DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 43 <-- 43 --> PDF |
STRUČNI ČLANCI — PROFESSIONAL PAFERS UDK 630*902 Sum. list CXVI (1992) 537 SRETAN TI ROĐENDAN ZAGREBE! ŠUME GRADA ZAGREBA NA MEDVEDNICI Kronika događaja od trinaestog do devetnaestog stoljeća Antun TILJAK* SAŽETAK: U radu je prikazana ranija povijest šuma gradaZagreba na Medvednici, postanak tog šumskog posjeda i njegovegranice onako kako su se mijenjale tijekom stoljeća, borba za očuvanje log posjeda do konačnog mirnog uživanja te način upravljanja i korištenja do početka suvremenog gospodarenja šumama. U godini 1992. i 1993. slave se dva značajna jubileja grada Zagreba. To je 750. godišnjica Zlatne bule i 900 godina spomena imena grada Zagreba. Obje te godišnjice povod su mnogim priredbama i izložbama o osnutku i postanku grada Zagreba. Iz bogate povijesti grada Zagreba želi se tom prilikom prikazati jedan dio koji se odnosi na posjed šuma na gori Medvednici. Zagreb je od davnih vremena usko vezan sa šumom i gorom na Medvednici, koja ga je štitila sa sjeverne strane i za koji posjed su se građani Gradeca stoljećima borili, s više ili manje sreće, s moćnim feudalcima i velikašima. Zlatna bula je isprava na latinskom jeziku izdana 16. XI. 1242. godine, kojom je ugarsko-hrvatski kralj Bel a IV. Gradecu na brdu Griču dodijelio sloboštine i privilegije slobodnog i kraljevskog grada. Tom ispravom Gradec je među ostalim pravima i dužnostima dobio pravo i dužnost da građani: »drže i postojano čuvaju zemlje i posjede koji im se dodjeljuju«. Zlatna bula počinje riječima »U ime svetoga Trojstva i nedjeljivog jedinstva Amen. Bela milošću Božjom zauvijek kralj Ugarske, Dalmacije, Hrvatske, Rame, Srbije, Galicije, Vladimirije i Kumanije«. U nastavku dio te isprave glasi: »Za uzdržavanje građana, dali smo zemlje oko istoga brda Griča da je isti građani vječno posjeduju u stalnim i određenim granicama«. U ispravi su opisane granice šuma na Medvednici pod starim nekadašnjim nazivima; Cirkvcnik potok, Zapotnik potok, Lomski potok, Medvednica, Plešivica, Ćićarija itd. Te granice mogu se opisati u sadašnjosti: Potokom Graćancem do potoka Lonjščina zatim granicom šume na istok iznad sela Dolje pa preko grebena u dolinu potoka. Blizneca. Zatim na sjever potokom Bliznecom do "´ Antun Tiljak, dipl. inž., Zagreb, Vramčeva 23. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 44 <-- 44 --> PDF |
izvora zvanog Šumarev grob te dalje na sjever do vrha Puntijarka, gdje je bila tromeđa šumskog posjeda zagrebačkog Kaptola sa istoka i posjeda porodice mađarskih velikaša Ača sa sjevera. Odavde ide međa na zapad po grebenu do najvišeg vrha Medvednice zvanog Sljeme, te produžuje dalje po grebenu na zapad do Bistranskog sedla, gdje je stari put koji vodi iz Bistre preko gore za Zagreb. Tu je i bila međa s posjedom Ača iz Mikulića. Uz taj put je izvor Velikog potoka za koji stare isprave kažu da je izvor gdje se putnici trebaju odmoriti (Fons ubi viatores solent quiescere). Granica se odavde spušta na jug uz šumski predjel Plešivica, čiji je naziv za taj predjel sačuvan do danas. Kao što je sva zemlja u kraljevini bila vlasništvo kralja, tako je i posjed Gradeca na Medvednici značio uživanje do iduće kraljeve odluke, a to »vječno posjedovanje« po riječima Zlatne bule trajalo je svega do 1254. godine. Tada je kralj Bel a IV. odobrio zagrebačkom biskupu Filip u da na jednom istaknutom brdu podigne utvrdu Medvedgrad. Od gradnje biskupske utvrde Medvedgrad počele su muke građana Gradeca da sačuvaju svoj šumski posjed na Medvednici. Kroz više stoljeća trajala je borba za taj posjed. Medvedgrad se je gradio i razvijao ali se usporedo s time širilo vlastelinstvo Medvedgrada. Brojni vlasnici Medvedgrada koji su se često mijenjali, od kralja, biskupa i porodica moćnih velikaša; Babonići, Torusti, grofovi Celjski, Kovini, Karlovići, Zrinjski, Erdödi itd., zauzeli su cijeli gradski posjed na Medvednici i bili su u stalnoj raspri i sukobu s Gradecom zbog toga psjeda. Mnogi su građani i gradski kmetovi bili pretučeni i zatvarani u tamnice Medvedgrada ako su ih vlastelinski službenici zatekli u šumi. Građani su se pozivali na Zlatnu bulu i svoje pravo ali im to nije puno koristilo. Tek nakon brojnih sukoba, pritužbi i parnica, postignuta je godine 1591. nagodba s podbanom Stjepkom Gregori j ance m gospodarom Medvedgrada. Gradecu je priznato uživanje i mirni posjed na Medvednici. Taj posjed bio je tek trećina onoga što je bilo zapisano u Zlatnoj buli a površina je iznosila oko 665 ha. Međa tog posjeda zvanog »Varoška gora«, prema nagodbi iz 