DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 76 <-- 76 --> PDF |
A. KACZMAREK: PARK PAACOWY W MANIEECZKACH U časopisu Poljskog šumarskog društva SYLWAN, br. 1 92, nalazi se i članak Antuna Kaczmareka: Park paacowy w Manieczkach (Park oko dvorca iManieczki). Povod pisanju su tri obljetnice: 240. godišnjica rođenja i 165. godišnjica smrti generala Jozefa W y b i c k i - j a, te 190. godišnjice Pjesme legionara (Piešni Legionowej). Pravi razlog spominjanja ovih godišnjica je taj, sto su one i godišnjice vezano uz poljsku himnu »Jeszcze Polska nie zginela«, odnosno poljske nacionalne himne. J. Wybicki, kao vojnik (časnik) poljskih legionara u Napoleonovoj vojsci u San Reggio Emilia, ispjevao je Pjesmu legionara kao borbenu pjesmu svojih suboraca, koja ´je kasnije postala poljska narodna himna. Ove obljetnice našle su mjesto u Sylvvanu jer se oko dvorca, koji je spomenički objekt, nalazi park, kojeg je posadio vlasnik Wybicki, od raznovrsnih listača (bukve, graba, lipe, kestena, vrbe i dr.). Uz članak je i foto stabla bijele vrbe, danas dvi´jestogodišnjakinje, koja je proglašena spomenikom prirode imenom generala Jezera Wybickiego. U Šumarskom listu bilježimo ovaj članak, jer su Ilirci preuzeli Wybickiegovu pjesmu kao hrvatsku budnicu JOŠ HRVATSKA NI PROPALA! O. P. |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 77 <-- 77 --> PDF |
OBLJETNICE JOSIP RESSEL. šumar i izumitelj (1793—1857) Josip Kozarac i Antun Levaković spadaju u najistaknutije hrvatske šumarske stručnjake, čiji je život i djelovanje prikazano u posebnim knjigama. Također je u posebnoj knjizi prikazan život i rad istaknutog šumara i izumitelja Josipa Ressela, koji je dao značajan doprinos razvoju šumarstva na teritoriju Hrvatske. ´ "P a-/i Josip Kozarac je uz značajnog šumarskog radnika bio i ostao i značajan pisac; Josip Ressel manje je poznat po svom radu u šumarstvu a više kao pronalazač, posebno brodskog vijka (propelera). To su bili motivi za objavljivanje opširnijih K0ZARAC .koLimženje.zigrebl«"511 5´ ° trid ^to j godišnjici njegove smrti. Jugoslavensko šumarJ° SI P KOZARAC kniifc™ik Vinkovcbi01988. rađ ° Va :´ i šumar. JAZU, Centar za znanstveni rad Vinkovci. "Vladimir Murko : JOSIP RESSEL, življenje in delo. Ljubljana 1957 ´ Zbornik o ANTUNU LEVAKOVICU. JAZU, Centar za znanstveni rad Vinkovci. Vinkovci 1992. |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 78 <-- 78 --> PDF |
njihovih biografija. Antun Levaković, međutim, posebnu biografsku knjigu zaslužio je znanstvenim radom u šumarstvu. JOSIP RESSEL DO ZAVRŠETKA ŠKOLOVANJA Josip Ressel rodio se 29. lipnja 1793. godine u Chrudimu (središnja Češka). Nakon osnovne, češke županijske škole nastavlja školovanje u gimnaziji u Linzu i po njezinom završetku 1809. godine upisuje se u dvogodišnju topničku školu u Češkim Budeovicama. Topničku školu završava, kao i prethodne, s odličnim uspjehom, ali zbog slabog tjelesnog ustroja ne ostaje u vojsci te 1811. godine nastavlja studij na bečkom Sveučilištu. Počinje studirati medicinu koju kasnije zamjenjuje studijem državnog računovodstva i dvojnog trgovačkog knjigovodstva, opće tehnologije, kemije, ljekarničke kemije i prirodoslovlja, kako je naveo u »konduitskoj listi« (upitniku za službenički