DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 56 <-- 56 --> PDF |
AKTUALNO OSVRT NA OŠTEĆENJA NASTALA RATNIM RAZARANJEM U ARBORETUMU TRSTENO Opis i značaj arboretuma Arboretum Trsteno je jedan od najstarijih i najznačajnijih objekata vrtnog graditeljskog naslijeđa i ladanjskog gospodarskog kompleksa dubrovačkog područja, s gotovo u cijelosti očuvanom povijesnom tlocrtnom shemom i kompozicijom vrta i perivoja. Arboretum se pruža na južnim padinama Hrvatskog primorja sve do pitome i slikovite morske uvale u mjestu Trsteno koje je udaljeno 17,5 km od Dubrovnika u pravcu zapada. S oblikovanjem perivoja započeo je plemeniti Ivan G o z z e (Gučetić), na prijelazu iz 15. u 16. stoljeće, podižući renesansni vrt oko svoje ladanjske vile po uzoru na tadašnje talijanske vrtove s brojnim vrtno-arhitektonskim sadržajima čija je osnovna gradbena komponenta kamen. Renesansna kompozicija vrta očuvala se sve do danas i očituje se u pravilno ortogonalnom rasteru šetnica, oivičenih niskim kamenim zidićima koji u geometrijskim likovima (pačetvorina) omeđuju plohe za sadnju biljaka. Iz toga vremena je i impozantan slikoviti akvadukt koji se pruža u osi ladanjske vile u dužini od 70 metara i koji dovodi vodu od izvora do fontane. Raskošna fontana sjeverno od vile sa skulpturama Neptuna, nimfi na delfinima koji izranjavaju iz vode i grotom (pećinom) je preoblikovana u vrijeme baroka u 18. stoljeću. Prvotna fontana je bila znatno skromnija i manja. Od ostalih prepoznatljivih arhitektonskih elemenata renesansnoga vrta je Setnica ispred južnog pročelja vile s pergolom i odrinom, koja se pruža u cijeloj dužini tadašnjeg vrta. Od šetnice s pergolom odvaja se staza k paviljonu — vidikovcu na strmoj padini iznad mora. U vlasništvu obitelji Gučeti ć ostaje arboretum sve do prvog svjetskog rata, potom prelazi u vlasništvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU). Posljednji vlasnik perivoja plemeniti Vito Bassegli Gozze proširio je stari vrt na zapad u predjelu zvanom »Drvarica « u stilu romantizma s unošenjem vrtne plastike iz starog vrta, kao kamene vaze, stupove sa skulpturama i si. Tijekom pet stoljeća vrt se kontinuirano razvijao, širio i mijenjao od renesansnog, baroknog, do romantičnog parka s prijelaza 19. u 20. stoljeće, ocrtavajući razvoj hrvatske vrtne arhitekture u mediteranskom podneblju. U arboretumu su kroz razne stilske i razvojne faze oblikovanja unošene brojne korisne i dekorativne vrste biljaka s raznih kontinenata koje su se skladno ukomponirale s prirodnim vrstama i estetski i sadržajno oplemenile i obogatile kraški krajolik. Najbrojnije egzotične i unesene vrste nalaze se u najstarijem dijelu perivoja (u renesansnom vrtu), od kojih se ističe kamforovac (Cinnamonum camphora), stoljetne cikas palme (Cycas revoluta), kanarske palme (Phoenix canariensis), bungenvilija (Bougainvillea spectabilis), penjačica s karmin crvenim cvjetovima koja je postala glavni vrtni ukras pretprostora obiteljskih kuća, vila i palača primorskoga područja. Prema popisu Biološkog instituta |