DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 132 <-- 132 --> PDF |
Dunava takav da do svakoga pojedinog stabla možete doći čamcem, ili zimi kada možete ugledati čopore divl´jih svinja i krda jelenske divljači. Jedan dunavac dijeli Šarengradsku adu od Hagla, a drugi Hagal od lijeve obale Dunava. Mi idemo, ako je vodostaj Dunava povoljan, ovim drugim dunavcem, koji je nekada bio glavni tok Dunava (prije kopanja Mohovskog kanala). Naime, na tom dijelu Dunav je činio veliki luk (Bogen), dugačak oko 6,5 km. Da bi se put Dunavom skratio, prokopan ´je spomenuti Mohovski kanal, koji je oko 2,5 km dugačak. Hagl je (odjeli 70—77) ada površine oko 330 ha, koja će s vremenom postati kopno vezano uz Bačku. Priroda čini svoje. Dunavac se polako zamuljuje. Na Haglu možemo naći šumu kao i na Šarengradskoj adi, ali isto tako u mjesecu svibnju i lipnju svježe gljive vrbovače, žute kao limun, na suhim stablima vrbe. u listopadu i studenom rastu topolovače iz starih panjeva, a na opće iznenađenje jednom smo na jednoj sječini u mjesecu ožujku naišli na neizmjerno puno kvalitetnih smrčaka. Postoje ovdje i ostaci stare žičare koja se polako ruši. Obavila je svo´ju funkciju. Šezdesetih godina posječeni drvni materijal se iz Hagla preko dunavca i Šarengradske ade izvlačio do Mohovskog kanala na glavno stovarište, odakle je šlepovima transportira za kombinat »Belišće«. Hagl je imao dva gospodara. Jedan su bili šumari, koji su gospodarili šumom, a drugi je bila Vojna uprava »Karađorđevo«, koja je bila vlasnik lovišta na istoj površini. Stalne štete od divljači na mladim i starijim kulturama vrba i topola kvarile su ionako ne baš dobre odnose strogog vojničkog i blagog šumarskog režima. Na samom vrhu sjevernog luka Hagla, na bačkoj strani nalaze se 3—4 kućice. Nekada je ovdje pristajala »Bijela lađa«. Bio je to glavni tok Dunava. Na 1,5 km od obale nalazi se selo Mladenovo, nekada Bukin. Živjela je u jednoj od kućica jedna stara baka koja nas je uvijek zvala na kavu i rakiju. Baka nas nikada nije pitala ni tko smo ni što smo. Ni mi nju. Nažalost, zaboravih joj ime. Doviđenja, bako. Bog vas čuvao, djeco. Idemo polako na jug i kraj putovanja ovim dijelom Dunava i dunavcima. Na samom južnom »špicu« Hagla čuveni ribar iz Šarengrada Pero Francuzović sagradio je krišom ribarsku vikendicu od opeke, koja je pola godine pod vodom. Moramo navratiti do čika Pere, sigurno ima svježe ribe ulovljene u vrške. Som, smuđ, šaran, kečiga, manjić, štuka i druga bijela riba — sve je to dobro. Koliko puta nije htio da mu platimo. »Platit ćete drugi put.« Do viđenja, čika Pero, i dobar ulov. Izlazimo iz Dunava na »novi« Dunav. Prvi put čamac mora uzvodno jer se vraćamo u Opatovac. Moramo kod čika Milovana, šumara, na svježe prženu ribu i vino čuvenog vukovarsko-iločkog vinogorja. Traminac, burgundac, graševina, silvanac. Kak to prija nakon slatke ribe! Polako pada noć, čamac teže nego nizvodno gura vodu ispred sebe. I mi smo pomalo umorni od sunca, vjetra ili hladnoće. U daljini naziremo ostatke starog grada Šarengrada. Iločka katedrala je nešto dalje, ali se ne vidi jer Dunav malko »zakreće«. Sutra moramo na drugu stranu. Idemo u šumu Jelaš, tamo nas nakon obilaska šume u nekadašnju rasadniku čeka Mirko, šumar iz Tovarnika, s poznatom »talendarom «. To je nešto kao kotlovina, ali puno, puno bolje. Mirku su bezdušnici u ljudskom liku oduzeli život samo zato jer je bio Hrvat. 218 |