DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 69 <-- 69 --> PDF |
STRUČNI ČLANCI — PROFESSIONAL PAPERS UDK 630*232 i-453 (Salix alba L.) Sum. list CXVI (1992) 451 KRATAK OSVRT NA POJAVU NEKIH DEFOLIJATORA IZ REDA COLEOPTERA NA BIJELOJ VRBI (Salix alba L.) KOD LIPOVLJANA Ivo LOVRIć* SAŽETAK: Na području Šumarije Lipovljani osnovane su kulture bijele vrbe (Salix alba L.) 5 ciljem privođenja kulturi teških zamočvarenih tala i stvaranja mogućnosti osvajanja tih tala plemenitijim listačama (poljski jasen). Tijekom 1988., 1989. i 1990. godine u tim kulturama je registrirana pojava štetnika defolijatora iz reda Coleoptera, familije Chrysomelidae. U ovom osvrtu prikazan je kratak opis morfoloških i bioloških karakteristika spomenutih štetnika, te intenzitet počinjene štete. UVOD Rod Salix na preko 300 svojih vrsta prirodno je rasprostranjen na gotovo cijeloj kugli zemaljskoj. Kroz dugi vremenski period, od gornje krede, od kada prema pronađenim fosilima potječu neke vrste do danas, izdiferencirao se glede uvjeta za razvoj veliki broj vrsta u formi drveća, grmova, polugrmova pa i zeljastih oblika (Salix herbacea L. na krajnjem sjeveru). U povoljnijim uvjetima za razvoj, a takvi su kod nas, rastu stablaste i grmolike forme vrba, čineći čiste vrbike ili pak mješovite sastojine s drugim vrstama drveća. Rod Salix je sustavno raščlanjen u 5 sekcija i to: Viminales, Fragiles, Purpureae, Capreae i Glaciates. Bijela vrba pripada sekciji Fragiles. Rasprostranjena je u južnoj i srednjoj Europi sve do Norveške te u Aziji i sjevernim dijelovima Afrike do 900 metara nadmorske visine. Gospodarski značaj bijele vrbe Bijela vrba može u povoljnim ekološkim uvjetima narasti do 30 metara visine i preko 100 cm u prsnom promjeru u formi vrlo lijepog stabla s kvalitetnim punodrvnim deblom. Zahvaljujući vrlo velikoj toleranciji na vlaženje i zamočvarivanje tla, bijela vrba nastanjuje najniža poplavna područja, sve do donje granice šumske vegetacije. Unazad dvadesetak godina kod nas (K r s t i n i ć, Zagreb; Institut za topolarstvo , Novi Sad) su započela znanstvena istraživanja na oplemenjivanju bijele vrbe i selekcioniranju najboljih klonova. Tako danas po * Mr. Ivo Lović, dipl. inž. šum. Novska, Zagrebačka 39 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 70 <-- 70 --> PDF |
stoji niz klonova koji su se već pokazali pogodnim za podizanje kultura te značajne gospodarske vrste drveća na različitim tlima. Bijela vrba je naročito pogodna za podizanje predkultura u poplavnim područjima. Vrbovina ima značajno mjesto u industriji prerade drveta, posebno kod proizvodnje celuloze (sadrži oko 49% celuloze) te dijelova namještaja, drvne ambalaže, papira i slično. Vrste roda Salix napada veliki broj štetnika i uzročnika bolesti šumskog drveća te će u nastavku biti navedeni štetnici koji su opaženi tijekom 1988., 1989. i 1990 godine na kulturama bijele vrbe kod Lipovljana. Kulture bijele vrbe podignute su u gospodarskoj jedinici »Josip Kozarac«, u šumskom predjelu Os man o vo polje , odjeli 64., 70. i 7!. kod Lipovljana. Te kulture su podignute prije svega u svrhu zaštite mladih jasenovih biljaka od leda u zimskom razdoblju koji je glavni razlog što se već ranije na spomenutim čistinama nije razvio jasenov pomladak. Red COLEOPTERA Fam. Chrvsomelidae — zlatice Agelastica alni L. Poznata je kao štetnik johe (crne i bijele), ali čini štete i na vrbama, brezama, topolama i voćkama (K o v a č e v i ć, 1956.). To je kornjaš jajoliko produženog tijela, oko 6 mm dug, ljubičaste ili crno-modre boje. Ženka u proljeće odloži do 900 žućkastih jaja u skupinama po oko 70 komada na donju stranu lista biljke hraniteljice. Ličinke su crne boje s bradavicama i dlačicama po tijelu i drže se u grupicama tijekom ishrane. U početku