DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Tim šumskim posjedom upravljao je gradski sudac i magistrat. Lugari koji su čuvali varošku šumu polagali su zakletvu: »Ja N. N. prisižem na živoga Boga, devicu Mariju i Vse svete da jahoćem loze ovoga plemenitoga varoša verno i pažljivo čuvati i da neću prez. gospona sudca i plemenitoga magistratuša ništa s njih nikome dati za se obrnuti. Tako mi Bog pomagao i Vsi Sveti.« Šuma se koristila prema tadašnjim običajima i potrebama, zbog loših puteva, bliže selu i blizu kakvih takvih puteva. To se i danas vidi na kvaliteti tla i sastojina. Jedine uzgojne mjere bile su stavljanje u zabranu pojedinih predjela za pašu, žirenje ili sječu stabala. Postepeno tijekom vremena i razvitkom grada, počeli su se više primjenjivati načini gospodarenja prema zasadama šumarske znanosti i prema propisima prvih zakona o šumama. Gradsko poglavarstvo donosi godine 1871. na temelju šumskoga zakona od 3. XII. 1852. godine, odnosno carskog patenta od 24. VI. 1857. godine, »Naputak za gradskog šumara slobodnog i kraljevskog grada Zagreba«. Tu su navedeni zadaci o upravi, gospodarenju i uživanju gradskih šuma. Godne 1877. donesena je prva gospodarska osnova za šume grada Zagreba. Tim mjerama završava staro, a počinje novo doba za gradske šume na Medvednici u smislu suvremenog i organiziranog gospodarenja. Površina posjeda nakon segregacije za selo Gračane 1871. godine iznosila je 420 hektara, a daljnjom kupnjom od vlastelina koji su prodavali šume zbog bojazni od agrarne reforme, iznosila je 1640 ha. Razvojem grada, šume na Medvednici dobivaju tijekom 19. stoljeća sve više značaj i važnost za odmor i rekreaciju te svojim prirodnim ljepotama privlače mnoštvo posjetilaca. Time je još više produbljena povezanost između šuma na Medvednici i građana grada Zagreba. Slavni hrvatski književnik August Š e n o a, koji je kao gradski senator vršio obilazak gradskih šuma, napisao je u svojoj knjizi »Zlatarevo zlato« prekrasnu pjesmu u prozi gori Medvednici, Medvedgradu i gradu Zagrebu. »Divna si, bajna si zelen-goro rodnoga mi kraja, Ti prvi vidiku mogadjetinjstva. I dignem li oči prema tebi, kada večernje sunce poigrava vrhom i dolom, kad svoje zlato prosiplje tvojim zelenilom, tu bude se u mojojduši slika iz davne davnine, vrli junaci, uzorite gospe, ljuti silnici, bijednikmetovi, a stari Medvedgrad, plamteći živim rumenilom, kao da je opetoživio! Al nije! Ruši se stara gradina, ruši; no dalje, dolje pod gorom, uspinje se snažan kao mladjahan junak — naš Zagreb grad!« LITERATURA 1. A dam ček J.: Medvedgradsko vlastelinstvo, Kaj 1984, str. 29. 2. Dobroni ć Lj.: Topografija zemljišnih posjeda zagrebačkog kaptola prema izvorima u XIIL i XIV. stoljeću, Zagreb, 1952. 3. Klai ć N.: Medvedgrad i njegovi gospodari, Zagreb 1987. 4. Klai ć N.: Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982. 5. Povjesni spomenici grada Zagreba, svezak I, XII, XV, XVI. 6. Šešel j Z.: Zlatna bula, Zagreb 1989. 540 |