ressel počinje nakon odgovarajućeg tečaja u venecijanskom
brodogradilištu i položenog ispita u svojstvu mornaričkog šumarskog agenta u
Motovunu. Kasnije je postavljen za predstojnika Mornaričke šumarske agenture
u Motovunu. Agentura, tj. uprava, nalazila se u Motovunu, jer su tada pod MU
prešle sve državne šume. Iz Motovuna premješten je 1843. godine u intendaturu
mornaričkog skladišta u Veneciji (Intendatur der Marinenmagazin) a odatle u
centralu u Trstu u svojstvu mornaričkog šumarskog podintendanta. Godine 1855.
imenovan je intendantom uz povišenje godišnje plaće na 1000 forinti, koja je do
tada, i to od prvog dana službovanja, iznosila 780 forinti11. Taj iznos dodijeljen
je kao mirovina i njegovoj udovici te ima po današnjoj terminologiji, značenje
priznanja za životno djelo Josipu Resselu jer je inače mirovina udovice iznosila
ispod polovice plaće.


8 U publikaciji »Statistika šuma i šumske privrede za 1938. godinu« (Jugoslavije) državni šumski
posjed na otoku Krku iznosio je 105 ha.


!> Prema podacima u novinama »Laibacher Zeitung« (Lljubljanske novine) iz 1828. godine (1. godište)
prosječna cijena vagana (61,5 litra) pšenice iznosila je 5 forinti 56 krajcera, prosa 3 for. 5 kr., zobi
i for. i 21 3/4 kr. a 1 funta (0,5775 kg) govedine stajala je 5,5 krajcera.


166