DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 45 <-- 45 --> PDF |
PRETHODNO PRIOPĆENJE — PRELIMINARY COMMUNICATION UDK 630*231.5 Sum. list CXVII (1993) 131 PROBLEM SUKCESIJE VEGETACIJE NA POŽARIŠTIMA ALEPSKOGA BORA (Pinus halepensis Mili.) U HRVATSKOM PRIMORJU Ivo TRINAJSTIĆ* SAŽETAK: Analizirana je sukcesija vegetacije na požarištimaalepskoga bora (Pinus halepensis Mili.) u Hrvatskom Primorju, te ustanovljeno da se poslije požara odraslih borovih sastojina s bogatom produkcijom sjemena alepski bor vrlo brzo obnavlja, pa i širi na opožarene površine na kojima i nije rastao. Kad mladu borovu sastojinu ponovno zahvati požar, zbog toga što nema produkcije sjemena, bor se ponovno ne obnavlja, već se na opožarenoj površini razvija makija u sastavu koje dominiraju vrste Erica arborea i Arbutus unedo (as. Erico-Arbutetum). Takve se sastojine zadržavaju kao trajni stadij kroz, duže vremensko razdobljei u njih se alepski bor vrlo teško useljava. Međutim, takve su sastojine mnogo otpornije na požar nego li sastojine alepskog bora. Ključne riječi: Pinus halepensis, šume alepskoga bora, požar, sukcesija vegetacije, as. Erico-Arbutetum, Hrvatsko Primorje. UVOD Posljednjih desetak godina duž obale i po otocima Hrvatskoga Primorja došlo je do velikih šumskih požara u kojima su najvećim dijelom izgorjele mnogobrojne sastojine alepskoga bora, bilo da su bile podignute kao kulture, bilo da su se razvile spontano. Isto tako, u posljednjih nekoliko godina, u ratom zahvaćenom priobalnom pojasu, naročito u Župi dubrovačkoj i u Konovalima izgorjele su preostale borove sastojine. Kako su uz šume alepskoga bora izgorjeli i drugi, na požar osjetljivi oblici vegetacije, sve je to dovelo do znatne destrukcije poznatoga, našeg primorskog krajolika, što se nepovoljno odražavalo na kvalitetu turističke ponude. Šume alepskoga bora u svom čitavom arealu na obalama Sredozemnog mora izuzetno su osjetljive na požar i skoro redovito od njega stradavaju. Međutim, sam alepski bor se pomoću požara obnavlja i širi. Naime, kad od požara strada stara sastojina, na požarištu vrlo brzo nikne pomladak bora iz sjemena što ga češeri prilikom hlađenja mogu razbacati i na velike udaljenosti. Tako bor vrlo brzo ponovno obraste spaljenu površinu i šuma se vrlo brzo počinje obnavljati. Ako je požarom šuma alepskoga bora zahvaćena usput i neka druga površina područne vegetacije, npr. šuma crnike * Prof. dr. Ivo Trinajstić, Šumarski fakultet, Zagreb |