list) 1845. godine. Zbog pogoršanih materijalnih prilika roditelja prekida studij kako bi radom, crtanjem i krasnopisom, osigurao vlastitu životnu egzistenciju i egzistenciju roditelja. Jedan njegov rođak, Jelinek, bio je osobni sluga austrijskog cara Franje I. i njegovim posredstvom car mu iz vlastitih sredstava dodjeljuje stipendiju za studij šumarstva u nedavno osnovanom Šumarskom zavodu — školi u Mariabrunnu kod Beča.2 Studij je trajao dvije godine i Josip ga s odličnim uspjehom završava 1816. godine. Caru se Ressel zahvalio ne samo svojim odličnim uspjehom, nego i poklonom jedne minijaturne slike koja prikazuje bitku kod Leipziga 1815. godine (»Velika bitka naroda« u kojoj je bio nepovratno poražen Napoleon). Iako je slika minijaturnih dimenzija, lik cara Franje I. bio je prepoznatljiv. SLUŽBOVANJE Službovanje Josipa Ressela možemo podijeliti u tri razdoblja: razdoblje kotarskog šumara u Pleterju, razdoblje u Provincijalnoj upravi državnih posjeda za Primorje (u daljnjem tekstu PU) i razdoblje u Mornaričkoj upravi, brodogradilištu ratne mornarice, u Trstu (u daljnjem tekstu MU). Prvo razdoblje traje od 1817. do kraja 1820. godine, drugo od početka 1821. do ljeta 1838. godine i treće od 1838. do 1857. godine, do smrti. Pleterje Za kotarskog šumara u Pleterju, Kranjska, Ressel je postavljen odlukom samoga cara. Na pitanje kako da Ressel kao Čeh ne dobiva mjesto u Češkoj ili u Austriji nego u Sloveniji, Sevnik3 daje prihvatljiv odgovor da u tada vodećim šumarskim krugovima, i u Austriji i u Češkoj, Ressel nije bio poželjan kao šumar zbog visokog obrazovanja, za razliku od starijih kadrova bez veće stručne naobrazbe. Također može biti i razlog, piše dalje Sevnik, da je središnja bečka vlast nastojala u Kranjsku, dakle zemlju Slovenaca, postavljati neslovence u cilju slab ljenja slovenačkih slobodarskih težnji. No, Ressel nije bio nositelj germanizacije, što dokazuje i činjenica da je odmah po dolasku u Pleterje prionuo učenju slo -´ šumarski zavod ili škola — die Forstlehranstalt osnovana je 1813. godine, 1869. pretvorena je n Akademiju. Akademija je djelovala do 1874. godine kada je ukinuta a studij šumarstva uključen je u Visoku školu za kulturu tla — die Hochschule Hir Bodenkultur u Beču, koja je počela s radom 1875. godine. 3 Franjo Sevnik : RESSEL kot gozdarj. Gozdarski vestnik XV (1957), str. 300. |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 79 <-- 79 --> PDF |
venskog jezika, dakle jezika naroda s kojim je živio i u kojem je djelovao. Da je kao takav bio prihvaćen i od naroda, potvrđuje i zgoda s jednog službenog obilaska šuma u Gorjancima, Naime, tom prilikom napali su ga pljačkaši, ali kada su saznali tko je on, vratili su sve stvari.1 Kotarski šumari imali su nadzor nad općinskim i privatnim šumama te upravu državnih šuma. Kotarska šumarija u Pleterju upravljala je državnom šumom pod nazivom »Naukovna — vjerska zaklada«, posjedom bivšeg samostana u Pleterju, kojeg je ukinuo car Josip II. (1770—\1&0).:´ Šumski posjed sastojao se od dva kompleksa. Nizinskog uz donju Krku hrastovih sastojina, Krakovskog gozda površine 6000 kat. rali i brdskih bukovih u Gorjancima. Uz ostale poslove Ressel je za tu šumu izradio i gospodarsku osnovu s projektom izvoznih