DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 48     <-- 48 -->        PDF

OBLJETNICA


VFXEBITSKI BOTANIČKI VRT I REZERVAT
(u povodu 25-goclišnjice osnutka)


UVOD


Prošlo je 25 godina otkako je osnovan naš osobit prirodni objekt — Velebitski
botanički vrt i rezervat, o kojem je već i bilo pisano u našem časopisu.1.2 Ovaj
obljetnički napis posvećen je uspomeni na uglednog osnivača tog Vrta, prof. dr.


F. Kušana , kao priznanje zaslužnim ustanovama (Hrvatske šume — Uprava
šuma Senj, Šumarija Krasno; Zavod za zaštitu prirode u Zagrebu; Ministarstvo
kulture i prosvjete — Fond za kulturu) i kao zahvala stručnjacima i svima ostalima,
koji su svojim marnim radom godinama pridonosili uređenju, svrsi, održavanju
i napretku Velebitskoga botaničkog vrta i rezervata.
PRIRODNA OBILJEŽJA, NAMJENA, DJELATNOST I OSTALE OSOBITOSTI
VELEBITSKOGA BOTANIČKOG VRTA I REZERVATA


Velebitski botanički vrt jedini je »planinski botanički vrt« u Republici Hrvatskoj.
Osnovali su ga godine 1967. Republički zavod za zaštitu prirode u Zagrebu
i Šumsko gospodarstvo »Senj« u Senju, na prijedlog poznatog botaničara
prof. dr. Frana Kušana. Vrt se nalazi u Sjevernom Velebitu, na osojnom podnožju
Velikoga Zavižana (1677 m), u Modrić-docu, na nadmorskoj visini oko 1500 m,
a zauzima površinu oko 50 ha. Zaštićen je u kategoriji Hortikulturnih spomenika,
a njegov okoliš (područje Zavižan-Balinovac-Velika kosa) kao Specijalan botanički
rezervat. Udaljen je 42 km (cestom) jugoistočno od Senja i 84 km zapadno
od Nacionalnog parka »Plitvička jezera«. Na osnovi Zakona o zaštiti prirode Republike
Hrvatske u Velebitu su već dulje vremena proglašeni Strogi rezervat
»Hajdučki i Rožanski kukovi«, Nacionalni park »Paklenica« i Specijalni rezervat
šumske vegetacije »Štirovača«, a zaštićeni su ili su u zaštitnom postupku i drugi
objekti iz grupe rezervata i prirodnih spomenika.


Osnovna namjena spomenutog vrta i rezervata su upoznavanje, popularizacija
i znanstvena istraživanja cvjetane (flore) i raslinstva (vegetacije) pretplaninskih
predjela u Velebitu. Oko 1 km sjeverno od Vrta, podno vrha Vučjak (1645 m)
nalaze se stalno otvoren Planinarski dom »Zavižan« (1594 m) i istoimena meteorološka
postaja.


Područje botaničkog vrta i rezervata dobro je istraženo i odlikuje se mnogim
litološkim, geomorfološkim, klimatskim, pedološkim, vegetacijskim, faunističkim,
estetskim i drugim osobitostima iskonske prirode, koje su tipične za subalpinska
prostranstva u Velebitu. Vapnenci i dolomiti različite geološke starosti uvjetuju


1 S. B.: Velebitski botanički vrt (1480 m) — Stručni vodič (Reeenzija publikacije F. Kusana), Šumarski
list, 8—9, str. 411—412, Zagreb 1977.


