DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 95 <-- 95 --> PDF |
U budućnosti, točnije od danas, »pred Hrvatskoj je velik posao. To je obnova i rekonstrukcija uništenih i oštećenih i drvnoindustrijskih objekata s proširenjem šuma te povećanjem šumske proizvodnje «. Bez sumnje »da nam u tome može pomoći i novi Savjet za poljoprivredu i šumarstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti«, kako autor zaključuje ovaj članak. O. Piškorić GLASNIK ZA ŠUMSKE POKUSE Vol. 27 Zagreb, 1991. Dvadesetsedma knjiga Glasnika za šumske pokuse izašla je u travnju 1992. godine, dakle praktički bez zakašnjenja i sadrži: Vukelić , J.: šumske zajednice i staništa hrasta kitnjaka (Quercus petraea Liebl.) u gorju sjeverozapadne Hrvatske (1—82), S e 1 e t k o v i ć, Z.: Utjecaj industrijskih polutanata na običnu bukvu (Fagus silvatica L.) u šumskim ekosistemima slavonskog gorja (83—196), Bertović , S.: Glavna obilježja visokogorskog bioklimata u okolišu klimatološke postaje i NPŠ-a Zalesina (Gorski kotar — Hrvatska) (197—225) i Stojković, M.: Varijabilnost i nasljednost listanja hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) (227—259). Teme J. Vukelića i Z. Seletkovića su doktorske dizertacije a M. Stojkovića magistarski rad. 1. Područje na kojem je J. Vukelić istraživao šumske zajednice »gorja sjeverozapadne Hrvatske« obuhvaća Medvednicu (Zagrebačku goru), Ivančicu i Kalnik s pribrežjem. Površina tog područja je približno 190.000 ha s oko 60.000 ha šume i šumskog zemljišta ili 32<)/o. Ukupna površina državnih šuma iznosi 31.739 ha. Drvna masa 30.839 ha obraslih šumom iznosi 6.984.386 nv> od čega 1.309.095 m:; ili 18,7" o otpada na hrast kitnjak. Hrast kitnjak nalazi se u asocijacijama: — šuma hrasta kitnjaka i pitomog kestena (Querco-Castaneetum sative Horv. 1938), — acidofilna šuma hrasta kitnjaka s runjikom (Hieracio mcemosi — Quercetum petraeae (Vukelić 1990) em, — ilirske šume hrasta kitnjaka i običnog graba (Epimedium — Carpinetum betuli (Horv. 1938) (Bohr. 1936), — šuma hrasta kitnjaka, običnog graba i bukve (Festuco drymeiae — Carpinetum betuli Vukelić (1990) em., i — termofilna šuma hiasta kitnjaka i crnog graba, varijanta s vlasuljom (Lathyre — Quercetum petraeae Horv. (1938) 1958 var. Festuca drymeia). U svim asocijacijama prisutan je i pitomi kesten (Caslanea sativa Mili.). Cilj istraživanja I. Vukelića nije bio samo utvrditi lloristički sastav pojedine šumske zajednice nego i njezino gospodarsko značenje i mjere uzgajanja. Zaključci su: Zapravo ne treba ni naglašavati, ugroženost pitomog kestena i u zajednici šume hrasta kitnjaka i pitomog kestena. Međutim i »i druga glavna vrsta te zajednice — hrast lužnjak u posljednje vrijeme pokazuje znakove ozbiljnog sušenja« koje je doduše manje nego sušenje pitomog kestena »ali je dovelo do daljnje nestabilnosti tih sastojina«. Poremećenost biološke ravnoteže u toj fitocenozi je tolika, da »je praktički nemoguće sačuvati njenu prirodnu strukturu i osigurati joj opstanak«. Acidofilna šuma hrasta kitnjaka i runjike obrašćuje vrlo izložene i strme terene ili terene na kojima je nastojanje erozije najopasnije, dakle od posebnog je zaštitnog značenja. Sastojina ima i na 477 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 96 <-- 96 --> PDF |