puteva i vlaka. Kako je to bila prva osnova, izvršio je i unutarnju podjelu, dakle jedan opsežan posao. Uz redovni rad Ressel je u to vrijeme na realnoj gimnaziji u Novom Mestu držao nastavu iz krasnopisa´1 i izdao dvije brošure. To su: — Anleitung zur schnellen und richtligen Flächeninhalts — Berechning für Forstund Landsvermessen (Wien, 1817) i — Entwurf einen Distanzmessers (Wien, 1820), tj. Naputak za brzo i ispravno utvrđivanje površina šuma i polja« i »Nacrt mjerila ,v, razmake (udaljenosti)«. K. k. illyrische Staatsgüter Administration (Carska i kraljevska ilirska administracija uržavnih dobara) u Trstu 1819. godine raspisala je natječaj za šumarskog pristava u Provincijalnoj upravi državnih posjeda u Primorju sa sjedištem u Trstu, na kojeg se odazvao i Ressel, ie dobio to mjesto. Krajem 1820. godine napušta Pleterje. U provincijskoj upravi državnih posjeda za Primorje Na Jadran se austrijska carevina proširila prema dogovoru antinapoleonove koalicije država na BEČKOM KONGRESU održanom 1815. godine nakon poraza Napoleona u bitci kod Leipziga. PU djelovala je na području Carskog namjesništva u Trstu koje je pokrivalo napoleonsku pokrajinu Istru, Slovensko Primorje, Goricu i Gradišku. U središnjici PU-e Ressel je radio od 1821. do 1835. godine. Premješten je u Motovun 1835. g. za upravitelja državnih šuma u Istri, i na toj dužnosti ostaje do ljeta 1838. godine. Ressel i na novoj dužnosti radi na uređivanju državnih šuma kao Trnovskog gozda te onih na Bovskom. I tu su bili prvi uređaj ni radovi što je značilo utvrđivanje posjedovnog stanja, kartiranja, užih taksacijskih radova s određivanjem smjernica gospodarenja. Ressel dotadašnje čiste sječe zamjenjuje oplodnim ili prebornim, propisuje uzgojne radove i prorede u cilju povećanja kvalitetnog prirasta. Kako je »šuma bez puteva kao ptica bez krila« (Nenadić), planira i mrežu izvoznih puteva i drugih izvoznih uređaja, a za Trnovski Gozd od 1823. godine vodi računa da se projekti i ostvare. Iz tog vremena u bečkom Tehničkom muzeju sačuvani su i neki elaborati7. ´t VI. Murko, op. cit. » rTako je dobro Isusovačkog reda, Kutjevo, po njegovom ukinuću 1773, postaje državna svojina pod tinancijskom upravom a 187U. godine predana je na korišćenje »Vjerozakonskoj i naukovnoj zakladi«. i Krasnopis kao predmet bio je u osnovnoj školi te I. i II. razredu gimnazije (današnji V. i VI. razred osnovne škole) i u Hrvatskoj sve do tridesetih godina XX. stoljeća. 7 VI. Murko: op. cit. |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 80 <-- 80 --> PDF |
To su: — Naputak za rad okružnih šumarskih ureda (1827), — Rasprava o povijesti šuma na Krasu i uzrocima njegove obešumljenosti (1831) te — Službene opaske o predloženom Prijedlogu o organizaciji primorskih šumskih i rentnih gospodarstava (1836). Državne šume u Istri, prema Resselu, bile su Motovunska šuma (2.800 kat. rali od čega 787 rali hrastovih sa zakrivljenim deblima, dakle posebno traženih za ondašnju brodogradnju), do 1854. godine u državnom posjedu šuma Kontija (uz Limski kanal) kao i manji kompleksi Velika i Mala Kornerija te Vidorno. Pod upravu u Motovunu spadala je i šuma Dletvo kod Klane te 170 kat. rali hrastovih sasto´jina na otoku Krku u predjelima Gardnja, Spina i