DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 37 <-- 37 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS UDK 598.2 (497.13) Šum. list CXVII (1993) 123 KVANTITATIVNA STRUKTURA ZAJEDNICA PTICA MEDVEDNICE, IVANŠČICE I CESARGRADSKE GORE Zdravko DOLENEC* SAŽETAK: Cilj ovog rada je utvrđivanje kvantitativne strukture zajednica ptica Medvednice, Ivanščice i Cesargradske gore na području Hrvatskoga zagorja. Rad se temelji na gradijentalnoj analizi, a uzorkovanja su obavljena na 450 m, 600 m, 750 m i 900 m nadmorske visine na Medvednici i Ivanščici i 450 m na Cesargradskoj gori. Analiza prikupljenih podataka pojedinih gorakao i svekolika komparacija daje nam uvid u strukturu zajednicaptica glede promjena skupa ekoloških činitelja porastom nadmorske visine. UVOD U ovom radu korišteni su slijedeći kvantitativni parametri ekologije zajednice ptica: gradijentalna distribucija vrsta, diverzitet, dominiranost zajednice, ekvitabilnost i relativna abundancija vrsta. Ovakav pristup istraživanju nalazima u nas prvi puta u radovima Sušic a (1986, 1988). Spomenuti kvantitativni parametri daju nam mogućnost ekološke valorizacije a time i optimalan pristup zaštiti. PODRUČJA ISTRAŽIVANJA S NEKIM EKOLOŠKIM ZNAČAJKAMA Istraživanja su obavljena na sjevernoj ekspoziciji Medvednice, južnoj ekspoziciji Ivanščice i na Cesargradskoj gori. Prema Crkvenčić u etal. (1974) Medvednica (1035 m) je sastavni dio Istočnog kopna, a Ivanščica (1061 m) i Cesargradska gora (509 m) pripadaju Alpama. Dok Medvednicu i Ivanščicu karakteriziraju gorske jezgre, Cesargradska gora izmodelirana je uglavnom na tercijarnim naslagama. Prema Köppenovo j klasifikaciji klime (B e r t o v i ć 1975) to je područje toplo-umjerene kišne klime s mjesečnom temperaturom najtoplijeg mjeseca 295 K. Maksimum padalina koncentriran je na početku toplog dijela godine, a drugi nešto izrazitiji krajem jeseni. Prema Bertović u (1975) na Medvednici i Ivanščici nalazimo tri klimatogena vegetacijska područja: šume hrasta kitnjaka i običnog graba (Querco-Carpinetum croaticum Horv.), gorske šume bukve (Fagelum croaticum montanum Horv.) i šume bukve i jele (Fagetum croaticum * Dr. Zdravko Dolenec, Oroslavlje, Mokrice 132 |
ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 38 <-- 38 --> PDF |
124 |
ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 39 <-- 39 --> PDF |
abietetosum Horv.). Na Cesargradskoj gori nalazimo samo jednu klimatogenu zajednicu i to šumu hrasta kitnjaka i običnog graba. METODE ISTRAŽIVANJA Za uzimanje podataka korišten je finski model linearnog transekta (Järvinen i Väisänen 1975, 1976, 1977) koja se danas smatra jednom od najefikasnijih metoda za analizu šumskih zajednica ptica. Parovi se bilježe na dva načina: a) ptice opažene unutar 25 m od linije transekta u glavnom pojasu (MB- »main belt«) širok 25 x 25 m, b) ptice opažene u izvanjskom pojasu (SupB-»supplementary belt«). Zbroj spomenuta dva pojasa čine pojas opažanja (SB-»survey belt«). Podaci su prikupljeni od 1988. do 1990. godine. Uzorkovanja su obavljena tijekom lipnja spomenutih godina (doba gniježđenja). Od indeksa koje nam daje H u h t a (1979) za kvantitativnu analizu korišteni su: Shannon-W i en e r o v indeks diverziteta (H´), diverzitet vrsta pod uvjetom