DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 44 <-- 44 --> PDF |
izvora zvanog Šumarev grob te dalje na sjever do vrha Puntijarka, gdje je bila tromeđa šumskog posjeda zagrebačkog Kaptola sa istoka i posjeda porodice mađarskih velikaša Ača sa sjevera. Odavde ide međa na zapad po grebenu do najvišeg vrha Medvednice zvanog Sljeme, te produžuje dalje po grebenu na zapad do Bistranskog sedla, gdje je stari put koji vodi iz Bistre preko gore za Zagreb. Tu je i bila međa s posjedom Ača iz Mikulića. Uz taj put je izvor Velikog potoka za koji stare isprave kažu da je izvor gdje se putnici trebaju odmoriti (Fons ubi viatores solent quiescere). Granica se odavde spušta na jug uz šumski predjel Plešivica, čiji je naziv za taj predjel sačuvan do danas. Kao što je sva zemlja u kraljevini bila vlasništvo kralja, tako je i posjed Gradeca na Medvednici značio uživanje do iduće kraljeve odluke, a to »vječno posjedovanje« po riječima Zlatne bule trajalo je svega do 1254. godine. Tada je kralj Bel a IV. odobrio zagrebačkom biskupu Filip u da na jednom istaknutom brdu podigne utvrdu Medvedgrad. Od gradnje biskupske utvrde Medvedgrad počele su muke građana Gradeca da sačuvaju svoj šumski posjed na Medvednici. Kroz više stoljeća trajala je borba za taj posjed. Medvedgrad se je gradio i razvijao ali se usporedo s time širilo vlastelinstvo Medvedgrada. Brojni vlasnici Medvedgrada koji su se često mijenjali, od kralja, biskupa i porodica moćnih velikaša; Babonići, Torusti, grofovi Celjski, Kovini, Karlovići, Zrinjski, Erdödi itd., zauzeli su cijeli gradski posjed na Medvednici i bili su u stalnoj raspri i sukobu s Gradecom zbog toga psjeda. Mnogi su građani i gradski kmetovi bili pretučeni i zatvarani u tamnice Medvedgrada ako su ih vlastelinski službenici zatekli u šumi. Građani su se pozivali na Zlatnu bulu i svoje pravo ali im to nije puno koristilo. Tek nakon brojnih sukoba, pritužbi i parnica, postignuta je godine 1591. nagodba s podbanom Stjepkom Gregori j ance m gospodarom Medvedgrada. Gradecu je priznato uživanje i mirni posjed na Medvednici. Taj posjed bio je tek trećina onoga što je bilo zapisano u Zlatnoj buli a površina je iznosila oko 665 ha. Međa tog posjeda zvanog »Varoška gora«, prema nagodbi iz 1591. godine bile su: Od izvora potoka Topličica (današnji izvor Ribnjak u dolini između Gračana i Šestina) ravno na sjever preko brda u dolinu Pustodolskog potoka zvanog i Varoški potok te tim potokom na sjever ravno do vrha Sljemena. Zatim na istok do vrha Puntijarke i nizbrdo na jug dolinom potoka Bliznec do markuševačke ceste. Te stare međe ostvarene nagodbom vide se i nakon stopedeset godina nepromijenjene na karti područja Gradeca koju je izradio mjernik Kneidinger godine 1766. Dio te karte koji se odnosi na šume na Medvednici nije dosad bio prikazan u šumarskom tisku. Karta je crtana u starom mjerilu približno 1 : 25000. Po tadašnjim običajima označivanja vrste kulture šuma sva je crno iscrtkana tj. stabla su prikazana točkama. Pažljivo promatrajući na karti se vide ucrtani; međe, vodotoci, stari putevi i brojni nazivi šumskih predjela od kojih su većina sačuvani i još su do danas u upotrebi. Na primjer; Strmec, Veliki tusti vrh, Kozji hrbat, Kališče, Brezovnica, Lukovica, Goli vrh, Brezji vrh, Pušinjak, Belo bukevje. |