Monkjel8 Motovunska šuma, koja se nalazila s obje strane rijeke Mirne, bila je izvrgnuta poplavama s velikim količinama nanosa iz obešumljenog perimetra rijeke, potakla je Ressela da izradi projekt odvodnjavanja. Naglasili smo »nalazila se s obje strane rijeke Mirne«, jer gradnjom ceste prije dvadeset godina na lijevoj strani Mirne s usporednim kanalom danas se šuma nalazi samo s desne strane kanala (korita Mirne). Prigodom tih radova utvrđeno je da se žilište stabala nalazilo i do 80 cm ispod razine tla, tj. godišnji nanos iznosio je u prosjeku gotovo 1 cm. Usput navodimo da je niveleta dna kanala viša od niveleta prirodnog korita Mirne te novo korito ne utječe na visinu razine podzemnih voda. U mornaričkoj upravi U ljeto 1838. godine, Ressel prelazi u Mornaričku upravu, brodograđevnoj jedinici sa sjedištem u Trstu. Radna mjesta su mu bila u Motovunu, Veneciji i Trstu. Zadaća šumarskog stručnjaka bila je obskrba drvom potrebnim za gradnju brodova, a znamo da je tada drvo bilo još jedini građevinski materijal koji se koristio u tu svrhu. Posebno su bili traženi zakrivljeni dijelovi stabala (debla i jačih grana) pa su se u tu svrhu poduzimale i određene uzgojne mjere za proizvodnju (rast na deblu) potrebnih količina. Korišćena je gotovo isključivo hrastovina. Radom u MU Ressel počinje nakon odgovarajućeg tečaja u venecijanskom brodogradilištu i položenog ispita u svojstvu mornaričkog šumarskog agenta u Motovunu. Kasnije je postavljen za predstojnika Mornaričke šumarske agenture u Motovunu. Agentura, tj. uprava, nalazila se u Motovunu, jer su tada pod MU prešle sve državne šume. Iz Motovuna premješten je 1843. godine u intendaturu mornaričkog skladišta u Veneciji (Intendatur der Marinenmagazin) a odatle u centralu u Trstu u svojstvu mornaričkog šumarskog podintendanta. Godine 1855. imenovan je intendantom uz povišenje godišnje plaće na 1000 forinti, koja je do tada, i to od prvog dana službovanja, iznosila 780 forinti11. Taj iznos dodijeljen je kao mirovina i njegovoj udovici te ima po današnjoj terminologiji, značenje priznanja za životno djelo Josipu Resselu jer je inače mirovina udovice iznosila ispod polovice plaće. 8 U publikaciji »Statistika šuma i šumske privrede za 1938. godinu« (Jugoslavije) državni šumski posjed na otoku Krku iznosio je 105 ha. !> Prema podacima u novinama »Laibacher Zeitung« (Lljubljanske novine) iz 1828. godine (1. godište) prosječna cijena vagana (61,5 litra) pšenice iznosila je 5 forinti 56 krajcera, prosa 3 for. 5 kr., zobi i for. i 21 3/4 kr. a 1 funta (0,5775 kg) govedine stajala je 5,5 krajcera. 166 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 81 <-- 81 --> PDF |
S dužnosti intendanta Ressel je želio otići u mirovinu koju je zatražio u proljeće 1857. godine, smatrajući da za dobro vršenje dužnosli nije više dovoljno zdrav. Međutim liječnik je bio protivnog mišljenja i tako je dalje ostao na poslu, ali ne zadugo. Smrt ga je snašla 10. listopada iste, 1857., godine. Umro je u Ljubljani, kamo je došao službeno iz Trsta, nakon petodnevnog bolovanja zbog tifusa. U Ljubljani je i pokopan. Na dužnosti u Mornaričkoj upravi Ressel se nije ograničio samo na neposredne poslove obskrbe brodogradilišta potrebnim drvom, nego je svoj rad usmjerio i na duže vremensko razdoblje, na podizanje i uzgoj hrastovih šuma za brodograđevno drvo i za buduća vremena. Poseban dokaz o tome je i njegov »Nacrt o obnovi šuma na obćinskim površinama« u Istri. Ovaj »Nacrt...