DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1993 str. 68 <-- 68 --> PDF |
ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI Prof. dr. Rudolf SABADI: ZBORNIK O ANTUNU LEVAKOVICU Riječ povodom svečanog predstavljanja knjige o prof. dr. Antunu Levakoviću, dne 14. siječnja 1993. u Šumarskom domu u Zagrebu. CIJENJENE DAME I GOSPODO! Velika mi je čast da u svojstvu predsjednika Upravnog odbora javnog poduzeća HRVATSKE ŠUME, mogu otvoriti ovaj uvaženi skup na kojem predstavljamo ime našeg velikog šumarnika, rokovčanina prof. dr. Antuna Levakovića. Naše javno poduzeče HRVATSKE ŠUME pripomoglo je da ovaj zbornik ugleda svjetlo dana. Moram s ponosom reći, da HRVATSKE ŠUME pridonose našoj znanstvenoj riječi, otkad su osnovane, više no je ikad to činjeno. Osim ovog zbornika, također smo, zajedno sa Centrom za znanstveni rad HAZU u Vinkovcima promovirali knjigu našeg dičnog šumarnika prof. dr. Ive Dekanica. Isto je tako izašla monografija ŠUME U HRVATSKOJ, knjiga prof. dr. Matica NJEGA ŠUMA PROREDOM, te ŠUMARSKA POLITAKA prof. Sabadija. Kako vam je poznato, pred dvije godine održan je u okviru djelovanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u Centru za znanstveni rad u Vinkovcima, skup naših istaknutih šumarnika, mnogih od njih đaka našeg velikog profesora Tune Levakovića, koji su svojim radovima nastavili održavati vatru napretka i znanstvenog rada hrvatskog šumarstva, koju je zapalio taj veliki čovjek. Ne smijemo zaboraviti da je prof. Levaković abiturijent vinkovačke gimnazije, one iste gdje su maturirali šumarnici Ante Tomić, Franjo Ćordašić, Josip Kozarac, Mata Butković i mnogi drugi. Dok su šumarnici Tomić i Ćordašić đaci Mariabrunna, Levaković i Kozarac đaci su Bodenkulture u Beču. Svi oni su ostavili neizbrisive tragove u našem suvremenom šumarstvu. Prof. Levaković je u šumarstvu ono što je Hrvat Bošković u matematici, fizici i astronomiji I prof. Levaković je imao viziju, bez računala, o rastu i prirastu šume i šumskog drveća. Njegova obitelj, koju imamo čast ovdje pozdraviti, može biti zajedno s nama ponosita da smo ga imali učiteljem, kolegom, rođakom. Prepuštam riječ prof. dr. Klepcu, našem dičnom akademiku, da nam kaže sve o našem velikom profesoru, za koga neki od nas s ponosom mogu reći da im je bio učitelj. Na ovom svečanom predstavljanju govorit će prof. dr. Ana Pranjić, akademik Mirko Vidaković i dr. Katica Čorkalo. Govor akademika DUŠANA KLEPCA Knjiga »Zbornik o Antunu Levakoviću« izašla je ovih dana iz tiska u izdanju Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti, Centra za znanstveni rad u Vinkov 66 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1993 str. 69 <-- 69 --> PDF |
cima uz financijsku potporu Javnog poduzeća »Hrvatske šume«. U ovoj knjizi na 200 stranica prikazan je rad znanstvenog skupa, održanog u Vinkovcima dne 6. i 7. prosinca 1990. godine, kada je proslavljena 20. godišnjica Centra za znanstveni rad HAZU u Vinkovcima i 45. godišnjica smrti najvećeg šumarskog znanstvenika u prvoj polovici XX. stoljeća, profesora dr. Antuna Levakovića. Spomenuti Zbornik ima dva dijela: prvi, koji obuhvaća djelovanje Centra za znanstveni rad u Vinkovcima od 1970—1990. i drugi, koji se odnosi na znanstvene radove A. Levakovića i na unapređenje šuma hrasta lužnjaka. Problemi kojima se bavi Centar za znanstveni rad u Vinkovcima odnose se na život Slavonije. Težište znanstveno-istraživačkog rada je koncentrirano na književnost, lingvistiku i prirodne znanosti. U književnosti dan