DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 56     <-- 56 -->        PDF

AKTUALNO


OSVRT NA OŠTEĆENJA NASTALA RATNIM RAZARANJEM
U ARBORETUMU TRSTENO


Opis i značaj arboretuma


Arboretum Trsteno je jedan od najstarijih i najznačajnijih objekata vrtnog
graditeljskog naslijeđa i ladanjskog gospodarskog kompleksa dubrovačkog područja,
s gotovo u cijelosti očuvanom povijesnom tlocrtnom shemom i kompozicijom
vrta i perivoja. Arboretum se pruža na južnim padinama Hrvatskog
primorja sve do pitome i slikovite morske uvale u mjestu Trsteno koje je udaljeno
17,5 km od Dubrovnika u pravcu zapada.


S oblikovanjem perivoja započeo je plemeniti Ivan G o z z e (Gučetić), na prijelazu
iz 15. u 16. stoljeće, podižući renesansni vrt oko svoje ladanjske vile po
uzoru na tadašnje talijanske vrtove s brojnim vrtno-arhitektonskim sadržajima
čija je osnovna gradbena komponenta kamen. Renesansna kompozicija vrta očuvala
se sve do danas i očituje se u pravilno ortogonalnom rasteru šetnica, oivičenih
niskim kamenim zidićima koji u geometrijskim likovima (pačetvorina) omeđuju
plohe za sadnju biljaka. Iz toga vremena je i impozantan slikoviti akvadukt
koji se pruža u osi ladanjske vile u dužini od 70 metara i koji dovodi vodu od
izvora do fontane. Raskošna fontana sjeverno od vile sa skulpturama Neptuna,
nimfi na delfinima koji izranjavaju iz vode i grotom (pećinom) je preoblikovana
u vrijeme baroka u 18. stoljeću. Prvotna fontana je bila znatno skromnija i manja.
Od ostalih prepoznatljivih arhitektonskih elemenata renesansnoga vrta je
Setnica ispred južnog pročelja vile s pergolom i odrinom, koja se pruža u cijeloj
dužini tadašnjeg vrta. Od šetnice s pergolom odvaja se staza k paviljonu


— vidikovcu na strmoj padini iznad mora. U vlasništvu obitelji Gučeti ć ostaje
arboretum sve do prvog svjetskog rata, potom prelazi u vlasništvo Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti (HAZU). Posljednji vlasnik perivoja plemeniti
Vito Bassegli Gozze proširio je stari vrt na zapad u predjelu zvanom »Drvarica
« u stilu romantizma s unošenjem vrtne plastike iz starog vrta, kao kamene
vaze, stupove sa skulpturama i si.
Tijekom pet stoljeća vrt se kontinuirano razvijao, širio i mijenjao od renesansnog,
baroknog, do romantičnog parka s prijelaza 19. u 20. stoljeće, ocrtavajući
razvoj hrvatske vrtne arhitekture u mediteranskom podneblju.


U arboretumu su kroz razne stilske i razvojne faze oblikovanja unošene
brojne korisne i dekorativne vrste biljaka s raznih kontinenata koje su se skladno
ukomponirale s prirodnim vrstama i estetski i sadržajno oplemenile i obogatile
kraški krajolik. Najbrojnije egzotične i unesene vrste nalaze se u najstarijem
dijelu perivoja (u renesansnom vrtu), od kojih se ističe kamforovac (Cinnamonum
camphora), stoljetne cikas palme (Cycas revoluta), kanarske palme
(Phoenix canariensis), bungenvilija (Bougainvillea spectabilis), penjačica s karmin
crvenim cvjetovima koja je postala glavni vrtni ukras pretprostora obiteljskih
kuća, vila i palača primorskoga područja. Prema popisu Biološkog instituta