DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 20     <-- 20 -->        PDF

ne može uspijevati na konkretnoj lokaciji. Naravno, poznato nam je da su
takve postaje izložene oštećenjima čovjeka u prvom redu, zatim od stoke
i divljači i si., no to je jedini put ako hoćemo imati stvarne podatke a rizik
smanjiti na minimum.


Ako takve terenske, pokretne meteorološke postaje ne možemo uspostaviti
tijekom cijele godine, bilo bi korisno kada bismo iste uspostavili
tijekom vegetacijskog razdoblja ili barem za vrijeme ljetnih mjeseci (VI,
VII, VIII), kad na krasu vladaju velike suše i visoke temperature. Na području
GS Kontija Šumarija Poreč zelena duglazija dala je najbolje rezultate
glede proizvodnje drvne mase, prirasta u debljinu i visinu, kao i uporabne
vrijednosti drveta, posebice u građevinarstvu. Na onim lokalitetima krasa,
čija su edafska i klimatska obilježja podjednaka kao što su u predjelu
Kontija, zelenu duglaziju možemo preporučiti kao vrstu za pošumljivanje,
jer je njena prednost u odnosu na crni bor očita.


Dakako, općekorisne funkcije šume ni ovdje ne smijemo zanemariti.
Općekorisne funkcije šume još uvijek nisu dobile onu valorizaciju u društvu
koju zaslužuju. Moramo znati da život na našem zelenom Planetu ne bi
opstao da nemamo šume. S tog razloga uvijek je potrebno i nužno istaknuti
ulogu šume u životu uopće, a posebno čovjeka. Na degradiranom i devastiranom
krasu i zelenu duglaziju trebamo smatrati pionirskom vrstom
poput alepskog i crnog bora. Zadaća pionirskih vrsta leži u tome da poprave
fizikalna i kemijska svojstva tla i da na taj način omogući autoktonim vrstama
kao najstabilnijim elementima ekosustava krasa da ponovno zauzmu
svoje mjesto, tj. da se obnove prirodne šume kao najstabilniji dio krajobraza.


LITERATURA


Anić, M., 1945.: Dendrologija, skripta, pp. 163, Zagreb.
B a š i ć, F., 1977.: Tla sekcije Rovinj II (rukopis) Viša poljoprivredna škola Križevci.
Bertović , S., 1975.: Prilog poznavanja odnosa klime i vegetacije u Hrvatskoj.
Acta, biologica VII/2 89—215.
Gračanin , M, 1951.: Sistematika tala. Pedologija III- dio, Zagreb.
Horvat , A., 1965. a.:Pošumljivanje degradiranih površina sjetvom, Šum. list 5—
—6., 213—225.
Horvat , A., 1965- b.: Melioracije degradiranih šumskih terena, svezak I., krš,
skripta pp 178, Zagreb.
Klepac , D., 1963.: Rast i prirast šumskih vrsta drveća i sastojina, Zagreb.
Marušić , R., 1987.: Plantažni i intenzivni zasadi četinjača brzoga rasta (duglazija,
borovac, crni bor, korzički bor i brucijski bor). Diplomski rad, Viša
šumarska škola u Karlovcu.
Matić , S. & Prpić , B., 1983.: Pošumljavanje, Zagreb.
Mar an dini, R., 1958.: La sperimentazione della Douglasia in Europa Monti e
bosehi, 7—8., 346—352.
Pa vari , A., 1958.: La Douglasia verde in Italia.
Pranjić , A. & Lukić , N. 1990.: Razvoj stabala crnoga bora i hrasta medunca
istarskog područja. Glasnik za šumske pokuse 26, Zagreb.
Prpić , B., 1986.: Odnos hrasta crnike i nekih njegovih pratilaca prema vodi i
svijetlu. Glas., šum. pokuse, posebno izdanje 2 69—77 Zagreb.
Ra uš, Đ., 1987.: Šumarska fitocenologija, Zagreb.
Š k o r i ć, A., et o 1987: Pedosfera Istre, Zagreb.
Š panoi , Ž., 1992.: Zaštita prirode u općini Rab. Glasnik šum. pokuse 28: 49—
—132, Zagreb.
Toma še vic, A., 1990. a.: Cedars in Yugoslavia. International cedar syposium.
22—27 October 1990. Antalya Turkey, pp 7 ref. 10.