DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 134 <-- 134 --> PDF |
IN MEMORIAM BOŽIDAR MAĆEŠIĆ dipl. ing. šum. 1917—1993. Na Zagrebačkom groblju Mirogoj 19. siječnja 1993. sahranjen je naš zaslužni član Bozo Maćešić. Nagli i iznenadni kraj života našeg Bože bio je neočekivan za nas, njegove prijatelje. Nije bilo znaka njegovoj bolesti. Niti njegova uža familija, nije mogla naslutiti, da bi nakon jednog rutinskog liječničkog pregleda, kojom se trebala utvrditi terapija liječenja srca, moglo doći bespomoćno, do iznenadnog kolapsa organizma. Tri dana nakon toga, u krugu svojih najbližih i svojih kolega, oprostili smo se s njim posmrtnim slovom Tomaševski Stanka njegovim posljednim pretpostavljenim u službi i Živković Vilima kolegom iz pokojnikove generacije šumara Hrvatske. Iz tih govora vrijedno je zabilježiti: »Božidar Maćešić rođen je 1917. g. u Johnstownu u SAD. Od najranije mladosti bez roditelja. Srednju školu je polazio i završio u Karlovcu 1935. g. a Šu marski fakultet u Zagrebu 1940. g. Otada pa sve do umirovljenja 1980. g. prokrstario je u službi svoje struke čitavu Hrvatsku i dio Bosne vršeći stručne i rukovodeće funkcije, koje su mu bile povjerene. Uglavnom je radio u primarnoj preradi drveta i finalnoj drvnoj proizvodnji u čemu je postigao specijalnost i bio priznat kao eminentni stručnjak i ekspert na unutrašnjem planu i kao stručnjak na poslovima u inozemstvu. Spominjem samo njegove radne funkcije u kojima njegova specijalnost dolazi do izražaja i u kojima je pomogla razvoju drvno prerađivačkog kompleksa Hravtske. Kao samostalni savjetnik radi u Republičkom sekretarijatu za industriju od 1958—1964. g. i kao ekspert FAO u Tanzaniji od 1965—1969. g., a do kraja svog aktivnog djelovanja kao predstavnik Poslovne Zajednice drvne industrije i Eksportdrva na Filipinama i Newyorku. Zadnje godine pred umirovljenje obavljao je značajnu rukovodeću ulogu u Eksport drvu. Kao suradnik, kolega i prijatelj bio je moralno na visini. Blag i miran, nikada u sporu ni skim i ni zašto. Kroz svoju tešku i neimaštinom okarakteziranom mladošću, bez roditelja i svojih, naučio je da shvati i pomaže tamo i onome kojem je trebalo. Učesnik je one generacije šumara koja je završila studij pred sam rat i ušla u taj rat sa velikom opasnošću da iz njega ne iznese živu glavu i pored opasnosti koja mu je prijetila. No, Bozo je izdržao i postao zaslužan stručnjak za razvoj šumarstva i drvne industrije Hravtske i zato mu velika Hvala i Slava! Vilim Živković, dipl. inž. |