DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1993 str. 130 <-- 130 --> PDF |
Napuštamo Vučcdol malko zagrijani od rakije i vina. Nije važno da li je zega i pikaju li (mi kažemo grizujkomarci ili puše (brije) oštra košava. Nadomak Vučedolu nalaze se spomenuta dva otoka Orlovnjak (odjel 22) i Skendra (odjel 23—25). Orlovnjak je netaknuti prirodni otok na kojemu nalazimo šumu bijele vrbe s plavom kupinom, a na višem terenu šumu bijele vrbe i crne topole uz pokoje stablo bijele topole. Orlov otok ili Orlovnjak dobio je ime po lomu jer je nekada na njemu bilo omiljeno obitavalište orla bjelorepana. U zadnje vrijeme vidio se pokoji par orlova i poneko staro gnijezdo. A sada...? Ljeti od ribiča i izletnika niste mogli parkirati čamac, toliko je Orlovnjak bio prepun ljudi željnih mira, Dunava i šume. Na ovom otoku uspostavio je prof. dr. Đuro Rauš trajnu pokusnu plohu »Čovjek i biosfera« u šumi bijele vrbe i crne topole, površine 1 ha. Od Orlovnjaka do Isinog ostrva kod Mohovske ade osnovan je i proglašen specijalni rezervat šumske vegetacije na površini od 115 ha. Odmah preko puta Orlovnjaka, bliže desnoj obali Dunava, nalazi se otok Skendra, nešto viši otok, lišen u potpunosti autoktone vegetacije. Na njemu nalazimo kvalitetnu šumu euroameričke topole — prvu generaciju. Druga bi bila lošija, treća ... Zahvaljujući razumijevanju Šumarskog fakulteta u Zagrebu, Katedri za uzgoj šuma, te napose prof. dr. Đuri Raušu i prof. dr. Slavku Maticu, uspostavljena je pokusna ploha na ovom otoku radi vraćanja autoktone vegetacije bijele vrbe, crne topole, bijele topole, duda, veza i drugih vrsta. Odmah preko dunavca na desnoj obali Dunava nalazi se Sotinska ada (odjeli 26—45), površine oko 450 ha, uključujući otoke Orlovnjak i Skendru. To je površina vezana za kopno, a naziv ada je dobila po tome jer je sada zamul´jeni dunavac dijelio adu od strmih obala. Ovdje možete naći baru punu kvalitetne ribe (tu je i prirodno mrijestilište riba), trščak, šumu rakite, šumu bijele vrbe s plavom kupinom, šumu bijele vrbe i crne topole, šumu crne i bijele topole te kulture euroameričkih topola raznih klonova. Na strmoj obali, koja se uzdiže i do 30 m iznad Dunave, nalazi se šuma običnog bagrema, ispresijecana s tri surduka. Surduk je lokalni naziv za strmu prohodnu vododerinu koja se duboko usijeca u debeli sloj prapora. U surducima, kojih ima duž čitave obale Dunava podno Fruške gore, u rano proljeće sve je prekriveno bijelim sagom od visibaba. »Šetati« ovim ritom za niskog vodostaja Dunava pravo je uživanje. Ljeti, kada od nametljivog hmelja i pavitine ne vidite dalje od 10 m oko sebe ili zimi, kada je preglednost relativno dobra, a pred očima se nižu različiti krajolici. Ukrcavamo se u čamac i lagano klizimo nizvodno prema selu Opatovcu i Opatovačkoj adi (odjeli 46—50), površine oko 100 ha. Ta je ada uglavnom pod šumom euroameričke topole, klon 1-214, tek mjestimično javlja se autoktona vegetacija. Iza ade slijedi šumski predjel Mohovski rit (odjeli 51—57), površine oko 100 ha. Vrste drveća i šuma kao i na Opatovačkoj adi. Na pašnjaku između sela Opatovca i Mohova nalazi se i rasadnik topole i vrbe površine oko 6 ha. U rasadniku se uzgajaju klonovi bijele vrbe, njih 25-ak, te isto toliko klonova euroameričke topole. Sav proizvedeni materijal služi za pošumljavanje na adama i ritovima. Ovdje se ne zadržavamo dugo jer idemo u vjerojatno najljepši dio Podunavlja. Idemo u Mohovsku adu, Šarengradsku adu i Hagl. U Mohovskoj adi osnovali su prof. dr. Slavko Matić i prof. dr. Đuro Rauš pokusnu plohu za obnovu sadnjom različitih vrsta. Ploha je veličine 1 ha i 216 |