- S. B.: Velebitski botanički vrt i rezervat. Ibid., 1—3, str. 65—69, Zagreb 1979.
542




ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 49     <-- 49 -->        PDF

Botanička stanica i njezin okoliš u središnjem dijelu Velebitskoga botaničkog vrta
i rezervata. Sasvim u pozadini vrh Veliki Zavižan (1677 m) — Botanische Station
und ihre Umgebung im mittleren Teil des Velebit-botanischen Gartens und des
Reservat. Ganz im Hintergrund der Gipfel Veliki Zavižan (1677 m) — Botanical
station and its surroundings in the middle part of the Velebit Botanical Garden
and Reserve. In the background the peak Veliki Zavižan (1677 m)


(Snimak — Aufnahme — Photo: S. Bertović)


poznatu mnogolikost reljefa i krša. Za tamošnje, izrazito pretplaninsko podneblje,
svojstvene su niske temperature zraka i temperaturne inverzije, velika relativna
vlaga zraka i naoblaka, jaki i česti vjetrovi, velika količina padalina, zatim
visina i dugo trajanje snježnog pokrivača. U području botaničkog vrta s rezervatom
opisano je šest različitih tipova tala — od neutralne do izrazito kisele
reakcije.


Raslinstvo u njemu pripada pretplaninskom bioklimatu i vegetacijskom pojasu,
koje obilježavaju dvije klimatskozonske fitocenoze: klekovina bora krivulja


543




ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 50     <-- 50 -->        PDF

NEKI ZAŠTIĆENI ILI EVIDENTIRANI OBJEKTI PRIRODE U ZAPADNOM DIJELU
HRVATSKE — SOME PROTECTED OR REGISTERED NATURE AREA IN THE
WESTERN PAKT Ol´ CROATIA - EINIGE GESCHÜTZTE ODER REGISTRIERTE
OBJEKTE DER NATUR IM WESTLICHEN TEILE KROATIENS


Nacionalni parkovi (National parks — Nationalparke): Paklenica (1),
Plitvička jezera (2), Risnjak (3), Titovi Brijuni (4). Parkovi prirode
(Nature parks — Naturparke): Medvednica (5), Velebit (jgjjjgj), Žumberak-
Samoborsko gorje (6). Različite kategorije prirodnih rezervata
(Different categories of nature reserves — Verschiedene Kategorien
der Naturreservate): Bijele i Samarske stijene (7), Bokanjačko blato
(8), Borov vrh i Borova draga (9), Crna Mlaka (10), Dundo (11), Hajdučki
i Rožanski kukovi (12), Kontija (13), Laudonov gaj (14), l.un (15),
Motovunska šuma (16), Plješevica (17), Povljansko blato MS), Štirovača
(19), Tulove grede (20), Velebitski botanički vrt i rezervat ( C? ). Park-
šume (Park forests — Parkwälder): Golubinjak (21), Japlenški vrh
(22), Jasikovae (23;, Sijana (24), Vujnović brdo (25), Zlatni rt (26). Značajni
krajolici (Characteristic landscapes — Charakteristische Landschaften):
Kanjon Zrmanje (27), Kiek (28), Limski zaljev (29), Pazinski ponor
(30), Rabae (31), Rovinjski otoci (32), Senjska draga (33), Zaljev Zavratnica
(34). Spomenici prirode (Nature monuments — Naturdenkmäler):
Cerovačke pećine (35), Izvor Kupe (36), Velnačka glavica (37). Spomenpodručja
(Memorial areas — Gedenkgebiete): Petrova gora (38),
Učka (39).


(Pinetum mughi croaticum) i pretplaninska šuma bukve (Fagetum croaticum subalpinum).
Između 13 ustanovljenih šumskih, travnjačkih i ostalih paraklimaksnih
zajednica, najraširenije su ove: različiti tipovi smrekovih šuma (Piceetum croati




ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 51     <-- 51 -->        PDF

cum subalpinum, Calamagrostio-Piceelum dinaricwn), rudina oštre vläsulje (Festucetum
pungentis), pretplaninska livada tvrdače (Nardetum subalpinum), pretplaninska
livada busike (Deschampsietum subalpinum) i fragmenti vegetacije stijena
i točila. Na priloženoj karti u bojama vidi se rasprostranjenost glavnih šumskih
i livadnih fitocenoza u središnjem dijelu vrta i rezervata. S obzirom na vrijeme
i pripreme karte (1985.) u tumaču su navedeni još stari izvorni znanstveni
nazivi biljnih zajednica po I. Horvatu. ´


