DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1993 str. 16     <-- 16 -->        PDF

je imalo znatan utjecaj na preživljavanje ožiljenica na gredicama nakon presađuje.
Tretirane reznice A. subeordata imale su izrazito razvijen korijenov
sustav, čupav, s prosječno dvadesetak žila, uz slabo razvijen izbojak, za razliku
od netretiranih reznica (kontrole), koje su imale znatno razvijeniji izbojak
(10—15 cm), dok su korijen sačinjavale samo 2 do 3 žile dužine desetak
cm. Slični odnosi dobiveni su i kod A. rubra. Kod crne johe nisu se iskazale
razlike između tretiranih reznica i kontrole u smislu gustine korijenovog sustava.
Netretirane reznice kod ove vrste rijetko su se oživljavale, a tretirane
su imale slabije razvijen korijenov sustav, koji se sastojao od malog broja
žila.


Povećanje udjela korijenovog sustava treba biti uravnotežen s razvojem
izbojka, što se može postići povećanjem temperature medija za zakorjenjivanjeod22°
C (Hansen i dr. 1979, Hinesley & Blazich 1981). Reznice
općenito toleriraju širok raspon temperature. Temperatura zraka od
21 do 27 °C tijekom dana i 15 °C tijekom noći, povoljna je za uspjeh zakorjenjivanja
i pravilan razvoj podzemnog i nadzemnog dijela reznice. Tervo ne
n (1981) je izvijestio da je optimalna temperatura zraka kod autovegetativnog
razmnožavanja crne johe između 20 i 25 °C. Sintetički i prirodni auksini
obično pospješuju razvoj već postojećeg korijenovog primordia, tako da
reznice s iniciranim primordiumom imaju bolji postotak zakorjenjivanja uz
formiranje obilnijeg korijenovog sustava. Razlike koje se očituju u formiranju
veličine i oblika korijenovog sustava utjecane su i stvaranjem inhibitornih
faktora, koje korijenje normalno stvara uz smanjenje produkcije stimulativnih
supstanci izbojka. Utvrđeno je, da je količina inhibitora rasta
niža kod vrsta koje se dobro zakorjenjuju, pa je kod njih ujedno supstanca
rasta veća. Zbog tih razloga trebalo bi zakorjenjivanje reznica provoditi kod
svake vrste s više različitih koncentracija hormonalnih sredstava, kako bi se
utvrdile optimalne.


Intenzivan razvoj korijenovog sustava kod reznica vrsta Alnus subeordata
i Alnus rubra, uz primjenu koncentracije od 4000 ppm IBA, doveo je kasnije
do slabijih rezultata u primitku i razvoju nakon presadnje (Tab. 2). Uspješnije
zakorjenjivanje i preživljavanje nakon presadnje, bilo je kod netretiranih
ožiljenica, koje su imale manji broj razvijenih korijenovih žila uz ravnomjeran
razvoj izbojka. Ko relacijski koeficijent od r = 0,74 dobiven kod zakorjenjenih
reznica kontrole i njihovog kasnijeg preživljavanja na gredicama,
ukazuje na značajnu vezu ravnomjerno razvijenog podzemnog i nadzemnog
dijela ožiljenice za njihovu uspješnu presadnju i rast. Korelacijski koeficijent
između zakorjenjivanja tretiranih ožiljenica i njihovog preživljavanja nakon
presadnje na gredice iznosio je r = 0,13. Intenzivno razvijen čupav korijenov
sustav, uz nejednoličan razvoj nadzemnih dijelova biljke, pokazao se kao
nepovoljan za preživljavanje nakon presađivanja na gredicama.


Proljetna presadnja ožiljenica dala je bolje rezultate u smislu preživljavanja
sadnica (91,8%) u odnosu na jesensku presadnju (26,8°/o).


ZAKLJUČCI


1. Uspješnost autovegetativnog razmnožavanja istraživanih vrsta roda
Alnus L. zavisi od mnogih čimbenika kao što su pripadnost vrsti, genotipu,