DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 131 <-- 131 --> PDF |
ograđena je pletenom žicom. Nekada, ´još 1891. godine ta tri šumska predjela bila su rit. Ade su bile kopnom vezane za desnu obalu Dunava kod sela Mohova. Tada je počelo kopanje kanala, tzv. Mohovskog kanala, koje je završeno 1898. godine. Kanal bijaše širok svega 40—50 m, da bi danas širina iznosila oko 500—600 m i svakim danom dio Mohovske ade Dunav odnosi. Desna obala je utvrđena kamenom, kao i dio Šarengradske ade. Ne idemo kanalom, već ulazimo u dunavac na lijevoj obali Dunava između Isina ostrva i Mohovske ade (odjeli 58—69), površine oko 100 ha. Šumarima će za oko odmah zapasti na samom »špicu« Mohovske ade jedan soliterni hrast te oko 1,5 ha bagremove šume stare oko 6 godina. Bagremova šuma na adi, na gotovo čistom pijesku? Da, i toga ima u nas. Hrast toliko i ne začuđuje, već smo navikli na njega. Zovemo ga »crni« ili »močvarni hrast«. Od te hrastovine ne valja praviti čamac. Kažu stari poznavatelji da čamac načinjen od drveta močvarnog hrasta, ako se potopi, tone u Dunavu. Pa da im vjerujemo! Naš je čamac sagrađen od prave slavonske hrastovine iz srca spačvanskog bazena. Idemo mirno dalje. [šino ostrvo, ada pod šumom bijele vrbe s plavom kupinom te šumom bijele vrbe i crne topole nalazi se lijevo od smjera našeg kretanja. Na Isinu ostrvu je pro!´, dr. Đuro Rauš također postavio pokusnu plohu »Čovjek i biosfera«, veličine 1 ha. Desno Mohovska ada, dijelom autoktona šuma bijele vrbe s plavom kupinom, šuma bijele vrbe i crne topole, šuma crne i bijele topole, šuma euroameričke topole i klonova bijele vrbe i napokon šuma poljskog jasena zadivljujućih prsnih promjera i do 70 cm. Ovdje nalazimo i površine čistog sterilnog pijeska na kojima osim škrte travne vegetacije ne uspijeva baš ništa. Ali krda običnog jelena ili srneće divljači nisu rijetkost, kao ni jata divljih pataka i divljih gusaka iznad dunavca. Lagano, uz tek čujan zvuk motora klizimo prema Šarengradskoj adi i Haglu. Mohovska i Šarengradska ada razdvojene su Šarengradskim pašnjakom i žičanom ogradom. Tek za niskog vodostaja Dunava Mohovsku adu od pašnjaka dijeli i jedan rukavac Dunava, koji se sve više zamuljuje i gubi. Žicom odvojene ade? Da, zbog pašnjaka — vlasništvo MZ sela Šarengrada na kojemu mještani sela, inače vrsni ribari, drže na ispaši gotovo cijele godine konje, krave i svinje (domaće, naravno). Ima i divljih svinja pa nije rijetkost da se nađe i pokoji križanac. Krupna stoka ulazi »kroz žicu« na obje ade i čini štete na novopodignutim kulturama vrba i topola odgrizanjem vrhova, lomljenjem ili guljenjem stabala. Pašnjak je uglavnom travnata površina, tek rijetko obrasla drvećem (vrba, crna i bijela topola, vez, dud). Iza pašnjaka nalazi se Šarengradska ada (odjeli 78—96) površine oko 350 ha. To je, vjerojatno, jedna od najljepših ada Podunavlja, a smijemo reći i jedna od zadnjih ostataka autoktonih podunavskih šuma u Europi. Ada je dijelom pošumljena raznim klonovima auroameričke topole i bijele vrbe nakon što je posječena autoktona vegetacija. Na najnepristupačnijim dijelovima ispresijecanima barama zadržala se autoktona vegetacija sa starim soliternim hrastovima, bijelim vrbama, crnim i bijelim topolama, vezom, dudom. Ne znam da li je ada ljepša ljeti kada je gotovo neprohodna, jer je obrasla gustom kupinom, petosjemenim glogom i crvenom hudikom, ili kada je vodostaj 217 |