blažim padinama i dubljim tlima, pa drvna masa iznosi i 400 m:; ha. Iz tih činjenica slijedi i način gospodarenja na pojedinim staništima. Ne samo u ovim nego i u ostalim sastojinama steljari se, ali bi sa stelarenjem u ovoj zajednici trebalo prestati obzirom na karakter staništa tj. spriječiti njegovo osiromašenje kako za zaštitne tako i za prehrambene potrebe sastojina. U sastojinama ilirske šume hrasta kitnjaka i običnog graba nalazi se oko 30% ukupne drvne mase kitnjaka u istraženom području. Sa sastojinama ove zajednice, veli autor, može se normalno gospodariti uz napomenu da su one »u neposrednom kontaktu s naseljima i poljoprivrednim površinama pa imaju veliko značenje za ublažavanje klimatskih ekstrema, u hidromeliorativnom djelovanju i opskrbi pitkom vodom.« Posebnu pažnju treba posvetiti i s razloga, što su takove šume bogatog flornog sastava u Europi već davno nestale. Zajednica kitnjaka, obične bukve i običnog graba nalazi se uglavnom na istočnoj strani Kalnika. U zaključku prikaza ove zajednice autor ističe »da je u tom području hrast kitnjak vrlo konkurentna vrsta drveća (i) postiže znatne dimenzije te dobro i kvalitetno prirašćuje«. Šumsko uzgojne karakteristike hrasta kitnjaka na Kalniku obradio je i mr. I. Đ u r i č i ć (u Glasniku za šumske pokuse vol. 25, 1989) koji rad nije mimoišao ni J. Vukelić. Kako je i Šumarski institut u Jastrebarskom objavio, u Radovima 48, rezultate svojih istraživanja »ekološko-gospodarskih tipova šuma gorja Hrvatskog zagorja «, to se pruža mogućnost uspoređivanja i sintetiziranja svih rezultata, a u krajnjoj liniji i na terenu provjeriti svoju sintezu. Operativcima sa pojedinih područja kao i uređivačima to bi, uostalom, bila i dužnost. Za termofilnu šumu hrasta kitnjaka i crnog graba s vlasuljom Vukelić je suglasan s prof. Raušem, da se ova fitocenoza ne može smatrati gospodarskom već zaštitnom šumom, pa zaključuje, da »zajednica ima dakle vrlo veliko značenje za stabilnost šumskih ekosistema Kalnika općenito, tim više što obrašćuje izložene, strme i eroziji sklone terene.« 2. Odgovor na pitanje koliki je utjecaj industrijskih polutanata u šumskim ekosistemima slavonskog gorja Z. Seietkovi ć potražio je postavljanjem 178 pokusnih ploha na to području. Raspored ploha s njihovom fitocenološkom pripadnošću (šumskim zajednicama) autor je prikazao i grafički. Nažalost nemoguće je u tekstu naći vrijeme (godinu ili godine), kada su obavljeni terenski radovi te se tek iz navedenih citata može zaključiti da je to bilo u drugoj polovini prošlog desetljeća. U okviru ovog prikaza može se jedino navesti, da su utvrđene povišene vrijednosti bakra, cinka, olova, sumpora pa i kadmija. Općenito uzeto, maksimalno taloženje elemenata utvrđeno je na južnim ekspozicijama i grebenima. Međutim za cink »veća signifikantnost dokazana je samo na sjevernim ekspozicijama« (u uzorcima tla iz zone pridanaka). Kako se odnose bukva i hrast kitnjak prema polutantima? Stabla bukve s »jakim ili vrlo jakim odumiranjem nalazimo najviše na nadmorskim visinama 300—400 m. Kod hrasta kitnjaka općenitu pojavu nekrotičnosti najviše nalazimo u pojasu 200—300 m« (str. 115). Bilježimo i upozorenje, da je »nekrotičnost na bukovim stablima vrlo opasna pojava (pa) treba biti oprezan, jer je pojava žućenja na stablima obične bukve u normalno kišnoj godini također znak opasnosti« (str. 186). U normalno kišnoj godini stoga, jer se pri pomanjkanju vode neke gljive (Nectria) počinju jako razvijati. Ovih nekoliko redaka prikaza istraživanja aktualne teme našeg šumarstva neka budu poticaj, da se u cijelosti upozna taj rad ne samo na istraživanom područ |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 97 <-- 97 --> PDF |