Samonikli biljni svijet u tim i ostalim fitocenozama osnova je biljnog fonda
u Velebitskom botaničkom vrtu. One velebitske biljke, kojih u njemu nema, sabiru
se, prenose i sade u njegove prirodne ambijente ili posebno osnovane vrtne
površine. Uz većinu biljaka su natpisi s njihovim hrvatskim i latinskim botaničkim
imenima. Između približno 900 biljnih vrsta, koje dolaze u obzir za planirani
biljni inventar, dosad je u tom našem botaničkom vrtu i rezervatu označeno više
od polovice. Među njima se osobito ističu neke endemične i rijetke velebitske
biljke, primjerice velebitska degenija (Degenia velebitica), hrvatska sibireja (Sibiraea
croatica), prenjska kamenika (Saxifraga prenja), velebitska kamenika (Saxifraga
velebitica), runolist Leontopodium alpinum var. krassenes), bijeli velebitski
karanfil (Dianthus bebius), Malijevo devesilje (Seseli malyi), hrvatska aubrijecija
(Aubrietia croatica), hrvatsko zvonce (Edraianthus croaticus), Waldsteinov zvončić
(Campanula waldsteiniana), prozorski zvončić (Campanula fenestrellata) i dr.


Sadnja i označivanje biljaka u tom vrtu i rezervatu obavlja se prema planu,
popisu i kartoteci sveukupnoga biljnog inventara. Stalno se sabire i determinira
bilje i sastavlja herbar, a povremeno i zbirka sjemenja velebitskih bilina. Osnovana
je priručna knjižnica najvažnijih publikacija i kolekcija fotografija i dijapozitiva
o Velebitu i Velebitskom botaničkom vrtu i rezervatu. Za sve spomenute
i ostale poslove ne postoji i ne predviđa se stalno osoblje, već sve terenske i laboratorjske
radove obavljaju povremeno (sezonski) formirane ekipe istraživača i
suradnika.


Zbog boravka ekipa i provedbe višestrukih zadataka i namjene Velebitskoga
botaničkog vrta s rezervatom, podignuta je u Modrić-docu kuća (brvnara) s malom
botaničkom stanicom, izgrađeni su putovi, postavljeni drveni propagandni
panoi, natpisi, putokazi i klupe, nabavljeno oruđe i alat i si.


Glavninu troškova za održavanje i funkcioniranje Velebitskoga botaničkog
vrta i rezervata snosila je bivša Republička samoupravna interesna zajednica u
oblasti kulture SRH i Područne šumarske ustanove, tj. Šumsko gospodarstvo
»Senj« i Šumarija Krasno, potpomažući njegovo održavanje novčano, stručnom suradnjom,
radnom snagom i različitim građevnim i ostalim materijalom. O cjelokupnom
programu, provedbi radova i zadataka toga našega jedinstvenoga botaničkog
vrta s rezervatom brine se posebno izabrana »Komisija za predlaganje
stručnih mjera i nadzor u Velebitskom botaničkom vrtu i rezervatu«.


U skladu s osnovnom odgojno-obražovnom namjenom Velebitskoga botaničkog
vrta i rezervata, osobita je pozornost posvećena popularizaciji i promidžbi
toga prirodnog objekta. Osim stručnog vodstva ljeti, posjetiteljima su dostupni
prospekti, razglednice i izlošci na propagandnim panoima. Tiskan je i u pripremi
nov sadržajan stručni vodič kroz vrt i rezervat. O njima, o bližoj okolici i Vele


8 Većinu novih, međunarodno važećih, latinskih naziva biljnih zajednica u Hrvatskoj, koji su us


klađeni prema Internacionalnom kodeksu fitocenološke nomenklature, može se naći u šumarskoj enci


klopediji (knj. 3, 1987, str. 395) i u Enciklopediji Jugoslavije (knj. 5, 1988, str. 183, knj. 6, 1990, str. 196).