«, opsega 63 stranice, datumiran je sa 6. lipnja 1842. godine, a bit će obrađen, kao i ostali prije navedeni elaborati, u posebnom prikazu. Proizvodnju zakrivljenog brodograđevnog drva uzgojnim mjerama u sastojim Ressel je već 1836. godine predložio Mornaričkoj upravi, dakle već prije nego li je prešao uslužbu te uprave. To znači, da je kao šumar nastojao uzgojnim mjerama proizvodnju usmjeriti prema potrebama tržišta, jer takvo drvo nije trebalo samo tršćanskom brodogradilištu nego i drugima izvan austrijske carevine. U ono vrijeme brodogradnji je trebalo 90% zakrivljenog drva, a samo 10% ravnog. Uviđajući nesrazmjer između sve veće potražnje brodograđevnog drva i iscrpljenosti raspoloživih sastojina za sječu, predlaže 1847. godine izradu brodskih rebara od željeza umjesto od drva, no to nije za njegova života ostvareno. 1854. godine patentirana je njegova kemijska smjesa za konzerviranje drva, također u vezi s brodogradnjom. Za sječu predlaže perzijski način po kojem se stabla određena za sječu tijekom ljeta prstenuju pri žilištu. Svrha prstenovanja je da se spriječi dotok vode u deblo i postigne gubitak suvišne vlage iz drvne mase još prije sječe. Predlaže sekcijsko utvrđivanje drvne mase deblovine umjesto tada uobičajenog stablimičnog. Dužinu sekcija predlaže s 10 stopa (3,10 cm) kao točniju od stabličnog premjera. Naime, stabličnim premjerom drvna masa veća je za 3,3% u odnosu na stvarnu odnosno uz primjenu sekcijskog mjerenja. Ressel — izumitelj Prema Dimitz-u10 Ressel se već u topničkoj školi bavio projektiranjem upravljivog balona, a iz 1812. godine datiraju nacrti vijka za pogon brodova. To je vrijeme kada se snaga vjetra za pogon brodova počela zamjenjivati snagom pare ti. jedrenjake zamjenjuju parobrodi. Prvi parobrod, »Clermont«, zaplovio je 1807. godine", ali je bio potiskivan pomoću kola s lopaticama smještenih sa svake strane broda. Prvi brod na pogon vijkom, »Archimedes«, zaplovio je 1839. godine, tj. 27 godina nakon prve zamisli o primjeni vijka u te svrhe, a 15 nakon dobijanja patentne isprave. Razlog tome je manje pomanjkanje invencije, a više potejenjivanje pretpostavljenih za taj njegov rad. Tako je zabilježeno12, da je za vrijeme službovanja u Pleterju na Krki provjeravao uporabivost svog pronalaska. Prvi pokus na moru, u Tršćanskom zaljevu izveden je 1. srpnja 1829. godine brodom »Civetta«. Djelomično je uspio, jer kada je postigao brzinu od 6 NM pukla 10 L. Dimitz : Der berühmste und die »Attesten« aus der Forstlehranstahlt Marianbrun. Centralblatt für das gesamte Forstwesen zugleich Organ für forstliche Versuchswesen, 1888, str. 268—275. 11 Hrvatska enciklopedija 3. knjiga, Zagreb 1942. 12 F. S e v n i k, op. cit. str. 301. 167 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 82 <-- 82 --> PDF |