ju nego i na drugim područjima, jer je to, doduše netitulirano, stvarno postdiplomski studij. 3. Inicijativa S. B e r t o v i ć a, tada u Institutu za šumarska i lovna istraživanja NR Hrvatske, za osnivanje silvometeoroloških stanica tj, stanica koje će prvenstveno služiti šumskom gospodarstvu naišla je na plodno tlo. Ideja je prihvaćena ne samo u Institutu i u Šumarskom fakultetu nego i u šumskim gospodarstvima. Prihvaćanje ideje o osnivanju takvih stanica na području Hrvatske od šumskih gospodarstava je posebno značajna po tome, što su one mogle, tada već ustanove sa samostalnim financiranjem, osigurati potrebna materijalna sredstva za uređenje stanica. Jedna od tih je i ona u Nastavno-pokusnom šumskom objektu (NPŠO), dakle Šumarskog fakulteta, u Zalesini. U ovom članku autor je prikazao podatke meteoroloških mjerenja i opažanja za trideset godišta, (uključivo) 1952— 1981. zaključujući, da je »klimatološka postaja Zalesina po svojem položaju i podacima dugogodišnjeg niza meteoroloških mjerenja i motrenja jedna od najreprezentativnijih postaja u visokogorskom (altimontanom) orografskom pojasu i njegovom primorskom bioklimatu, koji obilježava klimatozonska bukovo-jelova šuma Calamintho-Abieti-Fagetum (Horv. 1938) Bohr. 1963.« I konačno, »ove će se godine moći ubrojiti i među postaje sa standardnim normalnim vrijednostima klimatoloških podataka (1961—1990), kako to predlaže Svjetska meteorološka organizacija. « 4. Poticaj za utvrđivanje »varijabilnosti i listanja hrasta lužnjaka« M. Stojko vić dobio je na području svog redovnog rada u Šumariji Velika Gorica, točnije u šumi Turopoljski lug. Kako je Turopolje sve do skoro kraja XVIII. stoljeća bio corpus separatum (posebno tijelo) unu tar tadanje Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, jer je do tada Plemenita općina imala samoupravnu vlast, pa i sudsku, s naslova svojedobne plemenske zajednice po rođenju a kasnije dojelom plemstva sa strane kraljeva, tako se i hrastovi u šumi Turopoljski lug razlikuju od hrastova, u oba slučaja lužnjaka, u ostalim šumama. Naime, u Turopoljskom lugu udjel kasnolistajućih stabala je toliki, da je autora ponukao na »utvrđivanje varijabilnosti i nasljednosti listanja hrasta lužnjaka (Quercus robur L.).« Na osnovu četverogodišnjih praćenja početaka i tijeka listanja kroz četiri godine i listanja biljaka iz posađenog sjemena (sve u vremenu od 1965. do 1970. godine) utvrdio: — širina varijabilnosti početka otvaranja lisnih pupova hrasta lužnjaka u populaciji Turopoljski lug iznosi 54 dana i ono traje od 26. ožujka do 17. svibnja; — početak otvaranja pupova je kontinuirana varijabilnost a tek u pojedinim predjelima diskontinuirana; — duljina listanja pojedinog fenotipa iznosi devet dana i raspoređena je kao vrlo ranog listanja od 15. do 24. III, ranolisnog od 25. III. do 2. IV, normalno rani od 3. do 11. IV, intermedi jalni od 12. do 20. IV, normalan kasni od 21. do 29. IV, kasnolistajući od 30. IV. do 8. V, i s najkasnijim listanjem od 9. do 17. V. Posljedice velikog vremenskog razmaka u listanju i cvatnji ranolistajućih i kasnolistajućih jedinki je da između njih nema križanja. Zabilježimo ovom prilikom da je već više godina glavni urednik Glasnika za šumske pokuse prof. dr. Đuro Rauš , urednik za šumarstvo prof. dr. Branimir Prpić , urednik za drvnu industriju prof, dr. Stanko B a đ u n a tehnički urednik prof. dr. Želimir B o r z a n. Oskar Piškorić 479 |