DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 95     <-- 95 -->        PDF

U budućnosti, točnije od danas, »pred
Hrvatskoj je velik posao. To je obnova
i rekonstrukcija uništenih i oštećenih i
drvnoindustrijskih objekata s proširenjem
šuma te povećanjem šumske proizvodnje
«. Bez sumnje »da nam u tome
može pomoći i novi Savjet za poljoprivredu
i šumarstvo Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti«, kako autor zaključuje
ovaj članak.


O.
Piškorić
GLASNIK ZA ŠUMSKE POKUSE
Vol. 27
Zagreb, 1991.


Dvadesetsedma knjiga Glasnika za
šumske pokuse izašla je u travnju 1992.
godine, dakle praktički bez zakašnjenja i
sadrži:


Vukelić , J.: šumske zajednice i
staništa hrasta kitnjaka (Quercus petraea
Liebl.) u gorju sjeverozapadne Hrvatske
(1—82),


S e 1 e t k o v i ć, Z.: Utjecaj industrijskih
polutanata na običnu bukvu (Fagus
silvatica L.) u šumskim ekosistemima slavonskog
gorja (83—196),


Bertović , S.: Glavna obilježja visokogorskog
bioklimata u okolišu klimatološke
postaje i NPŠ-a Zalesina (Gorski
kotar — Hrvatska) (197—225) i


Stojković, M.: Varijabilnost i nasljednost
listanja hrasta lužnjaka (Quercus
robur L.) (227—259).


Teme J. Vukelića i Z. Seletkovića su
doktorske dizertacije a M. Stojkovića magistarski
rad.


1.
Područje na kojem je J. Vukelić
istraživao šumske zajednice »gorja sjeverozapadne
Hrvatske« obuhvaća Medvednicu
(Zagrebačku goru), Ivančicu i Kalnik
s pribrežjem. Površina tog područja
je približno 190.000 ha s oko 60.000 ha šume
i šumskog zemljišta ili 32<)/o. Ukupna


površina državnih šuma iznosi 31.739 ha.
Drvna masa 30.839 ha obraslih šumom iznosi
6.984.386 nv> od čega 1.309.095 m:; ili
18,7" o otpada na hrast kitnjak.


Hrast kitnjak nalazi se u asocijacijama:



šuma hrasta kitnjaka i pitomog kestena
(Querco-Castaneetum sative Horv.
1938),

acidofilna šuma hrasta kitnjaka s runjikom
(Hieracio mcemosi — Quercetum
petraeae (Vukelić 1990) em,

ilirske šume hrasta kitnjaka i običnog
graba (Epimedium — Carpinetum betuli
(Horv. 1938) (Bohr. 1936),

šuma hrasta kitnjaka, običnog graba
i bukve (Festuco drymeiae — Carpinetum
betuli Vukelić (1990) em., i

termofilna šuma hiasta kitnjaka i crnog
graba, varijanta s vlasuljom (Lathyre
— Quercetum petraeae Horv.
(1938) 1958 var. Festuca drymeia).
U svim asocijacijama prisutan je i pitomi
kesten (Caslanea sativa Mili.).


Cilj istraživanja I. Vukelića nije bio
samo utvrditi lloristički sastav pojedine
šumske zajednice nego i njezino gospodarsko
značenje i mjere uzgajanja. Zaključci
su:


Zapravo ne treba ni naglašavati, ugroženost
pitomog kestena i u zajednici šume
hrasta kitnjaka i pitomog kestena.
Međutim i »i druga glavna vrsta te zajednice
— hrast lužnjak u posljednje vrijeme
pokazuje znakove ozbiljnog sušenja«
koje je doduše manje nego sušenje pitomog
kestena »ali je dovelo do daljnje nestabilnosti
tih sastojina«. Poremećenost
biološke ravnoteže u toj fitocenozi je tolika,
da »je praktički nemoguće sačuvati
njenu prirodnu strukturu i osigurati joj
opstanak«.


Acidofilna šuma hrasta kitnjaka i runjike
obrašćuje vrlo izložene i strme terene
ili terene na kojima je nastojanje
erozije najopasnije, dakle od posebnog je
zaštitnog značenja. Sastojina ima i na


477




ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 96     <-- 96 -->        PDF

blažim padinama i dubljim tlima, pa drvna
masa iznosi i 400 m:; ha. Iz tih činjenica
slijedi i način gospodarenja na pojedinim
staništima. Ne samo u ovim nego
i u ostalim sastojinama steljari se, ali bi
sa stelarenjem u ovoj zajednici trebalo
prestati obzirom na karakter staništa tj.
spriječiti njegovo osiromašenje kako za
zaštitne tako i za prehrambene potrebe
sastojina.