je akcent na istraživanje povijesti hrvatske književnosti u Slavoniji. Ovdje želim istaknuti prvog upravitelja Centra prof. Dionizija Švagelja o kome je Centar izdao »Spomenicu « iz pera K. Čorkalo. O toj »Spomenici« govorio Dragutin Tadijanović na spomenutom skupu. U prirodnim znanostima najprije su počela istraživanja iz geološko-paleontološke problematike s naročitim osvrtom na kvartar-geološke karakteristike Brodskog Posavlja. Posebno mjesto zauzimaju pedološka istraživanja u Posavini, Đakovštini, Dunavskim ritovima kao i u Baranji gdje je proučena geneza prapornih naslaga. Botanička i fitocenološka istraživanja odnose se na šumska područja Spačve i Đakovštine. Šumarska istraživanja vršena su u više smjerova: dendrometrija i uređivanje, gospodarenje, njega putem proreda, zaštita, genetika i oplemenjivanje. Višegodišnja istraživanja vršena su na području Spačve i drugih šumarija u pogledu primjene intenzivnih proreda za postizavanje bolje kvalitete hrastovine i polučenje otpornijih sastojina. Istraživani su također uzroci sušenja hrastika i jasenika u Slavoniji. Posebno mjesto u šumarskim istraživanjima ima genetika i oplemenjivanje. Godine 1979. osnovan je Arboretum »Lisičine« u šumskom masivu Papuk gdje je iz redovitog gospodarenja izdvojena šumska površina od 36.7 ha za svrhe genetičkih istraživanja i očuvanja gena autohtonih šumskih vrsta drveća. U poljoprivrednim istraživanjima ističu se radovi u vinogradarstvu i vinarstvu na vukovarskom i iločkom području. Veterinarska istraživanja odnose se na svinjogojstvo i na govedarstvo. Medicinska istraživanja bila su skoncentrirana uglavnom na otorinolaringologiju na području Vinkovaca. Ovdje želim spomenuti i istraživanja povijesti ljekarništva Vojne Krajine. Bilo je nekih istraživanja i na polju društvenih znanosti kao na pr. kolonizacija Slavonije, Đakovštine, Bački Šokci i njihova naselja, porijeklo stanovništva Vinkovackog kraja, muzeologija, arheologija, toponimija itd. Rezultate ovih istraživanja Centar objavljuje u svojim edicijama. Tijekom 20 godina Centar HAZU u Vinkovcima objavio je 10 knjiga: 6 knjiga »Radovi« iz godina 1971, 1973, 1975, 1980, 1984. i 1987, zatim Zbornik o Stotoj obljetnici šumarstva jugoistočne Slavonije 1974, »Simpozij sto godina znanstvenog i organiziranog pristupa šumarstvu jugoistočne Slavonije« 1975, »Zbornik Đakov 67 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1993 str. 70 <-- 70 --> PDF |
štine« 1976, i »Zbornik Josip Kozarac« 1988. U tih deset knjiga na 3.781 stranici sa 74 karte, 385 tabela i 66 pretiska objavljena su 134 rada iz ovih područja: — — ————— književnost i jezik povijest i arheologija geografija i geologija medicina i veterina kultura i obrazovanje poljodjelstvo šumarstvo 25 7 8 7 9 1 77 radova " " " " rad radova Osim spomenutih radova, objavljenih u edicijama Centra HAZU u Vinkovcima, ima još priličan broj radova koji su tiskani samostalno ili u drugim časopisima i izdanjima a odnose se na problematiku Centra. O znanstvenim djelima A. Levakovića i primjeni njegovih formula o zakonu rasta stabala i strukturi sastojina objelodanjeno je 8 referata. U uvodnom referatu opisao sam cjelokupni opus A. Levakovića dok su ostali autori obradili pojedine dijelove iz Levakovićevih radova koje su koristili u svojim istraživanjima i dalje ih znanstveno razvijali. Iz prvog referata izdvajam najvažnije: Antun Levaković, rođen 1885 u Rokovcima, umro u Zagrebu 1955. Maturirao na Vinkovačkoj gimnaziji 1903, završio Šumarsku akademiju