je cijev za dovod pare u parnom stroju (nije isključena ni sabotaža). Kako nije našao financijera za ponovni pokus, pokušao je sreću u Francuskoj i Engleskoj. Međutim tamo su iskoristili samo njegovo znanje, a prvi brod s pogonskim vijkom zaplovio je, kako je već navedeno, 1837. godine. Ne smije se mimoići činjenica da je sam Ressel predviđao da će se s takvim pogonom Atlantik moći preploviti za 6—7 dana! Pronalazački duh Ressela nije mirovao cijeloga života i očitovao se u najrazličitijim pronalascima ili prijedlozima. Evo ih samo nekoliko. Godine 1826. dobiva patent za valjaonicu vrućeg željeza te proizvodnju željeznih rebara; godine 1828. bavi se metodama proizovdnje boja iz biljaka, a 1852. vrhovima vojnom zapovjedništvu predlaže načine konzerviranja kože i obuće; 1831. godine konstruira napravu za ishlapijivanje vode u proizvodnji soli uz manji potrošak topline; 1829. godine dobiva »privilegij« za proizvodnju kugličnih i valjkastih ležajeva; pronalazi optički telegraf s tablicama znakova i brojeva; predlaže korišćenje pneumatske naprave za vađenje ugljena i rudača (1850) te uspostavljanje pneumatskog prijenosa pošte između Trsta i Beča tj. na udaljenosti 568,95 km (1855) s time da se cijev ugradi u zemlju i tako omogući siguran transport pošte; i brojni drugi. Predlaže nadalje korišćenje vjetra za pogon pilana (s više tipova kružnih pila), za pogon mlinova i crpaljki za vodu za isušivanje mokrih tala, konstruira novi tip pluga i predlaže načine za konzerviranje hrane, mesa i brašna, te korišćenja vakuma u proizvodnji šećera itd. Projekti, elaborati, rasprave Uz već navedeni projekt o regulaciji rijeke Mirne, Ressel je izradio na zahtjev Pokrajinske uprave u Zadru, elaborat za saniranje područja ušća Neretve u cilju korišćenja za poljodjelsku proizvodnju., Izradio je elaborat o navodnjavanju doline Nila te pašnjaka u Francuskoj. Izrađuje investicijski program za gradnju tvornice željeznih dijelova za brodove u Stražicama na Soči, s početnom glavnicom od 200 zlatnih forinti koja bi se postupno povećavala! Tome pridružujemo studiju o gradnji pomorskog arsenala u Trstu. U raspravi, objavljenoj u gradačkom listu »Allgemeine Industrie- und Gewerbeblatt (Opći industrijsko-obrtnički list) br. 62. iz 1847. godine, bavi se energetikom. Pledira za racionalno korišćenje drva i ugljena kako se ne bi porastom pučanstva ovi izvori prebrzo istrošili, te predlaže korišćenje toplinske energije zemljine atmosfere i voda tekućica. Izračunava npr. da bi korišćenje vode za pogon u odnosu na troškove pogona parom bili za 14% manji. Tendencija teksta »Abhandlung für die Triester Kapitalisten« (Rasprava za tršćanske kapitaliste) je kako tršćansku luku suprotstaviti hamburškoj! Rasprava od 20 stranica, koju je 1848. godine u tisku objavio u Trstu pod naslovom »Finanzplan entworfen zur Tilgung der Nationalschuld und Beschäftigung der Arbeiter« (Financijski plan za razrješenje nacionalnog duga i za zapošljavanje radnika), je zapravo dugoročni gospodarski program. Ressel predlaže: — likvidaciju državnih dugova, — besplatnu upotrebu prirodnih sila kao zamjenu za parne strojeve, — povećanje željezničke i cestovne mreže, — povećanje broja parobroda, — gradnju vodovoda za navodnjavanje, |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 83 <-- 83 --> PDF |
