DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1993 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Na pr., povećano učešće GSP u 1959 te 1968—1970. posljedica su pojačane pojave sušaca jele izazvane napadima različitih defolijatora a posebno moljca jelinih iglica (Argyresthia fundella). Detaljnije informacije zainteresirani mogu naći u radu — D. Klepac 1975. Od 1974—1977. evidentirano je u GSP povećano učešće vjetroizvala, stabala prekomjerno zaraženih imelom i postupno povećavanje broja sušaca, nastalih naglim smanjivanjem asimilacijskog aparata zbog odumiranja i otpadanja iglica. Bili su to prvi nagovještaji pojačanog sušenja jele. Ono je u godišnjim etatima GSP od 1974. stalno prisutno a jače izraženo u razdoblju od 1983—1986. godine. O uzrocima sušenja iznijeto je niz hipoteza. Prevladava mišljenje, da se radi o kompleksu uzroka koji djeluju istovremeno ili se jedan nastavlja na drugi. Premda osnovni uzroci sušenja još nisu izdvojeni, posljedice su očigledne i zabrinjavajuće, jer moramo (što smo već istakli) stalno narušavati strukturu obilježavanjem za sječu i onih stabala, koja smo u prethodnim doznakama — obzirom na zdravstveno stanje, izgled i položaj u sastojini — tretirali kao stabla budućnosti. Treća informacija koju dobivamo grafičkim prikazom struktura doznačenih i posječenih stabala je učestalost pojave još jedne kulminacije u distribuciji doznake. Druga — nazovimo je sporedna kulminacija — ukazuje na binarnu strukturu doznake. Ukupnu strukturu možemo jasno razlučiti na dvije manje-više normalne distribucije različitog položaja, amplituda i područja definiranosti. Binarna ili bimodalna distribucija pokazuje, da se doznačena stabla spontano grupiraju u dva stratuma, bez voljnog utjecaja prevoditelja radova. S toga aspekta doznaka u prebornoj šumi identična je s doznakom u dvoslojnim sastojinama. Identifikacija ove pojave iz brojčanih je podataka teška i nesigurna. Dijapazon i jačina mogu se cjelovito sagledati na grafičkim prikazima (vidi godine 1959, 1961—1963, 1966—1970, 1972 i 1976—1977 na si. 2a, 2b i 2c). Prvi uzrok ove pojave u strukturi doznake GRP je pozitivni propis Osnove prema kojem treba gospodariti u prebornom obliku grupimičnim načinom. Povećan broj doznačenih tanjih stabala u GRP rezultat je uzgojnih radnji u dobro oblikovanim no pregustim grupama koje tvore stabla prvog proširenog debljinskog razreda (od 10—30 cm prsnog promjera). Drugi uzrok pojave sporedne kulminacije, rjeđi u GRP a učestao u GSP, posljedica je prevelike pokrovnosti odnosno zastrtosti stabala prvog proširenog debljinskog razreda krošnjama nadstojnih stabala. Pokušaj preživljavanja plagiotropnim razvitkom krošanja zbog nedovoljnih količina svijetla savršava sušenjem. Podstojna stabla nemaju uvjeta za normalni razvitak zbog brojnosti i nepovoljnog površinskog rasporeda nadstojnih stabala. Visina maksimuma prve (sporedne) kulminacije je u strukturama doznake vrlo važan indikator stanja dijela sastojina kojeg tvore stabla prvog proširenog debljinskog razreda. Promjene stanja ovog dijela sastojina mogu se dobro pratiti komparativnom analizom triju grafikona ukupnih struktura doznake GRP i GSP po ophodnjicama. U prvoj (1959—1969) sporedni maksimum GRP je izrazit, u drugoj (1970—1979) je osjetno niži a u trećoj (1980—1989) je izostao. Maksimum GSP je u drugoj ophodnjici veći od onog u prvoj, zbog specifične doznake u 1972. godini, u kojoj su stabla debljinskog razreda tankog drva |