u Zagrebu 1907., postignuo doktorat Bečke »Bodenkulture« 1912, redoviti sveučilišni profesor iz dendrometrije na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu (1920—1952), predstojnik Zavoda za šumske pokuse (1922—1952), dopisni član Akademije Zemedelske u Pragu (1926) i gost profesor na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Sofiji (1936). Antun Levaković je odgojio veliki broj šumarskih inžinira. Uredio je 10 knjiga »Glasnika za šumske pokuse« na 3374 stranice. Bio je urednik Šumarskog lista i to s prof. Petračićem od 1920. do 1921. a samostalno od 1929. do 1940. Napisao je 50 znanstvenih radova iz područja dendrometrije. Najviše se proslavio svojim funkcijama rastenja drveća, jednadžbom za sastojinsku visinsku krivulju te novijim oblikom frekvencijske funkcije. Pred pedesetak godina naša šumarska javnost nije dovoljno razumjela Levakovićeve radove, pogotovu njegove jednadžbe. Činile su se u ono vrijeme vrlo komplicirane i teško primjenjive. Ipak je sreća bila u tome da su tadašnji Levakovićevi kolege, šumarski sveučilišni profesori, poštivali A. Levakovića. kao uostalom i svi njegovi đaci, pa su mu omogućivali da znanstveno radi i da rezultate svojih istraživanja opširno objelodanjuje u Glasniku za šumske pokuse i Šumarskom listu, premda je bilo malo stručnjaka u našoj zemlji koji su razumili vizionarske ideje tog našeg znanstvenika. Zahvaljujući razvoju elektronike s modernom kopjutorskom tehnikom, primjena Levakovićevih formula, nekad za šumarsku praksu neprihvatljiva, danas je postala gotovo redovito pomagalo u kubiciranju stabala, u konstrukciji tablica drvnih masa, tarifa, visinskih krivulja, krivulja rasta itd. Danas Levakovićeve ideje predaju profesorica A. Pranjić, predstojnica Katedre za dendrometriju i njezin suradnik docent N. Lukić. Oni su u ovom Zborniku objavili ove radove: A. Pranjić: »Izvori pogrešaka u inventuri šuma i mogućnost brze kontrole dobivenih rezultata s osvrtom na Levakovićeva istraživanja i N. Lukić: »O mogućnostima procjene utjecaja faktora analizom debljinskog prirasta primjenom zakona po Levakoviću.« 68 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1993 str. 71 <-- 71 --> PDF |
Levakovićevo magistralno djelo »0 analitičkom rješavanju sastojinske strukture «, izašlo u Glasniku za šumske pokuse (1948), oživio je i konkretizirao V. Hren u svojoj radnji: »Razvoj visinske strukture čistih sastojina hrasta lužnjaka praćen pomoću Levakovićeve jednadžbe«. Levakovićeve analize hrastovih i brijestovih stabala u njegovoj disertaciji ohrabrile su K. Bezaka u pokušaju da objasni dvostruku kulminaciju prirasta pojedinih vrsta drveća u svom referatu »Prigušene oscilacije fenomena rasta i prirasta, praćene Levakovićevim analitičkim izrazima«. Levakovićeva »Dendrometrija« i njegovi članci o postotku prirasta poslužili su R. Križancu da obradi problem »Postotak prirasta kao pokazatelj za sječne zahvate«. To je autor učinio u istoimenom referatu u kojem je pokazao da postotak poprečnog prirasta nije dovoljno pouzdan element za prosuđivanje intenziteta proreda. N. Segedi se pobrinuo da uz kompjutorsku demonstraciju pokaže učesnicima Skupa kako se mogu formule A. Levakovića primjeniti u znanstvenim istraživanjima i u šumskom gospodarstvu. To je N. Segedi opisao u svom referatu »Primjenljivost Levakovićeve funkcije rastenja uz dosadašnje tehničke mogućnosti«. Sretne okolnosti da je Katica Čorkalo — upraviteljica Centra za znanstveni rad u Vinkovcima — rođena i odrasla u