Troškove priprema i tiska karte podmirilo je ondašnje šumsko gospodarstvo »Senj«.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 52     <-- 52 -->        PDF

bitu objavljene su mnoge znanstvene i stručno-popularne publikacije. Izrađen je
propagandni žig i kolekcija značaka s motivom velebitske degenije, biljke koja
je izabrana kao simbol Velebitskoga botaničkog vrta i rezervata.


Velebitska degenija (Degenia velebitica), simbol Velebitskoga botaničkog vrta i
rezervata — Degenia velebitica, ein Symbol des Velebit Botanischen Gartens und
des Reservats — Degenia velebitica, the Symbol of the Velebit botanical gardenand reserve


(Snimak — Aufnahme — Photo: N. Sušnik)


Botanički vrt i rezervat čest su i zanimljiv objekt znanstvenih i stručnih ekskurzija
i savjetovanja, predavanja i emisija, a osobito meta posjeta mnogobrojnih
planinara i ljubitelja prirode iz Hrvatske, susjednih republika, a često i iz
inozemstva.


UNESCO je godine 1978. proglasio područje Velebita svjetskim rezervatom
biosfere, tj. jednim od uzoraka glavnih svjetskih tipova ekosustava. Ti su rezervati
osnovani radi zaštite prirode i znanstvenog istraživanja učinka različitih čovjekovih
djelatnosti na životni okoliš. Velebit — od Senjske drage do Zrmanje,
zajedno s obalnim pojasom — na površini od 200.000 ha, proglašen je godine
1981. parkom prirode.


546




ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 53     <-- 53 -->        PDF

Povelja UNESCO-a o proglašenju Velebita svjetskim rezervatom biosfere — Die
UNESCO-Urkunde, mit der Velebit zum Weltreservat der Biosphäre erklärt wurde


— The UNESCO-charter declaring Velebit the World reserve of biosphere
Sve što je dosad urađno neka bude stvaran doprinos i podstrek svima, da
ustrajemo u daljnjem radu oko upoznavanja i očuvanja biljnoga svijeta i prirode
ne samo u botaničkom vrtu i rezervatu, već i u cijelom masivu Velebita.


LITERATURA


Kušan , F.: Velebitski botanički vrt (1480 m) — Stručni vodič. Senjski zbornik,
IV, Senj 1971.


Bertović, S., Dekanić, L, Kamenarović, M., Klapka, B., Krmpot
i ć, M., Skorup , V.: Velebitski botanički vrt i rezervat — u povodu 20-
godišnjice osnutka. Naše planine, 9—10, Zagreb 1977.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 54     <-- 54 -->        PDF

Der Botanische Garten und das Reservat von Velebit
(Anläßlich der 25-jährigen Begründung)
Zusammenfassung


Der Botanische Garten von Velebit ist der einzige subalpine Botanische Garten
in der Republik Kroatien. Er wurde im Jahre 1967 vom Institut für Naturschutz
der R. Kroatien in Zagreb und vom Forstwirtschaftsbetrieb »Senj« in Senj auf
Vorschlag des bekannten Botanikers Prof. Dr. Fran Kušan gegründet. Der Garten
liegt im Nordlichen Velebit, am nördlichen Fusse von Veliki Zavižan (1677 ml,
im Modrić-dolac. Die Meereshöhe beträgt ca 1500 m und die Gesamtfläche ca
50 ha. Er steht unter Naturschutz als Hortikultur-Denkmal und seine Umgebung
(Zavižan-Balinovac-Velika kosa) als abgesondertes botanisches Reservat. Der Garten
ist 42 km (Strasse) südostlich von Senj und 84 km westlich vom Nationalpark
»Plitvička jezera« entfernt. Auf Grund des Naturschutzgesetzes der R. Kroatien
im Velebitmassiv stehen seit längerer Zeit unter Naturschutz das strikte Naturreservat
»Hajdučki und Rožanski kukovi«, der Nationalpark »Paklenica«, und das
spezielle Waldvegetations-reservat »Štirovača«; jedoch sind geschützt oder unter
der Prozedur des Schutzes auch andere Reservate und Naturdenkmäler.


