DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Napad štetnika i bolesti na šumsko drveće rješava se obično primjenom pesticida. Znamo, međutim ,da je životna zajednica šume skupina brojnih vrsta organizama koji su više ili manje značajni za opstanak ekosustava i da je u najmanju ruku vrlo problematično zanemariti u šumskom ekosustavu sve osim štetnoga insekta ili gljive i napadnutog šumskog drveta. Primjena insekticida i fungicida dovodi najvjerojatnije do uništenja više vrsta u ekosustavu, što sigurno slabi otpornost i remeti funkcioniranje njegove cjeline. Ovo je područje do danas nedovoljno istraženo. Poznato je da većina štetnika postaje rezistentna prema određenim insekticidima, pa se u idućem tretiranju upotrebljavaju još otrovnije kemikalije (Odum, 1989). Smatramo da nije pametno koristiti pesticide (arboricidi, insekticidi, fungicidi) u šumama budući da su one jedini prirodni čistači pitke vode. Sigurno je da održavanje šumskih ekosustava i njihovo poboljšanje radi makar djelomičnog sprečavanja iznovičnog propadanja predstavlja jasan cilj. Ako je došlo do promjene u stojbini, mijenja se i šumska zajednica što nije rijedak slučaj u nizinskim šumama kada tlo postane mokrije ili suše u odnosu na prijašnje stanje. U budućoj sastojim koju obnavljamo poslije propadanja, cilj je osnivanje uravnoteženoga šumskog ekosustava, čemu prethodi stručno predviđanje i izbor vrsta drveća. 3.1. Raznolikost i prirodnost šume je osnovni postulat za uravnoteženi ekosustav Prirodni sastav šume i što veći broj biljnih i životinjskih vrsta koje pripadaju šumskom ekosustavu temeljni su preduvjet stabilnosti sastojine. Šuma je višenamjensko i obnovljivo prirodno bogatstvo koje ima značajno mjesto u zaštiti čovjekova okoliša. Najveću vrijednost ima u tome smislu prirodna, raznolika i zrela šuma. Prirodna šuma najviše proizvodi, kako biomase tako i kisika (Runge 1973, Leibundgut 1983, B u rsche l 1987) i daje najviše općekorisnih funkcija. Cilj uzgajivačkih mjera u šumi je održavanje biološke ravnoteže u ekosustavu, s time da svakome članu zajednice od edafona (živi svijet tla) do vladajućih stabala te svim činiteljima stojbine pridajemo značaj. Nama nije cilj pošto poto spašavati oslabljeno, napadnuto i bolesno drveće, nego održati šumski ekosustav. Model prirodnosti buduće šumske sastojine nalazimo u opisu šumske zajednice koja pripada zadanoj stojbini, a raznolikost postižemo davanjem prednosti vrstama drevća koje se nalaze u opisu naše šumske zajednice, bilo da podržavamo prirodno pomlađivanje ili unosimo one vrste koje nedostaju, a sloj grmlja i prizemnog rašća obično se pojavljuje bez našega posebnog nastojanja. 3.2. Izbor vrsta drveća Ovaj osobito osjetljiv zadatak kojim određujemo budući sastav jedne šumske sastojine do kraja njena života moramo obaviti vrlo savjesno. Posao je jednostavan ako osnivamo sastojinu na kraju ophodnje, ako je stara šuma prirodnog sastava i nije došlo do promjene stojbine. Primjenom provjerene tehnike uzgajanja šuma dobivamo prirodnu i raznoliku mladu sastojinu. U sastojini koja je načeta propadanjem, pa se radi uklanjanja suhih stabala značajno smanjio obrast, potrebno je pristupiti njenoj obnovi. |