Rokovcima, rodnom mjestu A. Levakovića, ponukala su autoricu da nadopuni stručnu i znanstvenu biografiju A. Levakovića u referatu »Podrijetlo i školovanje A. Levakovića«. Na kraju Zbornika nalaze se 2 referata M. Vidakovića. Prvi nosi naslov »Radovi na podizanju klonske sjemenske plantaže hrasta lužnjaka u Š. G. Krndija i Š. G. Papuk«. Drugi je »Čuvanje genetičkog resursa šumskog i hortikulturnog drveća i grmlja u Hrvatskoj« Prvi referat ima svrhu oplemenjivanja hrasta lužnjaka a drugi opisuje različite metode kako očuvati naše vrijedne genetičke resurse u šumarstvu. Na kraju knjige nalazi se Bibliografija Centra za znanstveni rad u Vinkovcima (1971—1990), koju je sastavila K. Čorkalo. Knjiga »Zbornik o Antunu Levakoviću« je lijepo tiskana i dobro opremljena pa predstavlja dostojnu uspomenu na našeg velikana hrvatskog šumarstva Antuna Levakovića. Prof. dr. ANA PRANJIĆ: Prof. dr. A. Levaković, kao predstojik katedre za dendometriju (1919—1952) Prigodom ovoga svečanog sjećanja na prof. dr. A. Levakovića potrebno je naglasiti da su njegove velike zasluge i pri osnivanju fakulteta i Katedre za dendrometriju. Nakon što je doktorirao (20. 6. 1913) u Beču radi kratko vrijeme (1913—1916) kod Brodske imovne općine. No već 1917. godine postaje suplent na Šumarskoj akademiji u Zagrebu gdje uz dendrometriju predaje i druge predmete. Pored njegovih značajnih zaduženja u nastavi Laveković u to vrijeme radi i na proširenju i osamostaljenju Šumarske akademije. On je jedan od osnivača Poljoprivredno-šuniarskog fakulteta 1919. Tih godina (1919) osniva i Katedru za 69 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1993 str. 72 <-- 72 --> PDF |
dendrometriju i daje joj profil koji u biti i danas ima. Godine 1920. izabran je za redovitog profesora iz Dendrometrije. On je prvi profesor Dendrometrije. Njegov cjelokupni znanstveni, stručni i nastavni rad odvijao se je u Katedri za dendrometriju. Radio je noću, volio je tišinu i u tišini je stvarao svoja najznačajnija djela. Možemo sa sigurnošću reći da je cijeli svoj život posvetio struci posebno izmjeri šuma i biometrici. Svi njegovi radovi su statistički obrađeni i rezultati prikazani s pripadajućom pouzdanosti. Moramo se prisjetiti, da se u spomenuto vrijeme njegovom zaslugom biometrika počima uvoditi u obradu podataka, a studenti počimaju slušati predavanja iz biometrike tek 1952/53 u okviru predmeta dendrometrija. Kao predstojnik Katedre i znanstveni radnik stupio je u vezu s mnogim stranim stručnjacima i formirao značajnu biblioteku knjiga i časopisa u okviru Katedre za dendrometriju. Njegovom zaslugom u Katedri postoji velika zbirka instrumenata, doduše danas muzejske vrijednosti. I druge je potjecao na znanstveni rad. Za sve vrijeme dok je bio predstojnik Zavoda za šumske pokuse (1921—1952) i urednik Glasnika za šumske pokuse (1922—1955) potječe istraživanja i tiskanje znanstvenih radova mladih stručnjaka. Urednik je i Šumarskog lista (1929—1940) u kojem nastoji preko stručnih polemika zainteresirati i šumare praktičare za uvođenje novih metoda izmjere u šumarstvu. Kao dugogodišnji nastavnik i predstojnik Katedre za dendrometriju (1919— —1952) radio je mnogo i u nastavi i sa studentima posebno na terenskim vježbama. Njegov udžbenik Dendrometrija (1922) je jedan od prvih udžbenika namijenjen studentima šumarstva u nas. Uzevši u obzir Kesterčanekovu Dendrometriju (1881) Levakovićeva Dendrometrija je drugi udžbenik na hrvatskom jeziku iz dendrometrije. Levaković je stvarao djela koja su