Die grundsätzliche Zweckbestimmung des Gartens mit Reservat ist das Studium,
die Popularisierung und wissenschaftliche Forschung der Flora und Vegetation
der subalpinen Areale des Velebitmassivs. Ungerfähr 1 km nördlich vom
Garten, unter dem Gipfel Vučjak (1645 m), befindet sich das ständig offene Alpinistenheim
»Zavižan« (1594 m) und die gleichnamige Wetterwarte.


Das Gebiet des Botanischen Gartens und Reservats ist gut erforscht und
zeichnet sich durch zahlreiche lithologische, geomorphologische, klimatische, pedologische,
vegetationskundliche, faunistische, ästhetische und andere Eigentümlichkeiten
der ursprünglichten Natur aus, die typisch für subalpine Weiten des
Velebitmassiw sind. Die Kalk- und Dolomitgesteine verschiedener geologischer
Zeiten verwirklichen die berühmte Vielförmigkeit der Reliefs und Karsts. Für
das dortige ausgesprochen subalpine Klima sind besonders charakteristisch die
niedrigen Lufttemperaturen und Temperaturinversionen, grosse relative Luftfeuchtigkeit
und Bewölkung, heftige und häufige Winde, grosse Niederschlagsmengen,
grosse Schneemengen und- Höhe und eine langandauernde Schneedecke. Im Gebiete
des Gartens mit Reservat wurden 6 verschiedene Bodentypen neutraler bis
ausgesprochen sauerer Reaktion beschrieben.


Die Vegetation im Botanischen Garten und Reservat gehört dem subalpinen
Bioklimat und Vegetationsgürtel, der durch zwei klimazonalen Phytozönosen
charakterisiert ist: das Legföhrengebüsch (Pinetum mughi croaticum) und der
subalpine Buchenwald (Fagetum croaticum subalpinum). Unter den 13 festgestellten
Wald- Wiesen- und anderen Paraklimax-Gesellschai´ten meistverbreitet sind
die verschiedenen Fichtenwaldtypen (Piceetum croaticum subalpinum, Calamagrostio-
Piceetum dinaricum), die Buntschwingel-Wiese (Festucetum pungentis), der
subalpine Borstengras-Rasen (Nardetwn subalpinum) und die Fragmente der Feisund
Schutthalden-Vegetation.


Die autochtone Pflanzenwelt in den angeführten und anderen Phytozönosen
stellt den grundlegenden Pflanzenfond des Gartens dar. Die Pflanzen von Velebit,
die derzeit in der Garten nicht vorhanden sind, werden gesammelt, übertragen
und in die entsprechenden natürlichen Umgebungen des Gartens gepflanzt. Alle
Pflanzen werden mit kroatischen und lateinischen Namen bezeichnet. Unter den
ca 900 Pflanzen, die in Betracht für das geplante Pflanzen-inventar kommen, ist
bisher im Botanischen Garten und Reservat mehr als die Hälfte gekennzeichnet.
Darunter zeichnen sich besonders einige endemische seltene Velebit-Pflanzen aus,
wie z. B. Degenia velebitica, Sibiraea croatica, Saxifraga prenja, Saxifraga velcbitica,
Leontopodium alpinum var. krassense, Dianthus bebius, Seseli malyi, Aubrietia
croatica, Edraianthus croaticus, Campanida waldsteiniana, Campanula /enestrellata,
u. a.


