DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1993 str. 16 <-- 16 --> PDF |
je imalo znatan utjecaj na preživljavanje ožiljenica na gredicama nakon presađuje. Tretirane reznice A. subeordata imale su izrazito razvijen korijenov sustav, čupav, s prosječno dvadesetak žila, uz slabo razvijen izbojak, za razliku od netretiranih reznica (kontrole), koje su imale znatno razvijeniji izbojak (10—15 cm), dok su korijen sačinjavale samo 2 do 3 žile dužine desetak cm. Slični odnosi dobiveni su i kod A. rubra. Kod crne johe nisu se iskazale razlike između tretiranih reznica i kontrole u smislu gustine korijenovog sustava. Netretirane reznice kod ove vrste rijetko su se oživljavale, a tretirane su imale slabije razvijen korijenov sustav, koji se sastojao od malog broja žila. Povećanje udjela korijenovog sustava treba biti uravnotežen s razvojem izbojka, što se može postići povećanjem temperature medija za zakorjenjivanjeod22° C (Hansen i dr. 1979, Hinesley & Blazich 1981). Reznice općenito toleriraju širok raspon temperature. Temperatura zraka od 21 do 27 °C tijekom dana i 15 °C tijekom noći, povoljna je za uspjeh zakorjenjivanja i pravilan razvoj podzemnog i nadzemnog dijela reznice. Tervo ne n (1981) je izvijestio da je optimalna temperatura zraka kod autovegetativnog razmnožavanja crne johe između 20 i 25 °C. Sintetički i prirodni auksini obično pospješuju razvoj već postojećeg korijenovog primordia, tako da reznice s iniciranim primordiumom imaju bolji postotak zakorjenjivanja uz formiranje obilnijeg korijenovog sustava. Razlike koje se očituju u formiranju veličine i oblika korijenovog sustava utjecane su i stvaranjem inhibitornih faktora, koje korijenje normalno stvara uz smanjenje produkcije stimulativnih supstanci izbojka. Utvrđeno je, da je količina inhibitora rasta niža kod vrsta koje se dobro zakorjenjuju, pa je kod njih ujedno supstanca rasta veća. Zbog tih razloga trebalo bi zakorjenjivanje reznica provoditi kod svake vrste s više različitih koncentracija hormonalnih sredstava, kako bi se utvrdile optimalne. Intenzivan razvoj korijenovog sustava kod reznica vrsta Alnus subeordata i Alnus rubra, uz primjenu koncentracije od 4000 ppm IBA, doveo je kasnije do slabijih rezultata u primitku i razvoju nakon presadnje (Tab. 2). Uspješnije zakorjenjivanje i preživljavanje nakon presadnje, bilo je kod netretiranih ožiljenica, koje su imale manji broj razvijenih korijenovih žila uz ravnomjeran razvoj izbojka. Ko relacijski koeficijent od r = 0,74 dobiven kod zakorjenjenih reznica kontrole i njihovog kasnijeg preživljavanja na gredicama, ukazuje na značajnu vezu ravnomjerno razvijenog podzemnog i nadzemnog dijela ožiljenice za njihovu uspješnu presadnju i rast. Korelacijski koeficijent između zakorjenjivanja tretiranih ožiljenica i njihovog preživljavanja nakon presadnje na gredice iznosio je r = 0,13. Intenzivno razvijen čupav korijenov sustav, uz nejednoličan razvoj nadzemnih dijelova biljke, pokazao se kao nepovoljan za preživljavanje nakon presađivanja na gredicama. Proljetna presadnja ožiljenica dala je bolje rezultate u smislu preživljavanja sadnica (91,8%) u odnosu na jesensku presadnju (26,8°/o). ZAKLJUČCI 1. Uspješnost autovegetativnog razmnožavanja istraživanih vrsta roda Alnus L. zavisi od mnogih čimbenika kao što su pripadnost vrsti, genotipu, |