DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1993 str. 74     <-- 74 -->        PDF

Od cijepitih biljaka podignuta je u rasadniku u Našicama eksperimentalna
sjemenska plantaža. Ona će služiti za dobivanje sekundarnih plemki za cijepljenje,
za izučavanje stimulacije cvatnje i za kontroliranu hibridizaciju.


Od sekundarnih plemki putem cijepljenja proizvesti će se od svakog klona
veći broj biljaka — rameta, koje će se koristiti za podizanje proizvodne sjemenske
plantaže. Predpostavlja se da će ona biti podignuta do kraja 1995. godine.


Dr. KATICA ČORKALO: Zbornik (o) Antunu Levakoviću


Što kazati o Zborniku posvećenom A. Levakoviću pred ovim časnim i meritornim
skupom, a da izrazimo ono najhitnije, sažeto i jezgrovito, da to bude rječito
i odmjereno, jasno i precizno u iskazu. Najbolje da posegnemo za krutim ali i
riječitim činjenicama, koje u svim nedoumicam pomažu da nađemo put do istine.


Te nam činjenice kažu da A. Levaković za života nije doživio pravo priznanje
i potpunu afirmaciju svoga djela, a poslije smrti nije, kao znanstvenik europskih
obzora i dosega, uzdignut na pijedestal slave, koja mu je zasigurno pripadala. I
koliko god tragali za razlozima i uzrocima takvog odnosa, uvijek ostaje nešto
tajnovito u pitanju posmrtne slave A. Levakovića. A najčešće se zapravo tajna odnosa
javnosti prema njezinim velikanima skriva u njima samima. Bit će tako,
da u skromnosti i samozatajnosti našeg znanstvenika, njegovoj marljivosti i upornosti,
asketskoj predanosti struci i odabranom zanimanju, i leže razlozi što su
ga upravo takvoga smatrali jedino mogućim, naravnim, gotovo zadanim. A nije
bio ni od onih koji su se povijali i hitali u kompromise s moralnim principima,
upuštali se u trku za vlašću i moći nad drugim ljudima, nije hlepio za bogatstvima.
Ostajao je uvijek posvećen dubljim i trajnijim istinama, nego što je efemeran
uspjeh u društvenim relacijama. Stoga valjda njegove kvalitete i nije trebalo
posebno isticati i prikladnim društvenim priznanjima verificirati. Stoga valjda i
jesu desetljeća morala proći da dobije knjigu o sebi čovjek takva znanstveničkog
profila i digniteta, kakav je bio Levaković. Ali ju je danas napokon dobio.


Evo kako! U arhivu naših činjenica stoji da je na inicijativu akademika D.
Klepca, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u svojoj znanstvenoj jedinici u
Vinkovcima priredila godine 1990. Znanstveni skup o Antunu Levakoviću. U vrijeme
kada je cijela Hrvatska strepila pred onim što će se dogoditi, kad je cijelu
Hrvatsku potresao pravedni gnjev zbog svega što nam spremaju naši neprijatelji,
upravo tada Hrvatska je akademija sa čitavom šumarskom znanošću i strukom
znala da treba reći pravu riječ o znanstvenom djelu jednog velikana šumarske
misli, u jedno teško doba, u predvečerje krvavog rata, kad se posvuda po hrvatskim
povijesnim granicama čulo zveckanje srpskog oružja, plaćenog našim novcem.
Samo je takva zemlja kakva je Hrvatska mogla i htjeti u takvo doba priređivati
znanstvene i kulturne skupove i priredbe, stvarti i djelovati kao u najmirnije
vrijeme. Primjer A Levakovića samo je jedan od tisuću.


I dok je njegova i naša Slavonija na istoku Hrvatske pružala nadljudski otpor
neprijatelju, dok je mjesecima odolijevao junački Vukovar, kad je srbovojska zauvijek
zaustavljena na vinkovačkim linijama bojišnice, tiskali smo ovaj Zbornik
čovjeku, koji je baš tada, u vrijeme sveopćeg narodnog otpora i jedinstva, napokon
dobio to što je otprije zaslužio. I premda znamo da je to trebalo biti prije,
osjećamo da je sada baš pravo vrijeme za jednog takvog umnog čovjeka naše


72