DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Kako su u nas najviše oštećene nizinske i preborne šume, dajemo primjere iz tih šumskih zajednica. Ako je sastojina prirodno pomlađena, a nastala je poslije sušenja stabala u monokulturi hrasta lužnjaka u stojbini slavonske šume hrasta lužnjaka s rastavljenim šašem (Genisto-Quercetumroboris caricetosum remotae), ona je u najviše slučajeva pomlađena samo lužnjakom pa je potrebno unijeti i druge vrste drveća koje pripadaju ovoj fitocenozi. U ovome slučaju popunjavanje ćemo obaviti poljskim jasenom, crnom johom, vezom i domaćim topolama. Željeni omjer smjese potrebno je postići do desete godine života, a u spomenutoj šumskoj zajednici omjer smjese trebao bi iznositi prema površini: — hrast lužnjak do 60% — poljski jasen oko 30% — joha, vez, topole oko 10% Iznad taksacijske granice omjer smjese se određuje prema temeljnici, a kod mlađih sastojina (iznad stupnjeva ponika i pomlatka, a ispod taksacijske granice, odnosno u stupnjevima mladika i koljika) određuje se omjer smjese prema broju stabala. Ako je u namjeni sastojine dominantna jedna od općekorisnih funkcija (vodozaštitna šuma, rekreacijska šuma i dr.) pojedine vrste drveća sijeku se kad postignu ekološku zrelost, odnosno kada radi zrelosti stabala dolazi do poremetnje fizioloških procesa (fotosinteza, transpiracija, disanje). Vrste drveća kraćeg trajanja života kao što su bijela vrba, crna joha, obični grab (do 150 god.) ali i domaće topole i vez (manje od 400 godina), postižu ranije ekološku zrelost od hrasta lužnjaka, malolisne lipe i poljskog jasena koji doduše dosta rano dobiva napravu srž (između 60 i 100 godina), ali zadrži vitalnost i iza 160 godina života. Iza postizanja ekološke zrelosti stabla gube svojstvo održavanja većine ekoloških funkcija, a sas tojina u kojoj prevladavaju takva stabla ispunjava vrlo malo funkcija pa je treba obnoviti. U slavonskoj šumi hrasta lužnjaka s drhtavim šašom (Genisto-Quercetum roboris caricetosum brizoides), dakle u zajednici u kojoj se najčešće dešavaju sušenja hrasta lužnjaka, u mladu stastojinu potrebno je unijeti i malolisnu lipu do 10% u omjeru smjese, s time da se smanji učešće hrasta lužnjaka, poljskog jasena te johe i domaćih topola. U klimatogenoj zajednici hrasta lužnjaka i običnoga graba (Carpinobetuli-Quercetum roboris) potrebno je u mladoj sastojini postići ove postotke površinskoga sudjelovanja: — hrast lužnjak do 70% — obični grab oko 15% — poljski jasen, (nalolisna lipa, klen, joha oko 15%. U navedenim šumskim zajednicama nije preporučljivo prelaziti pred loženo učešće hrasta lužnjaka. U prebornoj šumi bukve i jele {Abieti-Fagetum illyricum) treba težiti sudjelovanju jele od najviše 60%, bukve oko 30%, dok sudjelovanje osta lih vrsta ovisi o mikrostaništu i prirodnoj pojavi, ali isto tako i o našoj |