pronijela njegovo ime i ime našeg šumarstva širom svijeta. Sav se predao nauci, bio je posebno skroman i povučen. Njegovi kolege i studenti su ga zbog njegovog intenzivnog naučnog stvaranja, objektivnosti i plemenitosti mnogo cijenili i voljeli. Katedri za dendrometriju, kao njen osnivač i dugogodišnji rukovodilac, daje osnovno obilježje znanstveno nastavne jedinice. Njegovi sljedbenici Emrović (1952—1970), Kugler (1971—1977), Pranjić (1977— —1992), Lukić (1992—)i drugi nastojali su i nastoje zadržati stare i prihvatiti nove okvire znanstveno nastavne djelatnosti. Danas u Katedri za dendrometriju zahvaljujući prof. A. Levakoviću kao i njegovim sljedbenicima imamo vrlo značajnu biblioteku s cea 2500 knjiga i 1500 separata. Raspolažemo i s dosta značajnom zbirkom instrumenata. Nastava se odvija na diplomskom i postdiplomskom studiju tako da se u Katedri pored osnovnog predmeta Dendrometrije, predaje i Biometrika na dodiplomskom studiju, te Dendrometrija (odabrana poglavlja), Planiranje pokusa i Metoda i tehnika znanstvenog rada na postdiplomskom studiju. U Katedri1 rade 2 doktora znanosti, jedan magistar i jedan inžinjer. U Katedri za dendrometriju je više inžinjera postiglo stupanj doktora i magistra znanosti. 70 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1993 str. 73 <-- 73 --> PDF |
Mnogo se radi sa studentima, tako da ih je zadnjih godina 30-setak izradilo diplomske radove iz dendrometrije. Hrvatskoj ali i svjetskoj šumarskoj znanosti i praksi prof. A. Levaković je ostavio svoje znanstvene radove u koje je ugradio cijeloga sebe. Stoga ovim Zbornikom želimo iskazati trajnu zahvalnosta tom našem velikanu. Govor akademika MIRKA VIDAKOVIĆA Budući se pokojni profesor Levaković veoma intenzivno bavio rastom i prirastom i hrasta lužnjaka to su autori ovog rada smatrali korisnim prikazati i rad na podizanju klonske sjemenske plantaže jer se i ovim putem može utjecati na rast i prirast hrastovih šuma u budućnosti. Hrast lužnjak je jedna od naših najvrednijih vrsta šumskog drveća. Zbog toga se sa šumarskog stajališta ovoj vrsti pridaje posebna pažnja. Međutim, unutar nekoliko decenija postoje problemi prirodne obnove lužnjakovih sastojina budući da urod žira nije više regularan tj. periodicitet uroda nije pravilan, kao što je bio nekada kada se obično svake 5—6 godine pojavio jedan puni urod, a između jedan ili dva manja uroda. Sada je situcija takva da se na obilni urod čeka 10 i više godina. Zbog toga nastaju problemi ne samo kod prirodne obnove već i kod popunjavanja djelomično prirodno obnovljenih površina kao i kod pošumljivanja čistina. Da se taj problem izbjegne ili umanji moguće je proizvoditi sjeme u tzv. sjemenskim plantažama. Pod sjemenskom plantažom razumijevamo kulturu genetski superiornih stabala, koja je izolirana ili tako uređena da se izbjegnu ili smanje mogućnosti oprašivanja iz vanjskih izvora od genetski inferiornih stabala, i koja se intenzivno uređuje sa svrhom učestale i obilne produkcije genetski superiornog sjemena. Prednosti proizvodnje šumskog sjemena u plantaži su velike. Proizvodnja sjemena u plantaži je veća i češća nego u prirodnim sastojinama. Osnivanjem sjemenske plantaže zaštićujemo genofond od propadanja. Međutim, najvažnija prednost je u tome što tako dobivamo veću genetsku dobit u potomstvu nego kada je potomstvo uzgojeno iz sjemena sabranog na klasičan način. Drugim riječima, biljke uzgojene iz sjemena proizvedenog u sjemenskoj plantaži u genetskom pogledu su superiorne nad biljkama