DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 96 <-- 96 --> PDF |
blažim padinama i dubljim tlima, pa drvna masa iznosi i 400 m:; ha. Iz tih činjenica slijedi i način gospodarenja na pojedinim staništima. Ne samo u ovim nego i u ostalim sastojinama steljari se, ali bi sa stelarenjem u ovoj zajednici trebalo prestati obzirom na karakter staništa tj. spriječiti njegovo osiromašenje kako za zaštitne tako i za prehrambene potrebe sastojina. U sastojinama ilirske šume hrasta kitnjaka i običnog graba nalazi se oko 30% ukupne drvne mase kitnjaka u istraženom području. Sa sastojinama ove zajednice, veli autor, može se normalno gospodariti uz napomenu da su one »u neposrednom kontaktu s naseljima i poljoprivrednim površinama pa imaju veliko značenje za ublažavanje klimatskih ekstrema, u hidromeliorativnom djelovanju i opskrbi pitkom vodom.« Posebnu pažnju treba posvetiti i s razloga, što su takove šume bogatog flornog sastava u Europi već davno nestale. Zajednica kitnjaka, obične bukve i običnog graba nalazi se uglavnom na istočnoj strani Kalnika. U zaključku prikaza ove zajednice autor ističe »da je u tom području hrast kitnjak vrlo konkurentna vrsta drveća (i) postiže znatne dimenzije te dobro i kvalitetno prirašćuje«. Šumsko uzgojne karakteristike hrasta kitnjaka na Kalniku obradio je i mr. I. Đ u r i č i ć (u Glasniku za šumske pokuse vol. 25, 1989) koji rad nije mimoišao ni J. Vukelić. Kako je i Šumarski institut u Jastrebarskom objavio, u Radovima 48, rezultate svojih istraživanja »ekološko-gospodarskih tipova šuma gorja Hrvatskog zagorja «, to se pruža mogućnost uspoređivanja i sintetiziranja svih rezultata, a u krajnjoj liniji i na terenu provjeriti svoju sintezu. Operativcima sa pojedinih područja kao i uređivačima to bi, uostalom, bila i dužnost. Za termofilnu šumu hrasta kitnjaka i crnog graba s vlasuljom Vukelić je suglasan s prof. Raušem, da se ova fitocenoza ne može smatrati gospodarskom već zaštitnom šumom, pa zaključuje, da »zajednica ima dakle vrlo veliko značenje za stabilnost šumskih ekosistema Kalnika općenito, tim više što obrašćuje izložene, strme i eroziji sklone terene.« 2. Odgovor na pitanje koliki je utjecaj industrijskih polutanata u šumskim ekosistemima slavonskog gorja Z. Seietkovi ć potražio je postavljanjem 178 pokusnih ploha na to području. Raspored ploha s njihovom fitocenološkom pripadnošću (šumskim zajednicama) autor je prikazao i grafički. Nažalost nemoguće je u tekstu naći vrijeme (godinu ili godine), kada su obavljeni terenski radovi te se tek iz navedenih citata može zaključiti da je to bilo u drugoj polovini prošlog desetljeća. U okviru ovog prikaza može se jedino navesti, da su utvrđene povišene vrijednosti bakra, cinka, olova, sumpora pa i kadmija. Općenito uzeto, maksimalno taloženje elemenata utvrđeno je na južnim ekspozicijama i grebenima. Međutim za cink »veća signifikantnost dokazana je samo na sjevernim ekspozicijama« (u uzorcima tla iz zone pridanaka). Kako se odnose bukva i hrast kitnjak prema polutantima? Stabla bukve s »jakim ili vrlo jakim odumiranjem nalazimo najviše na nadmorskim visinama 300—400 m. Kod hrasta kitnjaka općenitu pojavu nekrotičnosti najviše nalazimo u pojasu 200—300 m« (str. 115). Bilježimo i upozorenje, da je »nekrotičnost na bukovim stablima vrlo opasna pojava (pa) treba biti oprezan, jer je pojava žućenja na stablima obične bukve u normalno kišnoj godini također znak opasnosti« (str. 186). U normalno kišnoj godini stoga, jer se pri pomanjkanju vode neke gljive (Nectria) počinju jako razvijati. Ovih nekoliko redaka prikaza istraživanja aktualne teme našeg šumarstva neka budu poticaj, da se u cijelosti upozna taj rad ne samo na istraživanom područ |