izgrizaju samo epidermu a kasnije cijeli list. Tijekom razvoja presvuku se 3 puta. Sredinom ljeta odrasle se ličinke spuštaju na tlo, zavlače se u humusni sloj i tu se kukulje. Stadij kukuljice traje nekoliko tjedana, a eklodirala imaga se hrane do prvih mrazeva kada se zavlače u skrovišta u kojima prezimljuju. Gustoća populacije ovog štetnika bila je dosta visoka tijekom opažanja, naročito u 64. odjelu, ali i pored toga štete nisu bile značajne. Galeruca lineola Fb. Ta se zlatica ubraja među najopasnije štetnike vrbe, naročito košaračke, kojoj pored listića skeletira i vrhove ovogodišnjih izbojaka. Pored vrbe evidentirana je na topoli, johi i lijesci. Kornjaš je žute ili crvenkasto-žuto-smeđe boje, jajolika oblika, dužine oko 5 mm. Imago se roji i leti u travnju. Ženke nakon kopulacije odlažu jaja u gomilicama do 20 komada na donju stranu lista biljke hraniteljice, iz kojih već nakon 7—14 dana eklodiraju mlade ličinke. Kukulje se u tlu. Prezimljuju imaga sklanjajući se od hladnoće na skrovita mjesta (gornji sloj tla, u listinac, u pukotine kore i si.). Godišnje se razvijaju do 4 generacije (Vajda, 1974., Živojinović , 1968.). Sredinom srpnja 1988. godine masovno su se pojavili kornjaši toga štetnika u šumskom predjelu »Osmanovo polje« kod |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 71 <-- 71 --> PDF |
Lipovljana u 71. odjelu na mladom lišću bijele vrbe koje je potjeralo nakon što je prvo ovogodišnje potpuno uništila žuta zlatica (Melasoma vigintipunctata Scop.). Melasoma populi L. Poznatija je kao štetnik defolijator topola, naročito mladih tek osnovanih kultura (odjel 111. g. j . »Grede Kamare« kod Jasenovca 1982. godine). Imago je jajolikog oblika, crno-plave metalne boje, dužine oko 10 mm, jednoliko crvenog pokrilja, s tamnim obrubom na kraju. Ličinka je svijetlija blijedo-žućkasta, crne glave, nogu i bradavica pravilno raspoređenih duž tijela. Kukuljica je tamno-žućkasta, visi na lišću pričvršćena abdomenom. Ženka nakon kopulacije u proljeće odloži oko 1000 u gomilicama po 20—30 komada jaja. Za oko 10 dana iza toga eklodiraju ličinke koje skeletiraju lišće držeći se u grupama. Stadij ličinke traje oko 20 dana a zatim se kukolje. Kukuljice se zalijepe vrhom zatka za lišće. Za oko 15 dana od kukuljenja eklodiraju imaga nove generacije. Po Živojinović u (1968.; godišnje se razvijaju do 3 generacije. Tijekom 1988. godine registrirane &u štete ali manjeg intenziteta nego od Galeruca Uneola Fb. Melasoma saliceti Wsw. Brojnost ove zlatice bila je veća nego Melasoma populi u 71. i 77. odjelu u g. j . »Josip Kozarac«. No i pored toga štete nisu bile velike mada se ova vrsta svrstava među najznačajnije štetnike roda Salix (K o v a č e v i ć, 1956., Niisslin-Rhumbler , 1927.). Morfološke karakteristike ove zlatice slične su karakteristikama Melasoma populi, s tim što je imago nešto manji (7— —9 mm). Biologija im je također slična. Melasoma tremulae F. Nađena je 1988. godine u kulturi bijele vrbe na gore navedenim objektima, a također i na mladoj kulturi crne topole kod Jasenovca 1982. godine. Imago je 6—9 mm dug. Boja tijela je tamna, modro-zelena. Pokrilje je crvene boje bez crnog obruba na vrhu. Vratni štitić ima sa strane po jedno duguljasto udubljenje (K o v a č e v i ć, 1956.). Kornjaš prezimljuje u gornjem sloju tla. U proljeće nakon listanja biljke hraniteljice ženke polažu žućkasta jaja u duguljastim gomilicama na donju stranu lišća. Prva generacija ženki odlaže oko 220 a druga oko 330 komada jaja (Vajda, 1974.). Nakon 8—10 eklodiraju ličinke koje skeletiraju lišće a tri se tjedna nakon toga kukulje. Stadij kukuljice traje oko 10 dana, zatim eklodiraju kornjaši te hraneći se perforiraju lišće biljke hraniteljice. Do kraja godine najčešće se razvije još jedna generacija i to već u rujnu (Niisslin-Rhumbler, 1927.). Opažanjima provedenim 1988. godine nije utvrđena visoka gustoća populacije M. tremulae pa ni štete nisu bile od većeg značaja. Ovdje se spominje jer se u stručnoj literaturi (Kovačević , 1956.) svrstava među značajnije štetnike roda Salix. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 72 <-- 72 --> PDF |