1591. godine bile su: Od izvora potoka Topličica (današnji izvor Ribnjak u dolini između Gračana i Šestina) ravno na sjever preko brda u dolinu Pustodolskog potoka zvanog i Varoški potok te tim potokom na sjever ravno do vrha Sljemena. Zatim na istok do vrha Puntijarke i nizbrdo na jug dolinom potoka Bliznec do markuševačke ceste. Te stare međe ostvarene nagodbom vide se i nakon stopedeset godina nepromijenjene na karti područja Gradeca koju je izradio mjernik Kneidinger godine 1766. Dio te karte koji se odnosi na šume na Medvednici nije dosad bio prikazan u šumarskom tisku. Karta je crtana u starom mjerilu približno 1 : 25000. Po tadašnjim običajima označivanja vrste kulture šuma sva je crno iscrtkana tj. stabla su prikazana točkama. Pažljivo promatrajući na karti se vide ucrtani; međe, vodotoci, stari putevi i brojni nazivi šumskih predjela od kojih su većina sačuvani i još su do danas u upotrebi. Na primjer; Strmec, Veliki tusti vrh, Kozji hrbat, Kališče, Brezovnica, Lukovica, Goli vrh, Brezji vrh, Pušinjak, Belo bukevje. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Šumarski list* br.6\ //. ? |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Tim šumskim posjedom upravljao je gradski sudac i magistrat. Lugari koji su čuvali varošku šumu polagali su zakletvu: »Ja N. N. prisižem na živoga Boga, devicu Mariju i Vse svete da jahoćem loze ovoga plemenitoga varoša verno i pažljivo čuvati i da neću prez. gospona sudca i plemenitoga magistratuša ništa s njih nikome dati za se obrnuti. Tako mi Bog pomagao i Vsi Sveti.« Šuma se koristila prema tadašnjim običajima i potrebama, zbog loših puteva, bliže selu i blizu kakvih takvih puteva. To se i danas vidi na kvaliteti tla i sastojina. Jedine uzgojne mjere bile su stavljanje u zabranu pojedinih predjela za pašu, žirenje ili sječu stabala. Postepeno tijekom vremena i razvitkom grada, počeli su se više primjenjivati načini gospodarenja prema zasadama šumarske znanosti i prema propisima prvih zakona o šumama. Gradsko poglavarstvo donosi godine 1871. na temelju šumskoga zakona od 3. XII. 1852. godine, odnosno carskog patenta od 24. VI. 1857. godine, »Naputak za gradskog šumara slobodnog i kraljevskog grada Zagreba«. Tu su navedeni zadaci o upravi, gospodarenju i uživanju gradskih šuma. Godne 1877. donesena je prva gospodarska osnova za šume grada Zagreba. Tim mjerama završava staro, a počinje novo doba za gradske šume na Medvednici u smislu suvremenog i organiziranog gospodarenja. Površina posjeda nakon segregacije za selo Gračane 1871. godine iznosila je 420 hektara, a daljnjom kupnjom od vlastelina koji su prodavali šume zbog bojazni od agrarne reforme, iznosila je 1640 ha. Razvojem grada, šume na Medvednici dobivaju tijekom 19. stoljeća sve više značaj i važnost za odmor i rekreaciju te svojim prirodnim ljepotama privlače mnoštvo posjetilaca. Time je još više produbljena povezanost između šuma na Medvednici i građana grada Zagreba. Slavni hrvatski književnik August Š e n o a, koji je kao gradski senator vršio obilazak gradskih šuma, napisao je u svojoj knjizi »Zlatarevo zlato« prekrasnu pjesmu u prozi gori Medvednici, Medvedgradu i gradu Zagrebu. »Divna si, bajna si zelen-goro rodnoga mi kraja, Ti prvi vidiku mogadjetinjstva. I dignem li oči prema tebi, kada večernje sunce poigrava vrhom i dolom, kad svoje zlato prosiplje tvojim zelenilom, tu bude se u mojojduši slika iz davne davnine, vrli junaci, uzorite gospe, ljuti silnici, bijednikmetovi, a stari Medvedgrad, plamteći živim rumenilom, kao da je opetoživio! Al nije! Ruši se stara gradina, ruši; no dalje, dolje pod gorom, uspinje se snažan kao mladjahan junak — naš Zagreb grad!« LITERATURA 1. A dam ček J.: Medvedgradsko vlastelinstvo, Kaj 1984, str. 29. 2. Dobroni ć Lj.: Topografija zemljišnih posjeda zagrebačkog kaptola prema izvorima u XIIL i XIV. stoljeću, Zagreb, 1952. 3. Klai ć N.: Medvedgrad i njegovi gospodari, Zagreb 1987. 4. Klai ć N.: Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982. 5. Povjesni spomenici grada Zagreba, svezak I, XII, XV, XVI. 6. Šešel j Z.: Zlatna bula, Zagreb 1989. 540 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 47 <-- 47 --> PDF |
HAPPY BIRTHDAY TO YOU, ZAGREB! Forests of the city of Zagreb on Medvednica Chronicle of events from 13th to 19th century Summary This work presents the earlier history of forests of the city of Zagreb on Medvednica, genesis of this forest estate and its borders as they changed in the course of time, the struggle for preservation of this estate until the beginning of contemporary forest management. |