U sastojinama ilirske šume hrasta kitnjaka
i običnog graba nalazi se oko 30%
ukupne drvne mase kitnjaka u istraženom
području. Sa sastojinama ove zajednice,
veli autor, može se normalno gospodariti
uz napomenu da su one »u neposrednom
kontaktu s naseljima i poljoprivrednim
površinama pa imaju veliko značenje za
ublažavanje klimatskih ekstrema, u hidromeliorativnom
djelovanju i opskrbi pitkom
vodom.« Posebnu pažnju treba posvetiti
i s razloga, što su takove šume
bogatog flornog sastava u Europi već
davno nestale.


Zajednica kitnjaka, obične bukve i običnog
graba nalazi se uglavnom na istočnoj
strani Kalnika. U zaključku prikaza
ove zajednice autor ističe »da je u tom
području hrast kitnjak vrlo konkurentna
vrsta drveća (i) postiže znatne dimenzije
te dobro i kvalitetno prirašćuje«. Šumsko
uzgojne karakteristike hrasta kitnjaka na
Kalniku obradio je i mr. I. Đ u r i č i ć
(u Glasniku za šumske pokuse vol. 25,
1989) koji rad nije mimoišao ni J. Vukelić.
Kako je i Šumarski institut u Jastrebarskom
objavio, u Radovima 48, rezultate
svojih istraživanja »ekološko-gospodarskih
tipova šuma gorja Hrvatskog zagorja
«, to se pruža mogućnost uspoređivanja
i sintetiziranja svih rezultata, a u
krajnjoj liniji i na terenu provjeriti svoju
sintezu. Operativcima sa pojedinih područja
kao i uređivačima to bi, uostalom,
bila i dužnost.


Za termofilnu šumu hrasta kitnjaka
i crnog graba s vlasuljom Vukelić je suglasan
s prof. Raušem, da se ova fitocenoza
ne može smatrati gospodarskom


već zaštitnom šumom, pa zaključuje, da
»zajednica ima dakle vrlo veliko značenje
za stabilnost šumskih ekosistema Kalnika
općenito, tim više što obrašćuje izložene,
strme i eroziji sklone terene.«


2.
Odgovor na pitanje koliki je utjecaj
industrijskih polutanata u šumskim ekosistemima
slavonskog gorja Z. Seietkovi
ć potražio je postavljanjem 178
pokusnih ploha na to području. Raspored
ploha s njihovom fitocenološkom pripadnošću
(šumskim zajednicama) autor je
prikazao i grafički. Nažalost nemoguće je
u tekstu naći vrijeme (godinu ili godine),
kada su obavljeni terenski radovi te se
tek iz navedenih citata može zaključiti
da je to bilo u drugoj polovini prošlog
desetljeća.


U okviru ovog prikaza može se jedino
navesti, da su utvrđene povišene vrijednosti
bakra, cinka, olova, sumpora pa i
kadmija. Općenito uzeto, maksimalno taloženje
elemenata utvrđeno je na južnim
ekspozicijama i grebenima. Međutim za
cink »veća signifikantnost dokazana je samo
na sjevernim ekspozicijama« (u uzorcima
tla iz zone pridanaka).


Kako se odnose bukva i hrast kitnjak
prema polutantima? Stabla bukve s »jakim
ili vrlo jakim odumiranjem nalazimo
najviše na nadmorskim visinama
300—400 m. Kod hrasta kitnjaka općenitu
pojavu nekrotičnosti najviše nalazimo u
pojasu 200—300 m« (str. 115). Bilježimo i
upozorenje, da je »nekrotičnost na bukovim
stablima vrlo opasna pojava (pa)
treba biti oprezan, jer je pojava žućenja
na stablima obične bukve u normalno
kišnoj godini također znak opasnosti«
(str. 186). U normalno kišnoj godini stoga,
jer se pri pomanjkanju vode neke
gljive (Nectria) počinju jako razvijati.


