DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1992 str. 23 <-- 23 --> PDF |
nimum i maksimum kao kardinalne točke djelovanja ekoloških činitelja). Drveće ima sposobnost uravnoteženja fizioloških stanja što postiže tzv. ho~ meostatskim mehanizmima. Utjecaj nepovoljnih ekoloških činitelja (otrovi, suša, ekstremne temperature i dr.) uvjetuje kod šumskog drveća pojavu »stresa«, što bi se moglo smatrati stanjima organizma koja se otklanjaju od normalnih, ali ne ugrožavaju neposredno život. Ovaj pojam je 1936. uveo Se lye. Drveće se bori protiv »stresa« homeostatskim mehanizmima, ali ako se on puno puta ponavlja organizam slabi, što može, naravno, ugroziti i život. Ponavljani »stresovi « dovode do značajnijih stupnjeva oštećenosti drveća, a često i do smrti. Veliki postotak oštećenih stabala hrasta lužnjaka i obične jele upozorava na to da je upravo kod te dvije vrste došlo do ugrožavanja života radi čestih stresnih stanja. Sušenje ovih, ali i drugih vrsta drveća, uvjetovano je duljim djelovanjem nepovoljnih ekoloških činitelja između kojih su imisije stalno prisutne i povećavaju se dok se klimatski ekscesi pojavljuju ciklički. Imisije u zajedništvu s klimatskim ekscesima su očito najveći krivac pojave propadanja šuma. Naše šumsko drveće prilagođeno je kroz filogenetski razvoj svojim stojbinama. Njihove ekološke valencije dovoljno su široke da se s uspjehom odupru klimatskim ekscesima, pa uzroke propadanja našega šumskog drveća moramo potražiti u novim, nepovoljnim ekološkim činiteljima kojih prije nije bilo. Tehnička civilizacija izazvala je pojavu više nepovoljnih ekoloških činitelja kao što su onečišćenje zraka, vode i tla, učinak »staklenika« atmosfere, neracionalno korišćenje prirodnih bogatstava, prevođenje poljoprivrednih i šumskih površina drugoj namjeni (urbanizacija, industrijalizacija, dalekovodi, ceste i dr.). Uz klimatske ekscese kojima su biljke prilagođene kroz filogenetski razvoj, u atmosferi su sve prisutniji otrovni kemijski spojevi kao SO2, NOx, HF, 0:i teške kovine, ponajprije olovo, kadmij i živa, pesticidi, detergenti, PAN, dioksin i dr., od kojih broj djeluje sinergistički odnosno jedan otrov povećava djelovanje drugoga. Poznato je da u zraku ima više tisuća spojeva kojih prije nije bilo (od 4 do 5 tisuća, prema S c h ü t u 1988), a čije djelovanje na biljke još nije proučeno. Možemo, međutim, s velikom vjerojatnošću pretpostaviti da dio tih spojeva, uz već poznate otrove, nepovoljno utječe na šumsko drveće. Poslije opetovanih »stresova« nastupa fiziološko slabljenje koje obično prati napad insekata i gljivičnih bolesti. Zanimljivo je da su sve rijeđi oni kukci koji su nekada izazivali golobrst u hrastovim šumama kao npr. gubar glavonja (Lymantria dispar). Uzrok tome trebalo bi isto tako potražiti i u promjeni »kemijske klime«* — Izostanak gradacije grubara nije smanjio opasnost od golobrsta, jer se pojavljuju drugi defolijatori (Geometridaei dr.). Svaki član životne zajednice ima svoju ekološk u nišu , odnosno zauzima u ekosustavu svoje »plansko mjesto«. Kod defolijatora potrebno je proučit vrstu, ekološke niše, zatim da li se njihove niše podudaraju i je li kod vrsta došlo do ekogenetske diferencijacije pod utjecajem mikroevolucijskih procesa gdje promjena »kemijske klime« ima najvjerojatnije značajnu ulogu. * Promjena »kemijske klime« je pojava kemijskih elemenata i spojeva u biosferi kojih nije bilo prije pojave industrijske civilizacije. |