dobivenim iz sjemena sabranog u sjemenskoj ili normalnoj sastojini. Kod proizvodnje sjemena u plantaži zapravo kontroliramo oprašivanje i proizvodimo sjeme od odabranih roditelja. Na taj način genetska dobit če biti 10°,i ili više. Zbog toga je dogovoreno da se osnuje klonska sjemenska plantaža hrasta lužnjaka za potrebe Uprave šuma, Našice, Odabrano je 40 plus stabala hrasta lužnjaka. Kod izbora uzeto je u obzir 11 svojstava i to: totalna visina, prsni promjer, visina debla do krošnje, volumen s korom, radijus krošnje, debljina grana, visina do prve mrtve grane, pravnost debla, usukanost debla, rašljavost i kvaliteta stabla (debljina grana + pravnost debla). Kod visina i promjera uzeta su u obzir ona stabla koja su zadovoljila kriterij selekcije X > X + s (X = kandidirano stablo, X = prosjek sastojine, s = standardna devijacija). Svako kandidirano plus stablo komparirano je s prosjekom sastojine i s 4 najbliža susjedna tzv. komparativna stabla. Plus stabla su razmnožena cijepljenjem. Uspjeh cijepljenja je bio dobar (44%). U 1989. i 1990. godini žir je rodio i sakupljen je od plus stabala. Od žira je uzgojeno potomstvo i od njih je podignuta pokusna ploha. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1993 str. 74 <-- 74 --> PDF |
Od cijepitih biljaka podignuta je u rasadniku u Našicama eksperimentalna sjemenska plantaža. Ona će služiti za dobivanje sekundarnih plemki za cijepljenje, za izučavanje stimulacije cvatnje i za kontroliranu hibridizaciju. Od sekundarnih plemki putem cijepljenja proizvesti će se od svakog klona veći broj biljaka — rameta, koje će se koristiti za podizanje proizvodne sjemenske plantaže. Predpostavlja se da će ona biti podignuta do kraja 1995. godine. Dr. KATICA ČORKALO: Zbornik (o) Antunu Levakoviću Što kazati o Zborniku posvećenom A. Levakoviću pred ovim časnim i meritornim skupom, a da izrazimo ono najhitnije, sažeto i jezgrovito, da to bude rječito i odmjereno, jasno i precizno u iskazu. Najbolje da posegnemo za krutim ali i riječitim činjenicama, koje u svim nedoumicam pomažu da nađemo put do istine. Te nam činjenice kažu da A. Levaković za života nije doživio pravo priznanje i potpunu afirmaciju svoga djela, a poslije smrti nije, kao znanstvenik europskih obzora i dosega, uzdignut na pijedestal slave, koja mu je zasigurno pripadala. I koliko god tragali za razlozima i uzrocima takvog odnosa, uvijek ostaje nešto tajnovito u pitanju posmrtne slave A. Levakovića. A najčešće se zapravo tajna odnosa javnosti prema njezinim velikanima skriva u njima samima. Bit će tako, da u skromnosti i samozatajnosti našeg znanstvenika, njegovoj marljivosti i upornosti, asketskoj predanosti struci i odabranom zanimanju, i leže razlozi što su ga upravo takvoga smatrali jedino mogućim, naravnim, gotovo zadanim. A nije bio ni od onih koji su se povijali i hitali u kompromise s moralnim principima, upuštali se u trku za vlašću i moći nad drugim ljudima, nije hlepio za bogatstvima. Ostajao je uvijek posvećen dubljim i trajnijim istinama, nego što je efemeran uspjeh u društvenim relacijama. Stoga valjda njegove kvalitete i nije trebalo posebno isticati i prikladnim društvenim priznanjima verificirati. Stoga valjda i jesu desetljeća morala proći da dobije knjigu o sebi čovjek takva znanstveničkog profila i digniteta, kakav je bio Levaković. Ali ju je danas napokon dobio. Evo kako! U arhivu naših činjenica stoji da je na inicijativu akademika D. Klepca, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u svojoj