Melasoma viginitipunctata Scop. Opažanja provedena 1988. godine kod Lipovljana pokazala su da je ta zlatica vrlo opasan štetnik-defolijator vrbovih kultura (SI. 1). S druge strane podaci u stručnoj literaturi o štetnosti su dosta različiti. Tako Kovačevi ć (1956.) piše da ne pričinjava značajnije štete unatoč čestoj pojavi. Ž i v o j i n o v i ć (1968.) također spominje roga štetnika ali bez posebnog osvrta na njegovu štetnost. Vajd a (1974.) uspoređuje štetnost te zlatice sa štetnošču crvene jasikove zlatice (M. tremulae F.). U inozemnoj stručnoj literaturi taj se štetnik ubraja među vrlo opasne. Tako Brassier (1921.) cit. Nüsslin-Rhumbler (1927.) navodi, da se južno od Miinchena javio u takvoj masi da je pored vrbe golobrstom uništeno i lišće ostalih bjelogoričnih vrsta drveća. Schwenk e (1974.) također smatra tu zlaticu značajnim štetnikom prije svega na vrstama roda Salix. Isti autor navodi da se javlja u gotovo cijeloj Europi. U srednjoj i sjevernoj Europi javlja se rijeđe, dok je češća i masovnija pojava u južnoj Europi, naročito za sušnih godina. Prema Schwenkeu (1974.) kornjaš M. vigintipuncHita je 6,5—8,5 mm dug. Pokrilje je žute ili crvene boje sa crnim obrubom i 20 duguljastih crnih pjega. Boja tijela, glave i vratnog štitića je metalno-crna, a štitić je obrubljen žutom bojom. Ženka odlaže svoja narančasta jaja na donju stranu lista u grupice po 30 komada. Ličinke se hrane držeći se u grupicama i kukulje po završetku svoga razvoja. Pretpostavlja se da ima najmanje dvije generacije godišnje. Štete koje je počinila 1988. godine vrbovim kulturama kod Lipovljana zaista su velike. Kornjaši i ličinke obrstile su lišće na oko 15 ha kulture bijele vrbe. Mladi su se izbojci zbog toga posušili. Početkom srpnja potjeralo je novo lišće, ali je i ono uništeno kornjašima i ličinkama te zlatice i Galeruca lineola Fb. Zlatica Melasoma vigintipunetata Scop. zbog svoje izuzetne štetnosti zaslužuje posebnu pažnju glede izučavanja njene biologije i ekologije, uzroka masovne pojave, štetnosti i metoda suzbijanja u našem podneblju. Phylodecta vulgatissima L. Imago (kornjaš) 4—5 mm, zelenkasto-plave ili plave boje i tijela i pokrilja. Ženke rano u proljeće polažu svoja žutosmeđa jaja u dvoredu na donju stranu lista 1—3 godišnjih izbojaka. Ličinke skeletiraju lišće držeći se u grupicama, a po završetku svoga razvoja silaze sa stabala i kukulje se u gornjem sloju tla. Nakon 19-dnevnog stadija kukuljice roje se kornjaši. Ima dvostruku generaciju, a u povoljnim uvjetima za razvoj moguća je i treća generacija. Kornjaši prezimljuju u tlu, u pukotinama kore te između pupova i pršljenova grana. Taj štetnik je naročito opasan za košaračku vrbu (Salix viminalla L.), gdje zbog golobrsta može izazvati sušenje. Gradacija toga štetnika rijetko traje duže od dvije godine. U kulturi bijele vrbe kod Lipovljana gustoća populacije tijekom 1988. god. nije bila visoka, pa ni štete nisu bile značajne. Ipak se ovdje spominje jer se ona masovno zna javiti kako u kulturama vrba tako i crne topole. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 73 <-- 73 --> PDF |