maksimalne ujednačenosti (H´max), ekvitabilnost (E), McNaughtono v i Wolfo v indeks dominiranosti zajednice (CD), Odumo v indeks sličnosti (O) i relativna abundancija prema M a y u (p;). Hrvatska imena ptica uzeta su prema Sušicu i Radoviću (1988). REZULTATI ISTRAŽIVANJA Na tablici 1 je vidljivo da diverzitet vrste (prema Shannon-Wien rovo j statističkoj informacijskoj formuli) opada s porastom nadmorske visine na Medvednici i na Ivanščici. Isti trend diverziteta dobio je Suši ć (1988) za Papuk i Risnjak. Ova istraživanja i istraživanja Sušic a potvrđuju rezultate koje je dobio R s v (1975) za bjelogorične šume Norveške, da diverzitet vrsta opada porastom nadmorske visine. Pad vrijednosti indeksa diverziteta jedino je donekle poremećen na 900 m nadmorske visine na Medvednici, što je posljedica nešto većeg bogatstva vrsta i ujednačenosti zajednica ptica u odnosu na 750 nadmorske visine. Maksimalni diverzitet (H´max) vrsta koji je isključivo ovisan o broju vrsta unutar zajednica ptica na pojedinim nadmorskim visinama također pokazuje pad vrijednosti indeksa s izuzetkom Medvednice na 900 m. S porastom nadmorske visine također opada vrijednost ekvitabilnosti (E). Indeks dominiranosti zajednice raste s porastom nadmorske visine. Viši indeks dominiranosti povezan je s višim stupnjem interspecijske kompeticije (M cNaughto n i Wol f 1970). Porast indeksa dominiranosti (CD) duž visinskog gradijenta nešto je izrazitiji na Ivanščici u odnosu na Medvednicu gdje je stabilniji. Relativna abundancija prema M a y u (1975) pokazuje nam da na Medvednici i Ivanščici do 600 m nadmorske visine dominira vrsta Sylvia atricapilla, a iznad 600 m vrsla Fringilla coelebs (tablica 2). Na Cesargradskoj gori na istraživanoj nadmorskoj visini od 450 m najabundantnija je vrsta Sylvia atricapillakao i na istim nadmorskim visinama Ivanščice i Medvednice. Crnokapa grmu |
ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Tablica 2. Dominantne i subdominantne vrste ptica prikazane pomoću relativne abundancije (Pj) izračunate prema May u (1915) — S (Sylvia atricapilla), P (Phyloscopus collybitus), T (Turdus merula), E (Erithacus rubecula), F (Fringilla coelebs) Nadmorska Medvednica Ivanščica Cesargradska gora visina (m) vrsta Pi vrsta p; vrsta pj 450 S 0,14754 S 0,13281 S 0,13846 P 0,11475 T 0,09375 P 0,11538 T 0,08169 P 0,07812 T 0,10769 600 S 0,15238 S 0,15315 P 0,13333 P 0,10811 F 0,11428 T 0,07207 750 F 0,18072 F 0,18681 S 0,13253 S 0,13187 E 0,10843 P 0,09890 900 F 0,20632 F 0,19642 S 0,09523 S 0,16071 P 0,07936 P 0,12500 ša na Ivanščici, i Cesargradskoj gori je dominantna ili subdominantna vrsta na svim istraživanim nadmorskim visinama, na Papuku (S u š i ć 1988) je nalazimo kao subdominantnu vrstu dok je na Risnjaku ne nalazimo među pticama visoke abundacije. Za analizu kvantitativne sličnosti zajednice ptica na pojedinim nadmorskim visinama istraživanih gora koristio sam Odurao v indeks sličnosti (0). Dobivene vrijednosti indeksa sličnosti dale su nam uglavnom očekivane rezultate (tablica 3). Na Medvednici su najsličnije zajed- Tablica 3. Kvantitativna sličnost zajednica ptica Medvednice (M), Ivanščice (I) i Cesargradske gore (C) prema Odumovom indeksu sličnosti (O) B 450 m : 600 m 450 m : 900 m Medvednica 0 = 0,76652 0 = 0,36756 450 m : 600 m 450 m : 900 m Ivanščica 0 = 0„74486 0 = 0,48653 M 750 m : I 750 m M 450 m : M 900 m Sve tri gore 0 = 0,83901 0 = 0,36756 A — najsličnije zajednice ptica B — najrazličitije zajednice ptica nice ptica na 450 i 600 m, a najveća je razlika između zajednica na 450 i 900 m nadmorske visine. Slične rezultate vidimo i na Ivanščici. Komparirajući sve tri istraživane gore indeks sličnosti govori nam da su najsličnije 126 |
ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 41 <-- 41 --> PDF |
zajednice ptica istih nadmorskih visina, a najveće su razlike između zajednica ptica na 450 i 900 m nadmorske visine. To je posljedica sličnih ekoloških uvjeta na istim nadmorskim visinama istraživanih gora, odnosno djelovanja sličnih abiotičkih i biotičkih ekoloških činitelja. Analizirajući sve populacije ptica duž visinskog gradijenta zapažamo pad broja vrsta i broja parova s porastom nadmorske visine. Malo odstupanje od pravila vidimo između zajednica ptica na 750 i 900 m nadmorske visine. Razlog je gniježđenje nekih vrsta ptica samo na najvišim dijelovima gora. To se odnosi na vrste: Parus cristaius, Parus montanus, Phylloscopus sibilatrix, Regains regulus, Ficedula parva, Dryocopus martins i Corvus corax na Medvednici i vrste: Parus montanus, Regulus regulus, Ficedula parva, Dryocopus martins i Corvus corax na Ivanščici. Tablica 4. Faunistički popis ptica Medvednice (M), Ivanščice (I) i Cesargradske gore (C) registriranih tijekom istraživanja (bez antropogenih biotopa) Accipiter genitilis — jastreb: M, I Phyloscopus collybitus — zviždak: M, I, C Accipiter nisus — kobac: M, I Phyloscopus sibilatrix — šumski zviždak: Buteo buteo — škanjac: M, I, C M Bonasa bonasia — lještarka: M, I, C Regulus regulus — zlatoglavi kraljić: Phasianus colchicus — fazan: C M, I Columba oenas — golub dupljaš: M, I Ficedula albicollis — bjelovrata muha- Columba palumbus — golub grivnjaš: rica: I M, I, C Ficedula parva — mala muharica: M, I Streptopelia turtur — grlica: M, I, C Muscicapa striata — muharica: M, I Cuculus canorus — kukavica: M, I, C Aegithalos caudatus — dugorepa sjenica: Upopa epopos — pupavac: M, I, C M, I, C lynx torquilla — vijoglav: M, I, C Parus palustris — crnoglava sjenica: Picoides minor — mali djetlić: M M, I, C Picoides major — veliki djetlić: M, I, C Parus montanus — planinska sjenica: Dryocopus martius — crna žuna: M, I M, I Picus canus — siva žuna: M, I, C Parus ater -- jelova sjenica: M, I Picus viridis — zelena žuna: I Parus cristatus — kukmasta sjenica: M Lullula arborea — ševa krunica: M, I Parus major — velika sjenica: M, I, C Motacilla cinerea — gorska pastirica: Parus caeruleus — plavetna sjenica: M, I M, I, C Motacilla alba — bijela pastirica: M, I Sitta europaea — brgljez: M, I, C Anthus trivialis — prugasta trepteljka: Certhia familiaris — kratkokljuni puza- M, I vac: M, I Lantus collurio — rusii svrčak: M, I, C Certhia brachydactyla — dugokljuni pu- Lanius minor — sivi svrčak: M, I, C zavac: C Cinclus cinclus — vodenkos: M, I Emberiza citrinella — žuta strnadica: Troglodytes troglodytes — palčić: M, I, C M, I, C Erithacus rubecula — crvendać: M, I, C Fringilla coelebs — zeba: M, I, C Erithacus megarhynchos — slavuj: C Serinus serinus — žutarica: