DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 47 <-- 47 --> PDF |
Sukcesija vegetacije na požarištima starih sastojina alepskoga bora Kad u požaru izgori stara borova šuma s odraslim, visokim stablima punim češera bogatih sjemenom, izgorjela površina biva zasijana sjemenom plodnih stabala, kako je to uvodno istaknuto. Sjeme je u češeru dobro zaštičeno od visoke temperature, pa kad se takav češer počinje hladiti, naglo se otvara i razbacuje sjeme, koje tada pada na već ohlađeno tlo pokriveno pepelom. Nakon prve kiše nikne gusta, ali niska zeljasta masa, najčešće jednogodišnjih biljaka, a već slijedećeg proljeća može se uočiti pomladak bora. Nakon nekoliko (3—5) godina bor skoro u potpunosti prekrije površinu u obliku guste, mlade šume. Sama brzina razvitka šume zavisi jedino od brzine rasta bora, a on na dubljim tlima i ravnim terenima raste brže, a na kamenitim tlima i strmim terenima sporije. Iako je takav razvitak sukcesija vegetacije, to se ne bi moglo smatrati sukcesijom u fitocenološkom smislu. Sukcesija vegetacije na požarištima mladih sastojina alepskoga bora Često se događa i danas, a to se je skoro redovito događalo i u prošlosti, da mladu borovu šumu, koja se je razvila na požarištu stare borove sastojine i koja još ne stvara sjeme, ponovno zahvati požar i potpuno je uništi. Takav požar potpuno eliminira bor iz opožarene površine, a kako nije bilo produkcije sjemena ne može doći do brze regeneracije šume. Tu kao rezultat poslije prve kiše iz podzemnih dijelova i zeljastih i drvenastih biljaka nikne obilna zelena masa u kojoj dominira trava Brachypodium retusum. Takva zelena masa može poslužiti i kao dobra paša, pa se je paljenje šume i makije za dobivanje paše koristilo u Mediteranu odavno, a negdje se koristi još i danas. Iz podzemnih organa drvenastih biljaka razvijaju se mnogobrojni izbojci, pa tijekom vremena (kroz 3—5 godina) skoro u potpunosti zarastu površinu na kojoj se razvijaju. Za kojih 10-ak godina površina je potpuno i homogeno obrasla, ali samo grmolikim elementima vegetacije gariga. U flornom sastavu tako formiranoga oblika vegetacije počinju sve više dominirati vrste Erica arborea i Arbutus unedo, u stvari drveta, te potiskuju prave grmove kao što su vrste roda Cistus, Rosmarinus officinalis i si. Tako se oblikuje poseban tip makije koji na velikom prostoru Mediterana, pa tako i u Hrvatskom Primorju pokazuje vrlo ujednačen florni sastav. Takve se sastojine, u opsegu areala šuma alepskoga bora mogu susresti na mnogo mjesta u Hrvatskom Primorju, a njihovu je genezu do nedavno bilo teško objasniti, jer njihov postanak i razvitak nitko od istraživača nije povezivao s dvostrukim požarom. U fitocenološko-sintaksonomskom smislu mogli bismo takve sastojine priključiti as. Erico-Arbutetum, pa kako dosad još nisu floristički analizirane, izvršiti ćemo to ovom prilikom. As. Erico-Arbutetum (Krause et al.) Allier et Lacoste 1980. U novije je vrijeme makija u sastavu koje dominira kombinacija vrsta Erica arborea i Arbutus unedo opisana kao »Erica arborea-Arbutus unedo Ges.« (Kraus e et al. 1963), odnosno kao posebna asocijacija Erico-Arbute |