Plagiodera versicolora Laichart Tijekom opažanja 1988. godine evidentirana je u kulturi bijele vrbe u 77. odjelu g. j . »Josip Kozarac« kod Lipovljana i to u nešto većem broju te su i štete bile značajnije. Njene glavne morfološke karakteristike su slijedeće: Kornjaš je crno- modre boje. Dugačak je 3—4 mm. Boja pokrilja je zeleno-modra ili ljubičasta. Ličinke su tamno-sive s gornje strane, a s donje svijetlije, bjelkaste. Glava im je sjajne, crne boje. Na hrptu im se nalaze 4 tamne linije. Poznata je kao vrlo čest šetnik vrba ali i topole, rado napada naročito sivu i kanadsku topolu te jablan. Aktivnost započinje u proljeće u travnju kada kornjaši nakon izlaska iz zimskih skrovišta započinju sa defolijacijom tek potjeralog lišća biljke hraniteljice. Nakon kopulacije ženke odlažu jaja na donju stranu lišća u grupice po 20 komada. Potom eklodiraju ličinke koje se hrane oko 14 dana a žalim se zakukulje. Taj štetnik ima u našem podneblju trostruku generaciju, a imaga se mogu naći još i u listopadu mada u manjem broju. ZAKLJUČAK Bijela vrba (Salix alba L.) već danas ima sve veći značaj i za šumarstvo općenito i za drvnu industriju. Taj će značaj biti sve veći, a u prilog tome govore i rezultati postignuti oplemenjivanjem i selekcioniranjem novih klonova vrbe te podizanje i uzgoj njenih kultura. Velik broj štetnika roda Salix svakako je dovoljan razlog da se neovisno o tome kako su sada pojedini od njih tretirani u stručnoj literaturi, detaljnije istraže glede njihove biologije i ekologije te da se utvrdi najpogodniji način njihovog suzbijanja. Tijekom opažanja utvrđeno je da posebnu pažnju zaslužuju zlatice Melasorna vigintipuctata Scop. i Galeruca lineola Fb. Prva se pokazala izrazito štetnom za bijelu vrbu i neophodno je detaljnije proučavanje njenog razvoja u našim uvjetima. Pritom treba imati na umu navod Schwenke a (1978.) da ta zlatica čini veće štete sušnih godina. Galeruca lineola Fb. se »za sada« pokazala manje štetnom od prve, ali također zaslužuje više pažnje entomologa. Štete koje su na kulturi bijele vrbe kod Lipovljana počinile u ovom osvrtu navedene vrste zlatice tijekom 1988. godine nisu zanemarive, te ih u buduće treba pažljivije pratiti. LITERATURA Jodal , I., Tomović, Z. (1985): Prvi reezultati proučavanja osjetljivosti nekih klonova vrba stablašica na napad Helicomyia Duf. Topola br. 145—146, Novi Sad. Kovače vic, Ž. (1956): Primjenjena entomologija, III. knjiga, Zagreb. Krstinić , A. (1976): Variabilnost bujnosti rasta i pravnosti debla hibrida bijele vrbe (Salix alba L.) i krhke vrbe (Salix fragilis L.). Glasnik za šumske pokuse, br. 19, Zagreb. i\ rslinić , A. (1980): Mini-monografija o bijeloj vrbi (Salix alba L.), Topola, br. 115—116, Novi Sad. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 74 <-- 74 --> PDF |
Marković , J. (1977): Stanje i mogućnost razvoja šuma mekih lišćara topola i vrba u Vojvodini, Topola br. 115—116, Novi Sad. Mi kl oš, I. (1967): Vrbina muha šiškarica (Helicomyia saliciperda Duf.) i njena štetnost u plantažama vrba, Šum. list, br. 1—2, Zagreb. Schmidt , L. (1970): Tablice za determinaciju insekata, Skripta, Zagreb. Schwenke , W. (1972—1978): Die Forstschädlinge Europas, Band 1—3, Berlin. Vajda , Z. (1974): Nauka o zaštiti šuma, Zagreb. Živo j in o vic, S. (1968): Šumarska entomologija, Beograd. A Brief Review of the Appearance of Some Defoliants from the Coleoptera Order on the White Willow (Salix alba L.) at Lipovljani Summary In the area of the Lipovljani Forest Office three plantations of White Wiillow (Salix, alba L.) were established with the aim of exposing this culture to heavy swampy soil implementing the possibilities of using these soils for planting more valuable broadleaved species (Common Ash). In the period of observation during 1988, 1989 and 1990 the appearance of a harmful defoliant was registered from the Coleoptera order, Chrysomelidae family. This paper gives a brief description of the morphological and biological characteristics of the mentioned harmful insects, and the intensity of the damage incurred. |