DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 49     <-- 49 -->        PDF

tum (Allier i Lacoste 1980). Ona se kao trajni stadij zadržava dugi
niz godina i uglavnom je razmjerno dobro otporna na požar. Kako se u
flornom sastavu takvih sastojina susreću mjestimično i vrste Cistus salvi]
olius i C. incanus, priključivane su one često as. Cisto-Ericetum arboreac
(Horvatić 1958).


As. Enco-Arbutetum proučavana je u Hrvatskom Primorju na otocima
Korčuli i Lastovu, a florni sastav te zajednice prikazan je na tablici 1. koja
je sastavljena na temelju 6 fitocenoloških snimaka. Snimke 1—4 potječu iz
jugozapadnoga dijela otoka Korčule, a snimke 5 i 6 iz istočnoga dijela otoka
Lastova. I u jednom i u drugom slučaju navedena se je zajednica razvila
sukcesijom nakon požara neposredno pred drugi svjetski rat (1938, 1939
godine).


Sama je zajednica izgrađena od malenoga broja vrsta, pa na temelju
toga možemo zaključiti da požar kao ekološki faktor djeluje eliminatorno
za mnoge vrste. Šumske drvenaste vrste (drveta) kao što su Quercus Hex, Pi
nus halepensis, Erica arborea, Arbutus unedo, Junipersus phoenicea, J. macrocarpa,
J. oxycedrus, Phillyrea media, Viburnum tinus i Pistacia terebin-
Ihus razvijene su u obliku grmova, zbog velikoga broja izbojaka iz panja
i sporoga rasta. Alepski bor izuzetno teško osvaja teren, jer je sklop grmlja
vrlo gust, a crnika nije konkurentna zbog jako izraženoga perioda suše.


Pravi grmovi kao što su vrste roda Cistus (C. monspeliensis, C. salvifolius,
C. incanus) i Erica manipuliflora ukazuju na značenje vegetacije
gariga u sukcisiji šumske vegetacije.


RASPRAVA


Ako bismo sukcesiju šumske vegetacije na požarištima alepskoga bora
istakli kao problem, to bi se u prvom redu odnosilo na sukcesiju vegetacije
na opožarenim površnima starih borovih sastojina. Kako je već spomenuto,
razvitak mladih borovih sastojina na takvim površinama teče vrlo
brzo, ali su one povećanjem biomase bora ponovno sve osjetljivije na požar.
Budući da značenje šuma alepskoga bora u nas nije jasno definirano,
naročito u šumsko-gospodarskom smislu, zasada ne postoje oblici njihove
efikasne zaštite protiv požara. Još preostale površine takvih šuma koje i
nisu malene, mogu tijekom ljeta planuti u bilo koje vrijeme i na bilo kojem
mjestu, zbog najrazličitijih uzroka.


Opredijeli ii se društvo za vrednovanje šuma alepskoga bora, morati
će im dati odgovarajuće mjesto u šumarskoj znanosti i praksi, te poduzeti
odgovarajuće mjere za zaštitu starih sastojina, ali i sve mjere njege i
zaštite mladih sastojina razvijenih na požarištima. Ukoliko se u dogledno
vrijeme nešto ne poduzme, »priroda« će se pobrinuti sama — umjesto borovih
šuma u krajoliku će dominirati Erico-Arbutetum! I ta zajednica pruža
izvanredan estetski ugođaj, naročito zimi, kad su mnoge od vrsta u punome
cvatu. Ona može poslužiti i za brst kozama, za paljenje vapna, i napokon,
ne mora služiti ničemu. Ovo posljednje je obično značajka niskoga
stupnja organizacije gospodarstva.


135