Die Pflanzung und Pflanzenbezeichnung im Garten und Reservat werden gemäss
dem aufgestellten Plan, der Liste und Kartothek des gesamten Pflanzeninventars
durchgeführt. Ständig wird Pflanzenmaterial gesammelt, determiniert und
ein Herbarium zusammengestellt, sowie periodisch auch die Samenkolektion der




ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 55     <-- 55 -->        PDF

Velebit-Pflanzen kompletiert. Eingerichtet wurde auch eine Handbücherei der
wichtigsten Publikationen, sowie eine Photo- und Dias-Sammlung über den Botanischen
Garten und Reservat. Für die Verrichtung der Arbeiten im Garten und
Reservat besteht weder ein ständiges Personal noch wird ein solches geplant,
sondern es werden alle Terrain- und Laboratoriumsarbeiten kontinuierlich durch
entsprechende Forscher- und Fachteams besorgt.


Für die Unterkunft der Fachteams, die Verrichtung der Arbeiten und Realisierung
der Funktionen und Zielsetzungen des Botanischen Gartens und Reservats
wurde im Modrić Tal ein Haus mit einer kleinen botanischen Station erbaut, ein
Wegenetz ausgebaut; hölzerne Propagandatafeln, Anschfriften, Wegweiser und
Bänke angelegt und die betreffenden Ausrüstrungen und Werkzeuge angeschaft.


Die meisten Kosten für Unterhalt und Funktionieren des Botanischen Gartens
werden von vorig Selbstverwaltungs-interessengemeinschaft im Kulturbereich der


R. Kroatien getragen. Die teritoalen Forst-institutionen, d.h. der Forstwirtschaftsbetrieb
»Snj« und der Forstbtrieb »Krasno« unterstüzen die Erhaltung des Gartens
mit Geldern, durch den Einsatz ihrer Fachleute und Arbeiter, sowie mit
verschiedenem Material. Für das Gesamtprogramm und die Durchführung der
Arbeiten und Funktionen dieses einmaligen Botanischen Gartens mit Reservat
sorgt ein besonders ausgewählter Wissenschaftler- und Fachleuteausschuss.
Gemäss der grundlegenden erzieherischen Zweckbestimmung des Botanischen
Gartens mit Reservat wird besondere Aufmerksamkeit der Popularisierung und
Propaganda dieses Naturobjektes geschenkt. Ausser der fachlichen Führung im
Sommer sind den Besuchern Prospekte, Ansichtskarten und Exponate an Propagandatafeln
zugänglich. Gedruck wurde ein inhaltsreicher fachlicher Führer durch
den Garten und das Reservat. Auch sind zahlreiche wissenschaftliche und fachlich-
populäre Publikationen über den Garten, die nähere Umgebung und das Velebitmassiv
veröffentlicht worden. Angefertige wurde ein Propagandastempel und eine
interessante Kollektion von Abzeichen mit dem Motiv der endemischen Pflanze
Degenta velebitica, die zum Symbol des Gartens gewählt wurde.


Der Botanische Garten und das Reservat sind ein interessantes Objekt für
die wissenschaftlichen Exkursionen, Beratungen und Vortage geworden und besonders
der Zielpunkt zahlreicher Bergsteiger und Naturliebhaber aus unserem
Lande und oft auch aus dem Ausland.


Im Jahre 1978 erklärte UNESCO das Gebiet von Velebit zum Weltreservat
der Biosphäre, bzw. dieses Reservat stellt ein Exemplar der Ökosystem-Typen
unter den wichtigsten Weltexemplaren dar. Solche Reservate sind wegen Naturschutzes
und wegen wissenschaftlicher Forschung der Auswirkung verschiedener
Tätigkeiten des Menschen auf seine Umwelt gegründet. Das Velebitmassiv — von
der Bucht von Senj bis zum Fluss Zrmanja, der Ufergürtel miteingerechnet —
was ingesammt 200.000 ha beträgt, wurde 1981 zum Naturpark erklärt.


Wegen allen beschriebenen Eigenschaften sind der Botanische Garten und
das Reservat in Modrić Tal, und die weitere Umgebung von Zavižan ein wertvolles
naturwissenschaftliches und touristisches Objekt im Velebit, dem grösten
und schönsten kroatischen Gebirgsmassiv.


Dr. S. Bertovic