DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 61 <-- 61 --> PDF |
STRUČNI ČLANCI — PROFESSIONAL PAPERS UDK 630*91 (65) šum. list CXVII (1993) 147 ŠUMARSKA RAZGLEDNICA IZ AL2IRA Ivan MIKLOŠ* »Bijeli« Alžir na »crnom« kontinentu Afriku često nazivamo »crnim« kontinentom, jer ga uglavnom nastanjuju stanovnici crne rase. No granica između »crnog« i »bijelog« čovjeka nije i granica između Afrike i Europe, t. j . Sredozemno more, nego pustinja Sahara. Sve što je sjeverno od Sahare čini »bijeli« dio Afrike. Alžir se nalazi u tome dijelu pa je stoga »bijel«, iako zahvaća i veliki dio Sahare, preko koje se miješa s »crnom« Afrikom. Kada se kaže »Bijeli Alžir«, to znači još nešto, bar na našem jeziku. Mi naime imamo isti naziv za tu zemlju kao i za njezin glavni grad, za razliku npr. od Francuza, koji zemlju zovu Algerie, a glavni grad Alger. A na arapskom jeziku za grad se upotrebljava i naziv El Beida, što znači »bijeli«. Na svim razglednicama što prikazuju grad mogu se pročitati natpisi Alger la blanche i Algiers the white, t. j . »Bijeli Alžir«, slično kao što i mi naš Zagreb zovemo »Bijelim Zagrebom«. Alžir je dakle »bijel«, bez obzira da li se taj pridjev odnosi na zemlju ili njezin glavni grad. Grad Alžir osnovao je 935. godine sin jednog berberskog princa i nazvao ga El Djezair, što na arapskom znači »otoci«, jer su u ono vrijeme otoci bili karakteristika tog dijela obale. Današnji Alžirci svoj glavni grad nazivaju najčešće upravo tim imenom. Od njega je nastala i ona, za mnoge strance nerazumljiva, oznaka DZ na registarskim tablicama alžirskih automobila. Kao i svi veći gradovi Alžira, tako se i njihov glavni grad nalazi na mediteranskoj obali. Najvećim je dijelom građen u kolonijalno doba prema francuskom uzoru i postao jedan od najeuropskijih gradova sjeverne Afrike. Nekada je npr. u njemu, kao i u Parizu, postojala Buionjska šuma (Bois de Boulogne), koja je nakon sticanja nezavisnosti promijenila ime u Le bois d´As Sanouber. U njoj se nalazi Centar za šumska istraživanja, koji potpada pod državni sekretarijat za šumarstvo. Ta se ustanova bavi problemima pošumljivanja, melioracija i adaptacije šumskih vrsta drveća. U gradu se nalazi i Institut za poljoprivredna istraživanja, na mjestu gdje je 1832. godine osnovan Pokusni vrt (Jardin d´ essaij, a 1818. godine Hortikulturna škola. Raspolaže površinom od 40 hektara i rasadnikom s više od 3.000 vrsta biljaka. Institut se bavi istraživačkom i uslužnom djelatnošću. Jedna od značajki gradskog zelenila su mnogobrojni drvoredi vrste Ficus nitida, osobito u njegovu središtu. To je drvo doduše često i u drugim gradovima Sredozemlja, ali ono na alžirskim ulicama ima poseban oblik. Zahvaljujući svojstvu vrste da dobro podnosi rezanje grana, moguće je krošnju formirati na razne načine. Ovdje su one pravilno okrugle, a odozgo i odozdo ravno spljoštene pa izgledaju kao široki i niski zeleni valjci nasađeni na vrhovima debata. * Prof. dr. Ivan M i k 1 o š, Zagreb, Pančićeva 5 |