— isušivanje jezera i močvarnih područja i privođenje njihovih površina poljodjelskoj proizvodnji, — naseljavanje nenaseljenih područja, — osnivanje rudarskih poduzeća, — osiguravanje žitnih rezervi, — osnivanje velikih tvornica, — osiguravanje posudbe novca vlasnicima nekretnina za poboljšanje njihovog gospodarstva i kuća, — utvrđivanje rijeka za plovnost, — osiguravanje vlasničkih nekretnina od šteta požara i voda a stoke od zaraznih bolesti, — osnivanje štedionica, — osnivanje ubožnica i — stipendiranje školovanja nadarene omladine. Da li je potreban komentar? ZAKLJUČNA RIJEČ Josip Ressel spada u malobrojni krug onih, kojih se misaonost i aktivnost očitovala na tako različitim područjima ljudskog djelovanja. Josip Ressel bio je vrstan šumarski stručnjak, bio je izumitelj širokog dijapazona, ekonomist s idejama koje zavređuju visoku ocjenu. Bio je i humanist, jer je u svim svojim zamislima mislio i na široke narodne slojeve. Međutim, sveukupno njegovo djelovanje ostalo bi zabilježeno samo u enciklopedijama i leksikonima da nije izumio vijak (propeler) za pogon brodova. Brodski vijak osigurao mu je slavu, kao što mu je bez sumnje za vrijeme života donio i najviše ogorčenja. Ogorčenja, zbog toga jer se najprije trebao izboriti da svoj izum i praktički demonstrira, jer ga je razočarala, ne njegovom krivnjom, prva vožnja pokusnog broda, pa su njegov izum drugi iskoristili. Doživio je uplovljavanje prvog takvog broda u tršćansku luku 1840. godine bez spomena svoga imena. Nije doživio prvo značajno javno priznanje, priznanje admirala Tegethofa , koji je izjavio da je austrijska mornarica izvojevala pobjedu u bitci kod Visa 1866. godine, zahvaljujući pogonu s vijkom Josipa Ressela, nekadašnjeg đaka mariabrunške šumarske akademije. Brodski vijak je onaj izum Josipa Ressela koji sprečava da se od vremena do vremena razgrne zavjesa povijesti i mladim generacijama oživi njegov lik i njegovo djelo. Od stotinu bibliografskih naslova o Resselu, njih 54 već u naslovu upućuje da je prvenstveno riječ o Resselü kao izumitelju brodskog vijka. Za upoznavanje cjelokupnog života i djelovanja Josipa Ressela na raspolaganju je knjiga ekonomiste prof. dr. Vladimira Murka : JOSIP RESSEL, življenje in delo izašla u Ljubljani 1957. godine, dakle o stotoj godišnjici Resselove smrti. U toj knjizi navedeno je i 69 bibliografskih jedinica, čiji se popis dopunjuje u prilogu ovog portreta. Jedinice izašle do 1945. godine nalaze se ubilježene u kartoteci bibliografskih jedinica u časopisima i novinama za područje bivše Jugoslavije, LEKSIKOGRAFSKOG ZAVODA »MIROSLAVA KRLEŽE« u Zagrebu. |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 84 <-- 84 --> PDF |
Tako se ostvarila poruka koju je Ressel uoči svoje smrti napisao na poleđini recepta djeci (jedan sin umro mu je u Splitu 1922. godine) da ne dopuste zaboravu njegovo djelo. To se i obistinilo. Obistinilo ne samo po oživljavanju njegovog lika prigodom jubilarnih godišnjica rođenja i smrti, nego, kako piše R. F.. Barba r i ć12: »I kao što se za Homerovu postojbinu natjecalo sedam grčkih gradova, možemo isto reći i za Ressela, jer se za njegovu slavu u današnjem vremenu natječe nekoliko gradova i tehničkih naučnih institucija u Trstu, Grazu, Beču, Pragu i Ljubljani«. Oskar Piškorić PRILOG BIBLIOGRAFIJI O JOSIPU RESSELU (Nenavedene jednice u knjizi VI. Murko: Josip Ressel, življenje in delo) Dimitz , Ludwig (1868): Ressel in Krain (1793—1857). Laibacher Zeitung XXXVII, št. 25, str. 185—187. Dimitz , Ludwig (1868): Resseliana. Ibidm XXXVII, št. 44, str. 333. *** (1868): Ressel´s Grabmal auf dem Laibacher Friedhofe. Laibacher Tagblatt I, št. 71 *** (1878): Grabmonument Resslers. Ibidem XI, št. 137. — Prenijeto iz »Neue freie Presse«. Koenigsberger , Alfred (1879): Des Schraubendampfersfünfigster Geburtstag. Laib. Zeitung XLVIII, št. 180, str. 1545—1546, št. 181, str. 1553—1555. — Iz »Neue frei Presse«. *** (1879): Ressel Josef. Der Erfinder der Dampfschifsschraub. Laib Tagblatt XII, št. 129. — Ob obnovite nadgrobnega spomenika. *** (1889): II vero inventore delT elice. Rivista della marina mercante e della pesca VI, fasc, 3, pag. 64—65. — Mišljenje da Ressler nije izumio vijak. G. E. G. (1889): U vero inevntore dell´elice. Ibidem, fasc. 4 pag. 86—88. M. M. (1889): Josip Ressel (s portretom). Vrtec XIX, št. 10, str. 172—173. *** (1893): Ressel — Gedenkfeier. Laib. Zeitung LXII, št. 147, str. 1266. *** (1893): Erfindersschicksal. Zum hundertjähringeen Geburtstage Josif Ressler. Ibidem, št. 148, str. 1271—1273. S. (1901): Ein Abenteuer aus Leben Resslers. Ibidem CXX, št. 96, str. 791. F. K. (1908): Grabmonument Ressels. Gorenjec IX, št. 46, br. 46, str. 1—2. Ob 501etnih smrti. *** (1911): Zur Enthülung der Resseldenktafel auf der Kartause in Pleterjach. Laib. Zeitung CXXXIII, št. 144, str. 1375. *** (1923): Josip Ressel. Jutarnje novosti I, št. 125, str. 2. *** (1923): Josip Ressel. K 130 letnici njegovega rojstva* Slovenski narod LVI, št. 143, str. 3. Čermelj , Lavo (1925): Ob stoletnici Resselovih poskusov s ladijskim vijkom. Edinost L, št. 61. Kral , A. Josip (1926): Josip Ressel, izumitelj ladijskog vijka (K stoletnici epohalne iznajbe, s portretom i jednom slikom). Jutro VII, št. 192, str. 10. |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 85 <-- 85 --> PDF |
Ma r Lei, P. (1929): Stogodišnjica brodskog vijka. Preveo Dr. V. R., s portretom jednom slikom. Jadranska straža VII, br. 10, str. 282—284. *** (1929): Bridka usoda izumitelja Jozefa Ressla. Ob 100 letnici izuma vijaka na pogon parnikov. Slovenski narod LXII, št. 228, str. 6. Skrgić , Nikola (1932): Sedamdesetopetogodišnjica smrti pronalazača brodskog propelera Josipa Ressla. Pravda (Beograd) XXVIII, br. 339, str. 5. Pop arid, Bare (1932—33): Pregled povfjesti pomorstva I—II, Matica Hrvatska, Zagreb. Rus, Jože (1937): Oče ladijskog vijka. Ob 801etnici smrti izumitelja Jozefa Ressla. Jutro XVIII, št. 237., str. 5. *** (1937): Spomenik Jozefa Ressla. Slovenija VI. št. 28. str. 4. "´""" (1942): Tragična sudbina izumitelja brodskog vijka. Mladi radnik X., br. 7., str. 108—109. Barbalič , R. F. (1957): Stota obljetnica smrti Josipa Ressela. Riječka revija br. 5—6. Murko , Vladimir (1957): Josip Ressel, živlejnje in delo. Ljubljana 1957. Kuhlja , Anton (1957): Ob stoletnici Resslove smrti. Gozdarski vestnik XV., str. 289—292. i si. Klemenčić , Ivan (1957): Zemlja s Resslovega groba. Ibid. str. 292—294. Avči, France (1957): Genij Jozef Ressel. Ibid., str. 294—296, Sevnik , Franjo (1957): Ressel kot gozdar. Ibid., str. 296—311. Frančišković , Stjepan (1958): Uspomeni Josipa Ressela (1793—1857). Šumar ski list LXXXII, br. 3—4, str. 132—134. |