M, I, C Phoenicurus ochruros — mrka crvenrep-Carduelis chloris — zelendur: M, I, C ka: M Carduelis carduelis — češljugar: M, I, C Phoenicurus phoenicurus — M, I, C Pyrrhüla pyrrhüla — zimovka: M, I Turdus merula — kos: M, I, C Coccothraustes coccothraustes — bato- Turdus philomelos — drozd cikelj: kljun: M, I M, I, C Sturnus vulgaris — čvorak: M, I, C Turdus viscivorus — drozd imelaš: Oriolus oriolus — vuga: M, I, C M, I, C Garrulus glandarius — sojka: M, I, C Sylvia atricapilla — crnokapa grmuša: Pica pica — svraka: M, I, C M, I, C Sylvia communis — grmuša pjenica: Corvus c. comix — siva vrana: M, I, C M, I, C Corvus corax — gavran: M, I 127 |
ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 42 <-- 42 --> PDF |
Potrebno je naglasiti da su tijekom uzorkovanja na terenu izbjegavana antropogena staništa (naselja, voćnjaci vrtovi i dr.) i time apstrahirane sinantropizirane vrste. U ostala dosadašnja istraživanja ornitofaune zagorskih gora obavljane su jedino kvalitativne analize kod kojih su bile uključene i ptice gnjezdarice antropogenih biotopa (Renata Kroneisl 1950, Ručne r 1967, D o 1 e n e c 1992). Osim spomenutih radova na Medvednici su obavljana i nidobiološka istraživanja (Ljubica Štromar i Dolenec 1984). Faunistički popis ptica gnjezdarica Medvednice, Ivanščice i Cesargradske gore dat je na tablici 4. ZAKLJUČAK Vrijednost indeksa diverziteta vrsta ptica gjezdarica smanjuje se porastom nadmorske visine, a to se također odnosi na maksimalni diverzitet i ekvitabilnost. Indeks dominiranosti zajednica raste porastom nadmorske visine (duž visinskog gradijenta na Ivanščici nešto je izrazitiji u odnosu na Medvednicu gdje je stabilniji). Relativna abundacija pokazuje nam da je na Medvednici i Ivanščici do 600 m nadmorske visine dominantna vrsta Sylvia alricapilla, iznad 600 m vrste Fringilla coelebs, a na Cesargradskoj gori na 450 m najabundantnija je Sylvia alricapilla. Rezultati indeksa sličnosti govore nam da su najsličnije zajednice ptica susjednih istraživanih nadmorskih visina pojedine gore, a komparacija svih triju gora pokazuje da su najsličnije zajednice ptica istih nadmorskih visina. Ukupno su tijekom istraživanja utvrđene 62 vrste ptica gnjezdarica na istraživanim gorama (isključena antropogena staništa). LITERATURA Bertović , S. 1975: Prilog poznavanju odnosa klime i vegetacije u Hrvatskoj (razdoblje od 1948—1961 godine). Acta bioloaica VII/2, Prirodoslovna istraživanja 41: 89—216. Crkvenčić, I., Dugački, Z., Jelen, L, Kur tek, P., M a 1 i ć, A., Šaše k, M., 1974: Središnja Hrvatska (Knjiga 1 i 2) Školska knjiga. Zagreb. Dolenec , Z. 1992: Kvalitativna struktura zajednica ptica gnjezdarica Medvednice, Ivanščice i Cesargradske gore. U tisku. Larus. Zagreb. Dolenec , Z., Štroma r Lj. 1984: Vertikalno naseljavanje vrste Parus major L. na kontaktu Medvednica — rijeka Krapina. Treći kongres ekologa Jugoslavije. Radovi i rezimea. Kn´jiga 2:143, Sarajevo. Huh ta, V. 1979: Evaluation of different similarity indices as measures od succession in arthropod communities of the forest floor after clear-cutting. Oecologia (Berl.) 41: 11—23. Järvinen , O., Väisänen , R. A. 1975: Estimating relative densities of breeding birds by line transect method. Oikos 26: 316—322. Järvinen, O., Väisänen, R. A. 1976: Finnish line transect censuses. Ornis Fennica 53:115—118. Järvinen, O., Väisänen, R. A. 1976: Between year component of diversity communities of breeding land birds. Oikos 27: 34—39. Järvinen, O., Väisänen, R. A. 1977: Line transect method: A standard for field-work. Polish Ecol. Studies Vol. 3. No. 4: —15. Järvinen, O., Väisänen, R. A. 1977: Constants and Formulae for Analysing Line Transect Data. Helsinki. |
ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Kronei s 1, R. 1950: Prilog poznavanju ornitofaune gorja Savsko-dravskog međurječja u Hrvatskoj. Larus. 3: 305—308. McNaughton , S. J.,, Wolf, L. L. 1970: Dominance and the niche in ecological systems. Science 167—131—139. May, R. M. 1975: Petterns of species abundance and diversity. U knjizi: Cody, M. L., Diamond, J. M. (eds.): Ecology and Evolution of Communities. The Belknap Press of Harvard Univ. Press, Cambridge. Od urn, E. P. 1971: Fundamentals of ecology. Third edition.-520 pp. W. B. Saunders Co. Philadelphia. R s v, N. 1975: Breeding bird community structure and species diversity along an ecological gradient in deciduous forest in western Norway. Ornis Scand 6: 1—14. Rucner , D. 1967: Prilog poznavanju ekološkog značenja ornitofaune okolice Klanjca (Hrvatsko zagorje). Larus 19: 86—106. S u š i ć, G., R a d o v i ć, D. 1988: Hrvatska ornitološka nomenklatura zapadnog palearktika i nekih vrsta ostalih zoogeografskih regija. U knjizi: Meštrov, M., Sušić, G. (Eds.): Ornitologi´ja u Hrvatskoj. Pp. 212-263. JAZU, Zagreb. S u š i ć, G. 1988: Struktura zajednica ptica duž visinskog gradijenta RisnjakaPapuka. Disertacija. Sveučilište u Zagrebu. Pp. 1—168. THE QUANTITATIVE STRUCTURAL NESTING BIRD COMMUNITY OF MEDVEDNICA, IVANŠČICA AND MOUNT CESARGRADSKA Summary In the analysis of quantitative similarity of the bird communities on different heights I applied Odum´s similarity index (0). The results revealed that the most similar tre the bird communities of the corresponding heights on adjoining mountains. The biggest differences appear between 450 m and 900 m above-sea. Comparing the values of Odum´s similarity index on all three mountains we can observe thet the most similar are the communities of the same heights above sea-level. It is the similar ecological conditions on the same heights above sea-level on the mountains taken into consideration. The diversity of species (according to Shannon-Wiener´s statistical information formula) is declining with the increase in height. The same happens with the maximum diversity (H´max) and equitability (E). The index of dominating species in a community (according to McNaught and Wolf 1970) rises with the increase in height. The increase in value of the index of domination (CD) along the height gradient is a bit more explicit on the mountain of Ivanščica in comparison with the mountain of Medvednica where it is more stable. The relative abundancy (according to May 1975) shows that the dominating species up to 600 m above-sea on the mounatins of Medvednica and Ivanščica is Sylvia atricapilla, and above that height the dominating species is Fringilla coelebs. The most abundant species on the mountain of Česargradska gora on 450 m above-sea is Sylvia atricapilla. |