znanstvenoj jedinici u Vinkovcima priredila godine 1990. Znanstveni skup o Antunu Levakoviću. U vrijeme kada je cijela Hrvatska strepila pred onim što će se dogoditi, kad je cijelu Hrvatsku potresao pravedni gnjev zbog svega što nam spremaju naši neprijatelji, upravo tada Hrvatska je akademija sa čitavom šumarskom znanošću i strukom znala da treba reći pravu riječ o znanstvenom djelu jednog velikana šumarske misli, u jedno teško doba, u predvečerje krvavog rata, kad se posvuda po hrvatskim povijesnim granicama čulo zveckanje srpskog oružja, plaćenog našim novcem. Samo je takva zemlja kakva je Hrvatska mogla i htjeti u takvo doba priređivati znanstvene i kulturne skupove i priredbe, stvarti i djelovati kao u najmirnije vrijeme. Primjer A Levakovića samo je jedan od tisuću. I dok je njegova i naša Slavonija na istoku Hrvatske pružala nadljudski otpor neprijatelju, dok je mjesecima odolijevao junački Vukovar, kad je srbovojska zauvijek zaustavljena na vinkovačkim linijama bojišnice, tiskali smo ovaj Zbornik čovjeku, koji je baš tada, u vrijeme sveopćeg narodnog otpora i jedinstva, napokon dobio to što je otprije zaslužio. I premda znamo da je to trebalo biti prije, osjećamo da je sada baš pravo vrijeme za jednog takvog umnog čovjeka naše 72 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1993 str. 75 <-- 75 --> PDF |
hrvatske ravnice, za jednog šokačkog poštenjacima i djelatnika visokog intelektualnog ranga. Ponikao u blizini stoljetnih hrastika, on ih je istinski zavolio, postao veliki šumar i posvetio im čitav život i rad. Šumarstvo je bilo njegova vokacija, njegov izbor i smisao. Ono sada A. Levakoviću svoj dug časno i na svečan način vraća. Tom sinu sela Rokovaca, koje danas gradi naselje da bi prihvatilo dvije i pol tisuće prognanih i izbjeglih Vukovaraca i pučanstvo okupiranih sela Vinkovačke općine. Selo u selu! Tako će se svoji vratiti svojima, bliže svojim domovima. Vjerujemo da bi i A. Levaković bio zadovoljan takvim rješenjem te životne formule. Kao što je nekada on iz toga malog sela stigao u grad Vinkovce, pa u veliki Zagreb i još veći Beč, tako su danas šumari iz Vinkovaca i cijele Slavonije stigli u hrvatsku metropolu, sveučilišno središte gdje je na Šumarskom fakultetu ostvario svoje znanstveno djelo. Zgusnuta zbivanjima i značenjem, povijest će pisati o svim hrvatskim bitkama u protekle dvije godine. Ona će vrednovati koliko je tko bio djelatn i koristan u U svom području. Jer, duhovna obnova o kojoj se govori i piše, koju se veliča ili osporava, ona je naime već počela, upravo tada kada je hrvatski čovjek odlučio biti svoj gospodar i imati svoju državu. Ta duhovna obnova smislila je i realizirala i Znanstveni skup i Zbornik o A. Levakoviću, sve znanstvene i kulturne priredbe i sve tiskane knjige. Ona gradi škole i podiže srušene zvonike, otvara izložbe koje gledamo i uprizoruje kazališne predstave, ona pokreće pojedince i čitav hrvatski narod. Jedan znanstvenik — hrast hrvatske ravnice dobio je danas krunu od hrastova lišća. Još mnogi čekaju da ih ovjenčamo. Neki to u Hrvatskoj, na Jugu, čine lovor-vijencima i vijencima od mirisna lišća. Mi u Slavoniji imamo svoj znak — list plemenita hrasta, kako dolikuje šumaru Slavoncu, kojim se danas dičimo. Antun Levaković ima već spomen-ploču na rodnoj kući u Rokovcima, a danas je dobio ovaj Zbornik, kojim ispisujemo povijest hrvatske šumarske znanstvene misli i razvoja. To nije sve i nije dovoljno, ali je siguran dokaz da Hrvatska ne zaboravlja svoje zaslužnike. |