Ovih nekoliko redaka prikaza istraživanja
aktualne teme našeg šumarstva neka
budu poticaj, da se u cijelosti upozna
taj rad ne samo na istraživanom područ




ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 97     <-- 97 -->        PDF

ju nego i na drugim područjima, jer je
to, doduše netitulirano, stvarno postdiplomski
studij.


3.
Inicijativa S. B e r t o v i ć a, tada u
Institutu za šumarska i lovna istraživanja
NR Hrvatske, za osnivanje silvometeoroloških
stanica tj, stanica koje će prvenstveno
služiti šumskom gospodarstvu
naišla je na plodno tlo. Ideja je prihvaćena
ne samo u Institutu i u Šumarskom
fakultetu nego i u šumskim gospodarstvima.
Prihvaćanje ideje o osnivanju takvih
stanica na području Hrvatske od šumskih
gospodarstava je posebno značajna
po tome, što su one mogle, tada već ustanove
sa samostalnim financiranjem, osigurati
potrebna materijalna sredstva za
uređenje stanica. Jedna od tih je i ona
u Nastavno-pokusnom šumskom objektu
(NPŠO), dakle Šumarskog fakulteta, u Zalesini.
U ovom članku autor je prikazao
podatke meteoroloških mjerenja i opažanja
za trideset godišta, (uključivo) 1952—
1981. zaključujući, da je »klimatološka
postaja Zalesina po svojem položaju i
podacima dugogodišnjeg niza meteoroloških
mjerenja i motrenja jedna od najreprezentativnijih
postaja u visokogorskom
(altimontanom) orografskom pojasu
i njegovom primorskom bioklimatu, koji
obilježava klimatozonska bukovo-jelova
šuma Calamintho-Abieti-Fagetum (Horv.
1938) Bohr. 1963.« I konačno, »ove će se
godine moći ubrojiti i među postaje sa
standardnim normalnim vrijednostima klimatoloških
podataka (1961—1990), kako to
predlaže Svjetska meteorološka organizacija.
«


4.
Poticaj za utvrđivanje »varijabilnosti
i listanja hrasta lužnjaka« M. Stojko vić
dobio je na području svog redovnog
rada u Šumariji Velika Gorica, točnije u
šumi Turopoljski lug. Kako je Turopolje
sve do skoro kraja XVIII. stoljeća bio
corpus separatum (posebno tijelo) unu


tar tadanje Kraljevine Hrvatske, Slavonije
i Dalmacije, jer je do tada Plemenita
općina imala samoupravnu vlast, pa i
sudsku, s naslova svojedobne plemenske
zajednice po rođenju a kasnije dojelom
plemstva sa strane kraljeva, tako se i
hrastovi u šumi Turopoljski lug razlikuju
od hrastova, u oba slučaja lužnjaka,
u ostalim šumama. Naime, u Turopoljskom
lugu udjel kasnolistajućih stabala
je toliki, da je autora ponukao na »utvrđivanje
varijabilnosti i nasljednosti listanja
hrasta lužnjaka (Quercus robur L.).«
Na osnovu četverogodišnjih praćenja početaka
i tijeka listanja kroz četiri godine
i listanja biljaka iz posađenog sjemena
(sve u vremenu od 1965. do 1970. godine)
utvrdio:


— širina varijabilnosti početka otvaranja
lisnih pupova hrasta lužnjaka u populaciji
Turopoljski lug iznosi 54 dana i
ono traje od 26. ožujka do 17. svibnja;
— početak otvaranja pupova je kontinuirana
varijabilnost a tek u pojedinim
predjelima diskontinuirana;
— duljina listanja pojedinog fenotipa
iznosi devet dana i raspoređena je kao
vrlo ranog listanja od 15. do 24. III, ranolisnog
od 25. III. do 2. IV, normalno
rani od 3. do 11. IV, intermedi jalni od
12. do 20. IV, normalan kasni od 21. do
29. IV, kasnolistajući od 30. IV. do 8. V,
i s najkasnijim listanjem od 9. do 17. V.
Posljedice velikog vremenskog razmaka u
listanju i cvatnji ranolistajućih i kasnolistajućih
jedinki je da između njih nema
križanja.
Zabilježimo ovom prilikom da je već
više godina glavni urednik Glasnika za
šumske pokuse prof. dr. Đuro Rauš ,
urednik za šumarstvo prof. dr. Branimir
Prpić , urednik za drvnu industriju prof,
dr. Stanko B a đ u n a tehnički urednik
prof. dr. Želimir B o r z a n.


Oskar Piškorić


479